Svaki dan se diže u 4 ujutro: Ovo je priča o Franki Makovac
Volim svoj posao i život na moru. Radim s mužem, a posao i privatni život i te kako idu zajedno, govori nam Franka Makovac (43) iz Savudrije. Ona se bavi ribolovom već sedam godina, a kaže da to nije pretežak posao za jednu ženu. Vuče mreže, lovi ribu, vozi brod te radi nerijetko i po dvanaest sati, a kad dođe kući, čeka je spremanje obroka za ukućane, čišćenje, pranje i peglanje, baš kao i svaku današnju ženu, piše 24sata.
Ona se bavi ribolovom već sedam godina, a kaže da to nije pretežak posao za jednu ženu. Vuče mreže, lovi ribu, vozi brod te radi nerijetko i po dvanaest sati, a kad dođe kući, čeka je spremanje obroka za ukućane, čišćenje, pranje i peglanje, baš kao i svaku današnju ženu. No, Franka u ribarenje uvijek ide potpuno dotjerana, našminkana i s nalakiranim noktima, a kaže da joj je važno biti uređena na poslu, iako je na moru vide suprug i poneka znatiželjna riba.
- Nije mi problem dići se u 4 sata, našminkati i srediti se te potom sjesti u brod zajedno sa suprugom Diegom i ići u ribolov. Smatram da žena može sve - biti majka, supruga, raditi težak posao te uvijek biti dotjerana i izgledati dobro. Znali su mi reći kako to idem loviti ribu s nalakiranim noktima. Ja im kažem: ‘Zašto ne?’. Moje pravilo je biti zadovoljna sobom - dodala je Franka.
Nakon što se probudi oko 4 ujutro, najprije pripremi doručak jer se na brod nikad ne ide gladan. Dok nije počela raditi sa suprugom, Franka je bila konobarica i radila desetak godina u prodavaonici odjeće, pa joj je dotjerivanje za posao ostalo još od tada.
- Imamo plovilo od 10-ak metara s kojim idemo u izlov, a vađenje mreža iz mora mi je svakodnevica - kaže Franka i nastavlja:
- Nakon izlova treba voziti brod do obale, očistiti mreže, očistiti brod, prekrcati ribu, odnijeti je na prodaju... Sve radim zajedno sa suprugom. Znali smo uloviti i oko 250 kilograma ribe, a to sve treba složiti, iskrcati s broda i nositi dalje na prodaju. Nije nam dosadno, jer na moru nikad ne može biti dosadno. More se poštuje i voli. Ljubav između supruga i mene je s godinama zajedničkog života i rada sve jača, a u braku smo 22 godine. Nemamo nikakvih trzavica jer sam ja glavna. Žena u kući drži tri kuta.
Najčešće idu u izlov lista, brancina i orada, a nađe se i poneka lignja. Od mora se može živjeti, ali se, kaže, jako puno radi. Kad je tek počinjala raditi sa suprugom, mučila ju je morska bolest, ali je vremenom naučila “kako more diše”.
- Kad sam imala 20 godina i upoznala supruga, počela sam ići na more, u početku kao pratnja. Bilo je teško kad bi se brod ljuljao, ali se s godinama navikneš. Oboje smo popustljivog karaktera i to je dobro. Kad ja počnem vikati, on se smiri, a isto tako kad on povisi ton, ja se umirim. Odgovaramo si u svakom pogledu. Nedavno sam položila i ribarski ispit, a prije nekoliko godina položila sam i za vožnju broda. Sad mogu sama ići na more s barkom, a ako suprug otiđe u mirovinu, mogu nastaviti raditi u zajedničkom obrtu. U obrtu sam zaposlena kao radnik, a suprug je šef, no u stvarnosti sam ja šef, a on je radnik - objasnila je žensko-muške odnose, piše 24sata.