Nova imena nemaju samo klinci, već i kućni ljubimci
Đeki, Kuštro, Morčić, Moro, Šarko i Bleki. Zvali su se tako skoro svi psi na koje sam nailazio dok sam bio dijete. Za neke ne znam ni tko im je bio vlasnik, ali uglavnom nikome nisu smetali. Danas uličnih pasa u Labinu ima znatno manje, no još se nešto promijenilo; njihova imena. Među kućnim (ili uličnim) ljubimcima sve je više „nobl“ i stranih imena, a nađe se i kakva izvedenica od književnika, sportaša ili neke druge osobe iz javnog života (sjeća li se netko korpulentnog i vremešnog starogradskog mačka Bobetka?).
Mačke su nekad rjeđe dobivale imena, vjerojatno jer je njihov odnos s gazdom bio manje intenzivan od onog kakvog je gajio najbolji čovjekov prijatelj. Ipak, osobno sam poznavao mačka Šimu, jednu Minku, jednog Žuću, a sjećam se i Bjelke i Sivke. Danas su vjerojatno u igri neke Tvigice, Tigrice, Šebe i Garfildi.
„Točno je da su nekad skoro svi psi bili Fido ili Rex, dok su danas ljudi inovativniji u izboru imena. Ima jako puno anglosaksonskih riječi, s time da psi mogu dobivati imena po leglu, ovisno o kronologiji. Bitno je da ime bude kratko, zvučno i odsječno“, kazao nam je veterinar Goran Domazet.
Neki drugi stručnjaci savjetuju pak da se imena psima daju prema njihovu karakteru i izgledu, i to tek nakon što ih upoznamo. Primjerice, sitni bijeli terijer mogao bi se zvati Pahulja, stariji vučjak Vučko, a zaigrani jazavčar koji voli trčati - Munja. Savjetuju i da ime počne suglasnikom, jer će se psi brže odazivati.
Kod ljubimaca koje okolina smatra opasnima, vlasnici bi morali voditi računa o popravljanju imidža. Njima bi, smatraju stručnjaci, trebalo davati nježna imena. Poželjno je, kažu znalci, i da se psu koji je s bivšim gazdom pretrpio traume, ime promijeni, kako bi ga što manje stvari podsjećalo na prijašnja gorka iskustva. (Kristian Stepčić Reisman)
