Od lavande proizvode ulje, rakiju, keksiće i kruh
Aleksandra, Feručo, Valerio, Emil i Mihael sigurno rade najmirisniji posao na svijetu. Ne, ne bave se parfemima, ali su zato stalno okruženi opojnim mirisom lavande čija je sezona počela pa se njihova bajkovita polja u malom selu Pekici nedaleko od Svetvinčenta u centralnoj Istri plave od silnog cvijeća koje je prekrilo čak četiri hektara zemljišta. A usred cvjetnih polja simbol Istre - stari kažun. Ima li pitoresknije sličice za ilustraciju ovog dijela Istre? Teško. Naravno prošarano sve leptirima i bumbarima. Za ovaj biznis, koji u Istri baš i nije bio uobičajen, Aleksandra Pekica se odlučila prije 12 godina. Bilo je to sasvim spontano, piše Jutarnji list.
- U Vodnjanu je bio pokrenut taj projekt koji je u međuvremenu propao, a riječ je o sadnji lavande po uzoru na sustavno podizanje nasada maslinika i vinove loze u Istri. Ista se stvar željela napraviti s lavandom. Neki su uspjeli, neki nisu. Mi smo u tom poslu ostali i odlučili smo se za tu biljku jer je mnogo naše zemlje tada bilo neobrađeno. Sada na tih četiri hektara nedaleko od sela imamo 36 tisuća sadnica lavande, i to nekoliko vrsta - priča nam domaćica ovog obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva koji ocrtava pravo istarsko selo.
Dočekali su nas, naime, na ulazu u OPG dva magarca, kokoši s pilićima, mačke koje se lijeno protežu pod pergolom te zaigrani mladi psići. Svi su nas oni, uz vrijednu Aleksandru, koja je bila i u izboru za najuzoritiju seosku ženu, dočekali na imanju u ranim jutarnjim satima. Naravno, dok je Aleksandra pekla kolačiće od lavande i mijesila mirisni kruh.
Lavanda u kuhinji
- U istarskoj se kuhinji lavanda nekad nije upotrebljavala, ali kao i većina njih koji se bave lavandom, i mi smo uveli taj novitet. Takve proizvode ponudimo na degustaciju kada organiziramo manifestaciju Dani lavande početkom srpnja, a nadamo se da bismo iduće godine otvorili izletište gdje bismo takve proizvode i komercijalno ponudili gostima - kaže nam vrijedna Aleksandra, koja od lavande radi niz suvenira, naravno uz pomoć obitelji, ali i specijalitete. Kaže za sebe da nije kuharica, ali da je praktički cijela njezina familija u tom poslu, pa tako i njezin sin.
Njezin suprug Feručo, koji se sa sinom Emilom taman vratio iz polja, koje je kosio kako bi ga pripremio za berbu, objašnjava da se lavanda bere oko 15. srpnja, i to nakon što s nje otiđu pčele. - Tada je zrela i daje najviše ulja. A količina ulja ovisi o tome kakva je godina. Za lavandu je idealno da nije previše kiše, ali i da nije suša. Tada daje svoj maksimum. Inače, od 100 kilograma lavande ove vrste koju mi imamo, a neki je nazivaju i lavandin, dobijemo oko litru ulja. Za dobiti ulje od one izvorne lavande potrebno je čak 600 kilograma te biljke - pojašnjava on.
Oni proizvedu oko 150 lavandina ulja, za preradu koriste destileriju u Nedešćini, a zanimljivo je da ga plasiraju na kvarnerske i dalmatinske otoke. - Nekada je Hvar imao najviše lavande i bio je to pravi otok lavande, ali nažalost nakon požara polja su nestala. Sada ondje plasiramo naše ulje, kao i na Krk, Šoltu, u Split. Dakle, pokrivamo Dalmaciju - dodaje Aleksandra dok priprema svoj zadnji specijalitet - domaće raviole sa sirom posipane prahom od lavande, piše Jutarnji list.
