'Ja sam i tata i mama. Dižem se ujutro oko 4 ili 5 sati'
Ivan Marinić (36), samohrani otac šestero djece koji živi u Žminju u Istri život je podredio djeci i trenutačno je na rodiljskom. Prije dvije godine izgubio je suprugu Željku (28), koju je samo jednog jutra izdalo srce, no hrabri “tata od formata” se ne predaje, piše 24sata.
Zatekli smo njega i djecu u mjestu Svetvinčenat kraj Žminja, gdje Ivan uzgaja ovce i janjad, magarce, a društvo im prave i zečevi... Djeca obožavaju svoje životinje, hrane ih, paze i maze. Posadili su svi zajedno i vrt, pa čekaju da povrće naraste.
- Imamo svega, i mesa, i kruha, i povrća. Tata dobro kuha. Posadili smo s tatom vrt i u njemu će narasti lubenice, tikve, krumpir, mahune, luk..., a jedva čekamo da narastu naše trešnje - pričaju dobro raspoložena djeca.
- Moramo se boriti, moramo biti zajedno. To je najveća utjeha. Od kada mi je umrla žena, morao sam se trgnuti i reći sebi da nema mjesta kukanju i plakanju. Djecu treba podići na noge, pa nema vremena za negativnosti. Život ide dalje, a naša kuća je puna dječje vike, galame i smijeha. Hvala Bogu, gladni nismo, a iako sam prošle godine imao nesreću i ostao bez automobila, koji je uništen, poznanici iz Zagreba su pomogli i, evo, imam automobil za prijevoz do škole.
- Ja sam i tata i mama. Dižem se ujutro oko 4 ili 5 sati i pripremam doručak za djecu. Svi se dignu malo kasnije. Doručak je obavezno zajednički, a potom vozim stariju djecu u školu. Snašao sam se, a puno mi pomažu moja djeca: Marija (11), Katarina (10), Ivan (7), Kristina (6), pa i Željka (3), dok je najmlađi sin Matej (2) u Bjelovaru kod roditelja pokojne supruge. Ja sam još na rodiljskom dopustu, a poslije toga ne znam. Imam ovce, koje držim na terenu koji mi je ustupila Porečko-pulska biskupija, pa gladni biti nećemo.
Jako sam im zahvalan na tome jer nas upravo životinje hrane. Kad je zima, u šumi nacijepam drva i nema zime kod nas. Nakon što djecu odvezem u školu, idem nahraniti stoku i kuhati ručak. Sve se može ako se dobro organizirate - objasnio je hrabri tata. Kad plati podstanarstvo i režije, ostane mu oko 3000 kuna, koje su ovom skromnom ocu, kaže, dovoljne da prehrani svu svoju djecu. O supruzi priča s velikom sjetom i tugom, ali život mora ići dalje.
Najmlađi sinčić Matej imao je tek dva mjeseca kad je supruga preminula. Kako je bio beba, a trebalo se brinuti i o ostalih petero djece, Ivanu su pomogli punac i punica. - Posjećujemo ga, a uskoro ćemo svi biti zajedno - rekao je na kraju, piše 24sata.
