'Danas je to nezamislivo, ali nekada su djeca sama dolazila u vrtić'
Mališani raškog odjeljenja Dječjeg vrtića Pjerina Verbanac ove su se godine oprostili od svoje odgojiteljice Sonje Basanić, koja je od 1. rujna nakon četiri desetljeća rada otišla u zasluženu mirovinu.
„Bit će potrebno neko vrijeme da se naviknem da više ne idem u vrtić. Obzirom da živim u Raši i svi se poznajemo, s ovom sam djecom bila bliskija, puno više nego u nekim drugim odjeljenjima gdje sam radila. Mislim da ću ipak još neko vrijeme dolaziti, makar na jutarnju kavicu s kolegicama“, sa smiješkom će Sonja Basanić koja je u raškom vrtiću provela najduži odgojiteljski staž, dodajući kako je od najranije mladosti voljela rad s djecom. Već kao osmašica je dolazila u raški vrtić gdje se igrala s mališanima i tako pomagala ondašnjoj odgojiteljici, teti Miljenki Golja.
Posao koji se radi s ljubavlju
„Jako sam voljela ovaj posao, a pogotovo volim djecu. To je posao koji radite s ljubavlju. Mi, odgojiteljice smo im druge mame, jer su djeca većinom s nama nego s roditeljima. Pogotovo djeca u produženom boravku. Danas je takvo vrijeme da su roditelji prezaposleni, do kasno rade, kući ih čekaju druge obaveze, i jednostavno nemaju toliko vremena za igru s djecom. Ali zato imaju nas, tete. Tu smo da brinemo za njihovu sigurnost, razvoj i napredak, da se igramo s njima, utješimo ih, učimo i da stvorimo od njih dobre ljude. Djecu ne možete zavarati, oni odmah prepoznaju iskrenost. Djeca rade ono što vide od odraslih, upijaju poput spužve i nema stvari koju neće zapamtiti, ako im date do znanja da je trebaju znati", ispričala je Sonja koja je kroz generacije u svojoj grupi imala mališane i čiji su roditelji nekad bili njezina djeca u vrtiću.
Sonja Basanić rođena je 1957. godine u obitelji Gobo, od majke Brune i pokojnog oca Alda. Ima dvije sestre - Elide Juričić i Branku Mohorović koje žive u Labinu. Sonja je nakon udaje ostala živjeti u obiteljskoj kući u Raši. U braku s Valterom ima dvoje djece, Jasnu i Aleksa. Sin Aleks živi u Zagrebu, a kćerka Jasna Kero, koja ima i dvije kćerke - Amarie i Alesiu, u Rijeci.
Sonja je nakon završene osnovne škole Ivan Batelić u Raši upisala gimnaziju u Labinu, a potom Pedagošku akademiju u Rijeci, te stekla zvanje nastavnice predškolskog odgoja.
Prvo radno mjesto u Starom gradu
Prvo radno mjesto nakon diplomiranja, 1979. godine dobila je u dječjem vrtiću u Starom gradu, gdje je radila dvije pedagoške godine. Nakon odjeljenja u Starom gradu, uz odjeljenja Vinež i Centralni vrtić najduži staž je odradila u raškom vrtiću gdje je provela čak 32 godine.
„Kad sam prvi put počela raditi u Raši, u grupi sam imala 37 djece, a bila sam jedina odgojiteljica za cijelu grupu. Bila je to pedagoška godina 1980/81. i najveća grupa djece koju sam čuvala sama. Osamdesetih je u Raši bilo jako puno djece, a onda je devedesetih, nakon rata uslijedio veliki pad“, priča Sonja istaknuvši kako su djeca nekad bila puno samostalnija.
„Iako ih je bilo puno u grupi, bilo je lakše raditi jer su djeca nekada bila poslušnija, mirnija i samostalna. Danas je to nezamislivo, jer postoji protokol kojim djeca dolaze i odlaze u pratnji roditelja, ali djeca su tada sama dolazila u vrtić i nerijetko sama odlazila kući. To je bilo nešto sasvim normalno u ono vrijeme“, priča Sonja koja se tijekom rada suočavala i s ozljedama djece kroz igru. „Dijete padne u igri, ujede ga osa ili nešto drugo. To su oni trenuci kad morate unatoč strahu, smireno reagirati i u trenutku pronaći pravu reakciju,“ kaže Sonja.
U svojoj zadnjoj generaciji imala je 26 mališana. O njima je brinula s odgajateljicama Mirjanom Franković i Gordanom Bogdan.
„Dijete moraš poučavati, ali mu se ne smije na put stati. Što ga prije čovjekom smatraš, prije će čovjekom postati - moto je kojim sam se uvijek vodila, a tako se ponašam i sa svojim unučicama“, nastavlja Sonja ističući kako je za ovaj poziv potrebno biti maštovit i svestran, jer djeci nije potreban samo odgojitelj, već i glazbenik, glumac, kreator, istraživač i još mnogo toga. Stoga je, nakon svih ovih godina i mnoštva lijepih događanja, dječjih zimovanja i izleta te brojnih dramskih predstava, uz njen poziv i radni vijek vežu samo najljepše uspomene. Sonji Basanić je koncem prošle godine za dugogodišnji pedagoški rad i doprinos u području obrazovanja dodijeljeno priznanje Općine Raša. (Divna Knežević)
