Šajeta otkrio zašto se divi Dalmatincima i što mu najviše smeta u društvu
Opatijski kantautor, kolumnist, voditelj ili, kako on sebe naziva, slobodni umjetnik, Dražen Turina zvani Šajeta ispričao nam je sve o svom novom albumu „Istronaut“, podijelio je s nama i svoje mišljenje o aktualnim temama te otkrio neke zanimljive detalje iz svog obiteljskog života. Ne vozi i ne pije, ali se zato, kaže, uvijek dobro zabavlja. Vječni je pozitivac, a u njegovim pjesmama je najzastupljenija satira, od koje ni na novom albumu nije odustao, piše Slobodna.
Bori se za ravnopravnost spolova kao predsjednik opatijskoga gradskog odbora, a nisu mu nepoznati ni teški fizički poslovi. Uvijek duhovit, ali i ozbiljan kad treba, nije zaboravio spomenuti Dalmatince o kojima, kako kaže, misli da jedini u Hrvatskoj čuvaju svoj dijalekt te im se na tome divi.
* Na novom albumu ima, kako kažete, momenata koji sliče na Mobyja i Milu Hrnića. Objasnite nam malo o čemu se tu točno radi.
- Mislim da je ovo najrašireniji moj album što se tiče glazbenog dijela, od elektronike, čakavštine, pravi istarski svemirski program. Podijelio sam ga u dvije tematske polovice, Istronaut Črni i Istronaut Beli. Črni je na književnom jeziku te se na njemu nalazi rock i elektronika, dok je Istronaut Beli namijenjen ruralnim sredinama jer sam ja ipak i ruralni čovjek.
* Kažete da su vam važni tekst i poezija?
- Za melodiju se možemo dogovoriti, smatram se kantautorom. Umjetnik koji stvara. Poezija mi je bitna, vodim se kantautorskim zanatom i puno balada je tako nastalo pa tako i na novoj ploči ima balada, točnije, čakavska balada o stijeni (Stena), a osim nje i geografske pjesme o meni dragim mjestima Rukavcu i Buzetu.
* Koliko je politika zastupljena na novom albumu?
- Politika je i na novom albumu prisutna jer je meni uvijek draga politička pjesma. Recimo, jedna od pjesama s novog albuma je „Država apartman“ koja govori kako su svi spremni za starački dom, a mladi trebaju otići iz države i sve ostalo treba iznajmiti strancima.
Živim u gradu u kojem je apartmanizacija svakodnevni događaj. Na dnevnoj bazi zatvaraju se kafići, a u njima se otvaraju agencije za nekretnine. U svim tim kvadratima nije se puno napravilo za mlade ljude. Ima još jedna politička, a zove se „Proleteri“. Riječ je o pjesmi koja govori o prošlom vremenu, odnosno kako su se u socijalizmu uvijek krali proizvodi koje je tvrtka proizvodila kao tradicionalni običaj, ono što ti je potrebno s posla nosilo se doma. Politika je na novom albumu ipak minimalno zastupljena, no s obzirom na to da mi je satira omiljena forma, morala je pronaći svoje mjesto.
* Kao što ste sami rekli, kroz vaše pjesme često se provlači satira.
- Ljubim satiru više od svega. Najdraža mi je umjetnička forma, kako u glazbi, tako i u književnosti i filmu. Prije svega, cijenim izričaj. Volim biti grub i provokativan, no još mi je draže da budem podrugljiv, ali na fino. Pišem sulude, blesave pjesme i veselim se da su moje pjesme posebne. Ponosan sam vlasnik pjesama za sve hrvatske predsjednike. Jako mi je draga, možda ne toliko popularna, „Žena, majka, predsjednik“, no i naravno vrlo dobro znana „Party za ekipu“, hit koji i danas ljudi vole spontano zapjevati.
* Zašto vas inspiriraju političari?
- Danas politika malim ljudima nije važna, kao ni u socijalizmu, ali su mladi tada politizirali. Kad sam završavao srednju školu, došla je demokracija. Od početka sam imao političke pjesme i stavove. Mislim da mladi ljudi moraju biti protiv starijih, rušiti stare zablude i tabue. Uključio sam se u regionalnu politiku. Volim regionalizam kao političku opciju. Smatram da prvo treba urediti svoj vrt, dvorište, grad, županiju, pa tek onda svijet. Dalmatincima zavidim na njihovu ponosu koji je vidljiv u dijalektu, kulturi i tradiciji. Istrijani i Primorci govore standardni jezik jer su prilagodljivi, što je po meni velika šteta.
* Što mislite o odlasku mladih iz Hrvatske?
- Nekad kad bi ljudi odlazili, vraćali bi se ipak nakon nekog vremena u Hrvatsku. Mladi danas odlaze globalno, govore engleski, komuniciraju preko društvenih mreža i druže se s ljudima koji im odgovaraju, a ne s onima koji su njihove nacionalnosti kao što je nekad bilo. Bojim se da se naša djeca neće imati s kim igrati jer se oni koji su otišli ne vraćaju iz uređenih zemalja. Hrvati su gunđala par excellence. Ali nije nama loše, rekao je Šajeta za Slobodnu Dalmaciju.