Denisu žele staviti spomen ploču kod uvale u kojoj je nađen

Teško nam je, posebno mojemu bratu Rešidu. Prije nekoliko dana zvao je nas i majku te rekao da mu je sve teže kako vrijeme prolazi, rekla nam je Kadifa, teta ubijenog Denisa Pašića (3). Njega je 23. svibnja prošle godine u stanu u Akvilejskom prilazu u Puli jastukom ugušila njegova majka Chiara Pašić uz pomoć 15-godišnje štićenice Odgojnog doma u Puli, piše 24sata.

Kako bi prikrile zločin, njegovo maleno beživotno tijelo u kolicima su odvezle do uvale Mandrač, gdje ga je majka ostavila u plićaku. Upravo tamo, kod te uvale, obitelj Denisova oca Rešida željela je podići dječaku malu spomen-ploču.

- Slali smo mailove gradonačelniku i gradskoj upravi. Planirali smo se sastati tamo na godišnjicu Denisove smrti i podići mu spomenik da se zločin nikad ne zaboravi - rekla nam je Rešidova sestra Kadifa.

Budući da, kaže, nikakav odgovor nisu dobili, obitelj će se sastati u selu kraj Velike Kladuše, gdje su pokopali dječaka. Denisov otac Rešid još je u zatvoru gdje služi kaznu zbog premlaćivanja Chiarina ljubavnika.

Rešid je povodom godišnjice smrti malenog Denisa napisao emotivno pismo. Prenosimo ga u cijelosti: 

'Prođe godina dana od kad me je napustio moj jedini i nikad prežaljeni sin Denis Pašić. Pitam se zašto je moralo biti tako jer imao si samo tri godine i bio si dijete puno života. Tvoje vesele, razigrane oči babo i danas vidi kad god sklopim oči. Bio si moj život, moje sve. Moje je srce bilo ispunjeno onoga dana kada si rođen. Danas ne mogu da vjerujem da te nema i da si me napustio zauvijek. Poslije tebe ostao sam slomljen čovjek. Izgubio sam ono što sam najviše volio... Izgubio sam sine tebe. Zahvalan sam Allahu što te u moj život dao, što mi je dao da osjetim tu ljubav i sreću,  da osjetim tvoju toplinu i miris kad god bih te u naručje uzeo. Ali poslije svega ostao sam slomljen čovjek koji nije bio spreman da te izgubi i koji se nikad nije nadao tome. Očekivao sam da ćeš jednog dana svome ocu na mezaru Fatihu proučiti, ali sine, život je nepredvidiv i sudbina je htjela drugačije. Još i danas osjećam tvoj miris, čujem u snu tvoj smijeh. Sve dok tvoj babo postoji, nikad zaboravu predan biti nećeš...

Dušo moja, ptičice Džennetska... svaka moja dova upućena je Allahu dž. š. da ti otvori vrata svoga Dženneta i da uživaš u Džennetskoj bašti. 

Voli te tvoj babo najviše na svijetu. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo! Sa bolom u duši, Rešid Pašić' donosi 24sata.