Astronomske cijene smeća i besplatni EU ured

Proteklog se tjedna, manje ili više, nastavila sapunica oko Uljanika  međusobnim optužbama lokalne i državne vlasti, odnosno IDS-a i HDZ-a tko je kriv za situaciju u posrnulom brodogradilištu. I dok su svi zajednički složni oko toga da najveću odgovornost i krivicu za propast nekadašnjeg brodograditeljskog diva snosi nesposobna Uprava, različite su opcije u igri oko spasa i nastavka brodogradnje u pulskom zaljevu.

Građani Pule, koji nemaju direktan radni odnos u škveru ili rodbinske veze sa zaposlenicima u Uljaniku,  sve to gledaju sa strane sa zebnjom i ne baš s previše optimizma. Kao da je svima jasno da tek sada slijedi dugogodišnja agonija, koja će godinama visiti kao Damoklov mač nad glavom svih Uljanikovaca koji svoje obitelji prehranjuju radom u brodogradilištu.

Turizam kakvog više nema

I dok su brodograditelji u problemima do grla, nije se baš ni preostale žitelje Pule ostavilo da miruju potkraj dugog toplog ljeta. Naime, turistička sezona je pri kraju i lagano se prešlo na posezonski ritam. Turistička naselja Verudela i Zlatne stijene već su dobrano ispražnjena i djeluju u večernjim satima zaista sumorno. Gdje su ona cika, vika, galama i glazba iz osamdesetih godina kada je svaku večer na terasi „Verudele“ bilo više od tisuću turista s kupljenim ulaznicama,a u diskoteci „Piramida“ i do dvije tisuće gostiju, bez obzira na vrstu programa ili izvođače.

No, dok se povjesničari ili romantičari bolje turističke prošlosti sa sjetom sjećaju nekadašnjih sjajnih dana i noći turizma kojeg više nema, žitelji Pule dobili su ovih dana čestitke kojima se baš i nisu nadali.

Naime, od strane poduzeća Herculanea građanima su stigli računi za odvoz smeća veći i do 250%! Bez puno konkretnih argumenata i logičkih zaključaka. Bio sam svjedokom „veoma ugodnih“ razgovora u uredima za reklamacije i pritužbe gradskog komunalnog poduzeća zaduženog za odvoz smeća.

Osim pominjanja imena i majki Tuđmana, Miloševića, Miletića i Jakovčića, veseli građani sirotim službenicama na šalteru spominjali su i osobnu rodbinu, kao i bližu i užu rodbinu direktora poduzeća Herculanea.

Sirote službenice, njih četiri, ni krive ni dužne, niti jednim razložnim argumentom nisu uspjele ljutitim građanima objasniti ovo enormno poskupljenje usluga odvoženja kućnog otpada. Argument - kojim su građanima govorile da se odvoz smeća prije obračunavao prema kvadraturi stana, a sada prema broju članova obitelji koji u njemu živi - nije se baš pokazao previše uvjerljivim.

Smeće i otpad kao problem i biznis

Razložniji čekači u dugim redovima pred šalterima za primjedbe i reklamacije, pokušali su nervoznim ljudima objasniti da se povećanjem cijena saniraju gubici gradnje Županijskog centra za gospodarenje otpadom, zvanog Kaštijun. Kojim, kako rekoše dobro obavješteni ljudi, rukovodi izvjesni Darko Višnjić, čovjek od najvećeg povjerenja Ivana Jakovčića. A koji je – gle čuda - istodobno i direketor najvećeg smetlišta u Istri i najveći proizvođač vina u Vojdvodini. I koji je, nema tome puno, bio i direktor pulskog Vodovoda, a poslije toga i regionalni direktor Hrvatskih voda u Rijeci.

Fantazmagorični i samozatajni Darko Višnjić jedini je direktor u Hrvatskoj i vinar u Vojvodini koji je otvorio super moderni centar za gospodarenje otpadom Kaštijun  nedaleko Pule, bez presijecanja svečane vrpce, poziva uglednim političarima i ostalim uhljebima svih vrsta i bez ikakve medijske pompe.

Centar Kaštijun je kako-tako ipak otvoren, ne zna se točno kojeg datuma, ali radi. Dosada njegovu aktivnost bilježe dva požara hrpe starog otpada, za kojeg vatrogasci tvrde da su namjerno zapaljeni, kako bi se smanjile ogromne planine starog nataloženog smeća.

I dok skeptici tvrde da je tehnologiija mehaničko – biološke oporabe otpada u međuvremenu zastarjela, katastrofičari tvrde da nitko živ ne želi otkupiti od Kaštijuna briketirane bale takvog otpada kao evenrtualno pogonskog gorivo. Naime, kažu znalci, koji se ionako u sve razumiju, da je taj materijal mokar i nekvalitetan za kasniju uporabu kao pogonsko gorivo. To je možda i odgovor na pitanje zašto je cementara u Koromačnu odbila da od pulskog regionalnog centra za oporabu i gomilanje smeća preuzima takve briketirane kocke pripremljenog i selektiranog otpada.

Sve u svemu, pitanja oko rada Kaštijuna i povećanja cijena odvoza otpada je puno, a odgovora je zaista malo. Šutljivi direktor Višnjić ovih je dana vjerojatno zauzet berbom grožđa, a od njega se očito očekuje kvalitetan vojvođanski rizling, traminac i silvanac, a ne rješavanje lokalne i regionalne  problematike otpada, koji će još uvijek biti velik i nerješiv kako pulski, tako i istarski problem.

Političke kalkulacije

A dok se ljutiti građani bave ekstremnim poskupljenjima cijene odvoza smeća, gradski dežurni političari opće prakse i analitičari iz kafića razmišljaju što će sada biti oko dugogodišnjeg nedodirljivog šefa IDS-a i Vječnog vođe Ivana Jakovčića i njegovog euro predstavništva u Puli? Naime, počasni predsjednik IDS-a otkazao je svoje sudjelovanje u izborima za Europski parlament, pa je time najjača regionalna stranka ostala bez svog kandidata za osvajanje drugog mandata u Bruxellessu.

Samim time upitna je sudbina i desetak činovnika i birokrata u pulskom uredu EU, koji rade jako važne poslove. Od kojih su Puljani i Puljanke dosada imali višestruke koristi. Ne padaju mi sada kao aktulanom pulskom kroničaru na pamet rezultati i uspjesi tog ureda, ali ako ih se dosjetim, obznanit ću ih svekolikoj javnosti.

Inače, taj je Ured EU, stacioniran nasred Korza, Giardina, koštao Pulu svakog mjeseca otprilike 2.500 eura zakupnine manje u gradskom proračunu. Jer, velikodušna je Pula oktroiranom odlukom Velikog Vođe, tj. gradonačelnika Pule Borisa Miletića, bogatom EU Uredu prostor od 200 ekskluzivnih kvadrata u najstrožem centru grada, ustupila, a zapravo iznajmila, za simboličnu jednu kunu!

Čime je dokazano da je Pula oduvijek bila dio Europe, a da su pulski političari široke ruke kada opraštaju novac koji nije njihov i niti neće dospjeti u njihov džep. (Damir Strugar)