Zoran Antičević: Sadistička deložacija u Motovunu (video)
Kada spoznaš da je svijet sabirni logor u kojem su svi narodi osuđeni na služenje kazne bankama, ne možeš suzbiti vrisak istine i osjetiš onaj besmrtni poriv koji te tjera da zaustaviš lihvarske metastaze. Postaješ spreman braniti golim rukama čovjeka kojeg i ne poznaješ jer shvaćaš kako je on stanica na koju se rak pokušava proširiti, nakon čega će zahvatiti drugu, pa tako cijelo društveno tijelo.
Deložacija obitelji Cotić u Motovunu jedna je od brojnih na kojima sam sudjelovao sa Živim zidom, nastojeći spasiti ljudima dom. Ovog puta scenarij nije završio najkrvavije, ali je događaj popratila tolika doza bankarskog sadizma da ga ni pojedini službenici nisu mogli skriti s lica. Smješkali su se suzama unesrećene obitelji i doimali se kao da to čine iz zadovoljstva. Sudski ovršitelj Andrej Jereb se neprofesionalno ponašao, ali je zato vrlo profesionalno žvakao žvakaću gumu dok je pregovarao s odvjetnicom obitelji Cotić. Uvjerite se:
Gospoda u crnom su uporno pokušavali, u ime Republike Hrvatske, izbaciti iz doma hrvatskog branitelja i sina antifašističkog borca, gospodina Miljenka Cotića s cijelom obitelji, u korist cionističke banke PBZ.
Bankari PBZ – a i njihovi suradnici vrlo dobro znaju kako je Miljenko Cotić proživio dva srčana udara. Svaki pokušaj deložacije, vrlo bi lako mogao izazvati treći, no gospoda ne odustaju od svojih namjera. Miljenka Cotića nije uspio ubiti neprijateljski metak na ratištu, no bojim se kako bi ga bankarski nož u rukama države koju je branio vrlo lako mogao.
Deložacija 19. 2. 2017. u Motovunu je uspješno spriječena zbog snažnog otpora kojeg je predvodio Živi zid. Uz Ivana Pernara i aktiviste, obrani doma su se pridružili: bivši saborski zastupnik Damir Kajin, načelnik Motovuna Tomislav Pahović, brojni mještani i drugi ljudi plemenita srca.
Bitka je pobijeđena, ali ne i rat. Postoji mogućnost da sljedeća deložacija bude sprovedena podmuklo, u tajnosti, baš kao u opskurnim totalitarnim režimima. No, to možda nije najužasnija stavka ove tragedije. Naime, gospodin Cotić je podigao kredit, ali, kako tvrdi, novac nikada nije dobio u ruke već su oni sami raspolagali njime. Jednu kuću su mu već oduzeli , no to im očito nije dovoljno. (Zoran Antičević, hrvatski književnik)
