Briljantan um Istre! Pisac i policijski inspektor: Mirko Grdinić
Završio tri fakulteta i jednu višu školu, bavi se borilačkim vještinama, književna djela su mu prevođena na strane jezike, organizator i suorganizator brojnih kulturnih zbivanja.
Četrdesetosmogodišnji policijski inspektor iz Pazina, Mirko Grdinić, može se pohvaliti sa diplomama iz kriminalistike, politologije, obrane i zaštite, a završio je i višu vojnu školu. Pisanjem se bavi posljednjih deset godina i autor je tridesetak priča od kojih su neke prevedene na engleski i poljski. Organizator je književnog događaja FFK (festival fantastične književnosti) i suorganizator brojnih literarnih manifestacija fantastičnog i znanstveno fantastičnog žanra na području Hrvatske i susjednih zemalja. U slobodno se vrijeme bavi borilačkim vještinama, a ima iskustva sa speleologijom, padobranstvom i ronjenjem.
Impresionirajući detalji iz života Mirka Grdinića i njegova šarolika osobnost potakli su nas na razgovor s njime, što je rado prihvatio, usprkos prenatrpanom rasporedu.
Svestranost odsjajuje iz Vašeg životopisa. Samostalni ste policijski inspektor sa završena tri fakulteta, prevođeni pisac, književni kritičar, organizator i suorganizator brojnih književnih događaja. Je li u pitanju paradoks osobnosti ili naizgled nespojivi segmenti Vašeg života interaktivno surađuju i tako daju cjelinu Vašeg identiteta?
- Ne bih baš to tako rekao i ne mislim da su te stvari nespojive, osim možda ono o tri fakulteta i policiji, ako je vjerovati vicevima. Činjenica jest da je policijski posao prilično specifičan, ali je ne vidim da je to u suprotnosti s mojim hobijima. Recimo, pišem iz zadovoljstva i sigurno je da katkad upotrijebim neko znanje iz posla da bih nešto opisao, jer smo na kraju krajeva svi robovi svojeg iskustva, ali kako je uvijek potrebno načiniti odmak između onoga što radiš i onoga što voliš, uvjetno rečeno, pisanje za mene jest potpuno drugi svijet s obzirom na posao. Isto tako me ispunjava da budem organizator ili suorganizator raznih književnih događanja vezanih manje - više za znanstvenu fantastiku u svim njenim žanrovima i pod - žanrovima.
Čemu toliko završenih fakulteta i škola?
- Na to pitanje ne znam odgovoriti ni dan danas. Pretpostavljam da je to bila mješavina traženja sebe i svoga mjesta u okolini, pomiješanog s interesima i znatiželjom, a u konačnici mi je jedan od njih postao i profesija.
Što je za Vas uspjeh? Smatrate li se uspješnim?
- Za mene je uspjeh da je čovjek zadovoljan svojim životom, pa pretpostavljam da sam uspješan. Iako, uvijek se ima mjesta za rast.
Koje su glavne teme Vašeg pisanja?
- U principu, ja osobno najviše volim prave SF teme i teme iz paralelne povijesti, ali nije mi strano ni pisanje horora. Nekako, kada pišem, pustim da me priča ponese, pa onda tek odredim kojeg će biti žanra.
Odakle ljubav prema znanstveno fantastičnom i nadnaravnom? Osjećate li se ograničeno u svijetu u kojem ste probili brojne barijere ili je nešto drugo u pitanju?
- Danas kada se osvrnem na to siguran sam da me privukla mašta u kombinaciji sa znanošću, jer sam još u ranom djetinjstvu bio fasciniran SF serijama poput “Svemira 1999” i “Blakeove sedmorke”, slikovnicama i stripovima, a negdje u jedanaestoj godini života sam počeo čitati Asimova, Clarka i Herberta, koji se danas smatraju bardovima ove vrste književnosti. Nekako sam i tada znao, kao što sam sada siguran u to, da znanost i nova otkrića skoro svakodnevno razbijaju barijere i ograničenja u svijetu, a da pisci znanstvene fantastike prednjače u tome predviđajući što bi se moglo dogoditi. Već odavno je poznato da su neki pisci kao Asimov predvidjeli mrežu komunikacijskih satelita, ili da je u prvoj „Star Trek“ seriji iz 1967. zamišljen mali ručni komunikator koji nam je poznatiji pod imenom mobilni telefon. Također su u SF - u bile predviđene mnoge stvari koje su danas svakodnevica, od računala i mobitela, pa sve do robotske proizvodnje, novih teorijskih čestica u fizici i nanotehnologije. Manje je poznato da se NASA obilato služi upravo zamislima SF pisaca u sasvim ozbiljnim planiranjima, primjerice teraformiranja Marsa. Jednom kada vidite da se u sadašnjosti ostvaruju zamisli SF pisaca iz prošlosti, ostajete zauvijek vjerni takvim znanstveno - književnim predviđanjima. Danas pisati SF, izražavati svoje ideje i mogućnosti kroz taj način kreativnog pisanja, bitnije je nego ikada do sada. Budućnost netko mora prepoznati.
Kako karijera policijskog inspektora utječe na Vaše književno stvaralaštvo?
- Znate ono, čega je previše ni s kruhom nije dobro. Nastojim posao ne nositi kući ni u kojem obliku, pa tako ni u pisanju.
Jeste li više pisac ili policajac?
- Svaki radni dan od 08.00 - 16.00 sam policijski inspektor, katkad i duže, ako je to potrebno, pa i 24 sata ako treba, a pisac sam kada mi dođe inspiracija za pisanje.
Vaš životni moto?
- Nemam ga, a za potrebe ovog intervjua posudio bih ga od jednog poznatog pisca koji je izjavio da je „pero ubojitije od mača, ali samo ako je mač jako kratak, a pero jako oštro“ ... pa vi pišite.
Razgovor vodio: Zoran Antičević
