Zid plača, srama i šporkice

Zahuktala se turistička sezona u Puli! U gradu su sve veće gužve, a rijeke turista preplavile su centar. Naravno takav masovan priliv gostiju uzrokuje i potpuni kolaps u pulskom prometu, a napose u sustavu parkiranja. Naime, parkinga u Puli nema ni za lijek, mada su gotovo sve moguće površine pod naplatom.

I dok se u ladici agilnog direktora Pula Parkinga Branislava Bojanića dugo već kiseli i leži fantastični projekt „Broda – garaže“, šarolika rješenja nude i drugi inovatori i dušebrižnici za opće stanje boljitka naših građana. Tako me duboko nasmijao tekst u lokalnom tisku u kojem jedan samozvani dobrotvor nudi rješenja na dobrobit građana, a zapravo za punjenje vlastitog džepa.

Parking kao „humana zarada“ pojedinaca

„Ja bih gradio i oživio centar grada, ali nemam čarobni štapić, ne mogu stvoriti prostor za parkiranje. Naime, još 2005. godine na javnoj licitaciji kupio sam parcelu u Zagrebačkoj 17 za gradnju višestambene zgrade. Danas je ljudima ta lokacija poznata jer je to ograđeno parkiralište između dvije zgrade. Dosad sam za tu gradnju triput mijenjao projekt, potrošio ogromne novce, a da se nisam maknuo od početka. U prvom projektu za koji sam imao ishodovanu i građevinsku dozvolu, bilo je planirano 21 stan i poslovni prostor u prizemlju. Prema tadašnjem zakonu, ako nije bilo mjesta za parkiranje, a tu prostora nema jer je riječ o zgradi u nizu, za svako neizgrađeno parkirno mjesto trebalo je uplatiti 30 tisuća kuna. Prema veličini građevine, trebao sam dakle osigurati 56 parkirnih mjesta!“ – patetično izjavljuje izvjesni investitor koji valjda misli da će sa svojih 56 parkirnih mjesta na privatnoj parceli, koje bi on dobro unovčio, rješiti problem parkinga u centru grada gdje dnevno u turističkoj sezoni gravitira i do desetak tisuća vozila.

I zaista kada čovjek čita ili osluškuje po gradu izjave tih veleumnih investitora, vrlo brzo dolazi do zaključka da pulskom velepročelniku za urbanizam, komunalije i spolnu ravnopravnost nije lako raditi s tim likovima koji u svemu gledaju samo vlastiti interes. Pritom, kažu mi upućeni i dobri poznavaoci te problematike, ti i takvi investitori iz nekretninskog, ugostiteljskog i financijskog sektora, nisu u životu nikome, pa čak ni samome sebi platili piće, a kamoli pomislili učiniti nešto više za dobrobit šire zajednice! Pogotovo kada je javna tajna, a u kuloarima se o tome često i naširoko priča, da se tim i takvim beskrupuloznim investitorima od strane gradskih službi često pogoduje iz sasvim nepoznatih kovertiranih razloga.

Cijene lete u nebo

No, dok se parking, ako ga već nema u centru, na periferiji još i može pronaći, žitelje Pule pogađaju i drugi problemi. Cijene su pred ovu nastupajuću turističku sezonu otišle u nebo. Tako se obični machiato u centru grada plaća i do 10 kuna, pivo je na pulskom Korzu od 18 do 22 kune, a najjeftinija riba na pulskoj ribarnici je srdela od čak – 25 kuna!

„Poznata je stvar da su pulska tržnica i ribarnica uvijek bile među najskupljima u Hrvatskoj i da je to cijena turizma koju plaćaju Puljani!“ – kaže mi poznati pulski ugostitelj.

„To je i razlog što smo svi mi bili prinuđeni podići cijene u konobama i restoranima, mada znamo da to nije dobro prihvaćeno od domicilnog stanovništva! No, jednostavno smo prisiljeni prilagođavati se situaciji!“

Dakako to „prilagođavanje situaciji“ dovelo je do toga da Puljani tijekom ljeta uopće navečer ne izlaze, a kamoli da obiteljski posjećuju konobe ili restorane. Izuzetak su pojedinačni izlasci na pokoji koncert ili neku večer Filmskog festivala.

Ali građani Pule ne trebaju brinuti, jer se o njihovoj sigurnosti brine Gradska uprava. Koja nas je umirila svojim javnim priopćenjem. U kojem se kaže:

„S ciljem održavanja reda u gradu, kao i pomoći građanima ukoliko za istu imaju potrebu, te osiguranja protočnosti prometovanja, prometni i komunalni redari Grada Pule pojačano će ophoditi gradske ulice i biti na usluzi građanima svakoga radnog dana i vikenda. Pojačanim ophodnjama i kontrolama, sukladno gradskim odlukama i zakonskim odredbama, osigurava se red i doprinosi sigurnosti, te se utječe na poboljšanje stanja na terenu na području cijeloga grada, čemu doprinose i aktivnosti ostalih institucija u postupcima iz svojih nadležnosti.“

Sveti Toma protiv kralja Tomislava

E sad kad nas je vrla gradska administracija umirila svojim priopćenjem ispisanim suhoparnim birokratskim jezikom, odmah se osjećamo lakše i sigurnije!  

Pa ipak živac mi je digao prijatelj koji neprestalno kritički preispitava gradsku vlast i stalno mi tupi o tome. A nije član niti jedne stranke.

„E moj novinaru - gladijatoru, čujem da su Gradski oci odlučili da ne peru onaj zid na zgradi Vodovoda sve dok ih budeš na to upozoravao! Kao, ne žele podleći tvojim pritiscima i priznati grešku, pa će se i dalje praviti nevjerne Tome!“ – diže mi tlak dežurni gradski čangrizavac.

Nisam mu ništa odgovorio, jer šta mu uopće na tu provokaciju reći? Možda mu citirati grafit iz susjedne ulice: „Nemojte oprati prljavi zid, pa će vam rasti Živi zid!“ Uostalom, mislim si, nije mala stvar da baš pulski Vodovod ima najprljaviji zid u Istri, o kojem ja redovito izvještavam. 

A što se tiče nevjernih Toma, koliko mi je poznato, Pula za koji dan obilježava dan svojeg zaštitnika Svetog Tome na Trgu kralja Tomislava. A isti taj dobri i pošteni Sveti Toma, novokomponirani zaštitnik našeg grada, sa Pulom ima isto toliko veze, koliko i gradonačelnik Pule sa životom Eskima. Za razliku od hrvatskog kralja Tomislava, koji je imao sa Pulom onoliko dodirnih točaka, koliko i dogradonačelnik Pule sa distribucijom pšeničnog piva. (Damir Strugar)