'Najviše volim trenutke kad klijenti vade robu i mirišu je'

Nekad Istra nije imala praonice rublja, nego samo kemijske čistione, dok se za obično pranje koristila perilica koju je svako domaćinstvo imalo u kupaonici. Scene u kojima domaćice nose rublje u javnu praonicu s desetak automata, ubacuju novčić i čekaju da se bubanj zaustavi bile su nam poznate samo iz američkih filmova. Ipak, u posljednje vrijeme upravo takve praonice niču širom Istre. S Tonijem Sainom, vlasnikom jedne takve u Rovinju, govorimo o tom poslovnom pothvatu.

*Tko Vam je bio prvi klijent i što je oprao?
- Prvi klijenti su bili stari bračni par iz Francuske. Na pranje su donijeli svoju odjeću i sjećam se njihovog veselog izraza lica. Kod njih su ovakve praonice svakodnevica i bili su oduševljeni činjenicom da sad i u Rovinju, gdje borave ljeti više od dvadeset godina, mogu brzo, lako i jednostavno oprati sve što im je potrebno.

*Kako ste došli na ideju otvaranja praonice i kako je reagirala okolina?
- Automatizirane praonice u svijetu nisu nikakva novost. Dovoljno je pogledati bilo koji film strane proizvodnje i vidjeti kako to u praksi izgleda... Perilice rade svoje dok se korisnici u međuvremenu druže, čitaju, obavljaju neke druge poslove...  I što je vrlo važno, cjenovno su dostupne širem građanstvu. Također, smatraju se produženom rukom pri, primjerice, pranju tekstila koji zbog svoje veličine ili nekih drugih razloga nije moguće tretirati u vlastitom domu.

Moram priznati da je ideja bila mamina. Ja sam je prihvatio i pretvorio u stvarnost. Samim nazivom "Wash & go" htio sam budućim klijentima objasniti da je to brz, pouzdan i kvalitetan način pranja i da se nalazi nadohvat ruke. Okolina je reagirala vrlo pozitivno iako im na prvu nije bilo jasno što, kako i na koji način.

*Dolaze li više Rovinjci za vlastite potrebe ili Vaše usluge koriste uglavnom privatni iznajmljivači turističkog smještaja?
- Praonica je otvorena u ožujku 2014., neposredno prije samog početka turističke sezone i bila je prva u Istri. Kako to uvijek biva s novim "izumima", tako je bilo i s praonicom. Ljudi su počeli dolaziti iz znatiželje, pogledati što je to, kako to funkcionira, koliko košta. Turistima to nije bilo ništa novo i oni su mahom počeli koristiti praonicu za vlastite potrebe. Rovinjci su usluge počeli koristiti baš iz razloga jer im, npr., veliki "popluni" nisu stali u mašinu pa bi ih donijeli. I tako je krenulo. Danas je teško reći tko je najčešći korisnik. Građanima je ova usluga jednostavno komotna. Ubace robu, uključe perilicu, odu na kavu ili po špežu, a kad se vrate, roba je mirisna i čista. Iznajmljivači su se također uvjerili u kvalitetu koju praonica pruža i njihov broj raste iz dana u dan.

*Koliko traje prosječno pranje?
- Brzina pranja je još jedan od razloga zašto ljudi sve češće odabiru automatiziranu praonicu. Trajanje prvenstveno ovisi o vrsti tkanine, a u prosjeku se kreće između 40 i 60 minuta. Sušenje traje još kraće, između dvadeset minuta i pola sata, što je višestruko brže od sušenja u "kućnim" sušilicama.

*Koji vam je događaj iz poslovne prakse ostao u sjećanju?
- Pamtim, i vrlo često se smijem kad se sjetim kako je to izgledalo na početku. Klijenti nisu obraćali previše pozornosti na upute te su nerijetko, umjesto u perilicu, prljavu robu ubacivali u sušilicu i čudili se kakve su to mašine koje peru bez vode....

Ali svaki je dan drugačiji. Definitivno dinamična djelatnost. Najviše volim trenutke kad neki klijenti vade robu i mirišu je, udišu mirise i na njima se vidi da su zadovoljni. To su trenuci koji mi govore da sam učinio dobro.

* Tko je Toni Saina privatno? Imate li neki hobi ili omiljenu zanimaciju? 
- Toni Saina je vrlo aktivna osoba koja nema mira ako nešto ne radi i ne stvara. Odrastao sam u obitelji u kojoj se učilo raditi. Naporno, ali s rezultatima. Ideje koje trebam realizirati od same zamisli do finalnog proizvoda za mene su izazov i svojevrsni "adrenalin" koji uvijek prihvaćam. Tako je bilo i s praonicom rublja. Da je već koja postojala u gradu, ne bi mi bilo zanimljivo. Jednostavno, volim raditi, stvarati.

Za određeni hobi i nemam previše vremena. Održavanje praonice se može u jednu ruku nazvati "živućom" uslugom, jer uvijek postoji mogućnost da će klijentu biti potrebna pomoć, i ja ću je pružiti. Neovisno o tome koji je dan i koliko je sati. Uvijek sam na raspolaganju, a svaki slobodni trenutak provodim sa svojom kćeri koja ide u treći razred i svojim novim stečenim znanjima me uveseljava iz dana u dan... (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)