Krasna zemlja il tutti insieme...

Iako imam dojam da ljeto prolazi, još uvijek pulskom tržnicom šetaju gomile turista. Između njih primjećujem i jednog preplanulog Puležana. To je Nino Banana, jedna polovica nekad najpopularnijeg pulskog dueta – Braća Banane. Pravim imenom Ardemio Zimolo, taj je nekadašnji šarmer i galeb s Verudele, u ime Talijana i ostalih pulskih narodnosti čak 12 godina bio potpredsjednik Gradskog Vijeća pule.

A onda, kada je čekao da uskoči konačno pred političku mirovinu u predsjedničku fotelju, njegovi vjerni drugovi iz IDS-a su mu zabili politički nož u leđa! Sad je najobičniji razvlašteni gradski vijećnik! Tuga Banani ne silazi s očiju, a usiljeni osmijeh na njegovom, inače uvijek veselom licu, ne ohrabruje...

Banana koja će putovati

„Nisam tužan, Boris Miletić mi je obećao da ću biti predsjednik Odbora za međunarodnu suradnju i posjete gradovima!“ – pokušava me uvjeriti u ovu bajku Ardemio Zimolo, zvani Nino.

„I što ćeš onda ti ići kao predstavnik Pule gradu pobratimu Sarajevu u posjet? A što ćeš ti tamo pričati? O ćevapima na Baš čaršiji? I koga ćeš predstavljati? One što su te smijenili?“ – provociram Bananu, jer kao vjerni član partije na vlasti, kao i svi ostali smijenjeni, nema petlje reći niti jednu iskrenu riječ protiv onih koji su mu zapečatili političku karijeru.

„Pa putovat ću! Boris mi je to obećao!“ – naivno mi odgovara Zimolo.

„Dobro, to ti je obećao da se ne buniš i da samnom ne pričaš o tome. Nego reci mi, što vi Talijani u Istri pjevate kad se izvodi istarska himna i pjeva stih „“Krasna zemljo Istro mila, dome roda hrvatskog“? Šta tada pjeva, recimo, Furio Radin? – pitam zbunjenog i iza kulisa ipak nepravedno smijenjenog bivšeg potpredsjednika gradskog Vijeća Pule Ardemia Zimola.

„Ne znam..Možda „United Europe“ ili „Il tutti insieme“? – duhovito će još uvijek lucidni Banana, kojeg srdačno pozdravljam s „Give mi five“. I  nastavljam asfaltiranom tržnicom, koju ju neki poluintelignetni gradski činovnik nazvao„Poljanom Mate Balote“, šetajući dalje. A imam što i vidjeti!

Robna kuća postaje luksuzni hotel

Naime, nasred te i takve kretenski nazvane asfaltirane poljane, ponosno stoji nekad ugledna pulska Robna kuća „Pula“. Dakako, zatvorena i devastirana do temelja. Za što zasluge uglavnom idu glavnim gradskim strateškim partnerima: ranije - više nego uglednom pulskom novinskom magnatu Albertu Faggianu, a danas - izvjesnom zagrebačkom kontraverznom poduzetniku Predragu Đorđeviću.

A koji je, nesretnik, preuzeo sve propale firme od sposobnog neimara Faggiana. Po nekima, lukavi tajkun Albert mu je uvalio vruć, ali crvljivi krumpir, a po drugima sve je to samo igra za naivne gledatelje, koju lažno igraju njih dvojica, tobože se međusobno optužujući! Bilo kako bilo, nekakva novokomponirana kvazi izvršna direktorica te i takve propale firme, odnosno nekad u socijalizmu izuzetno jake i ugledne trgovačke kuće „Istra“ , a koja je zahvaljujući spomenutim „ekonomskim stručnjacima“ odavno u stečaju, najavila je pretvaranje Robne kuće „Pula“ u raskošan gradski hotel?! Bajka je to poput one kada je Pepeljuga od kraljevske zlatne kočije u ponoć s miševima završila na polutruloj bundevi.

Naime, ista ta firma koja pretvara virtualno Robnu kuću u gradski hotel već se mjesecima muči na Velom vrhu sa iznajmljivanjem najobičnijeg skladišta voća i povrća nekadašnje također propale firme „Puljanka“. A sada će kao napraviti luksuzni hotel usred grada, u kojem su, nema tome puno, zbog nedostatka gostiju već ekonomski propala tri gradska hotela! Jer zaista nema baš previše pametnih domaćih gostiju, stranaca i turista,  koji bi ljetovali u hotelu usred našeg lijepog grada. Osim ako im ne fali kakva vijuga ili daska u glavi, ali o tome nisam kompetentan pričati!

Zašto ne radi novi deponij Kaštijun

Ali je zato kompetentan da mi ispriča zanimljivu i interigantnu priču moj dobri poznanik, diplomirani inženjer elektrotehnike. A koji me uvjerava da novo izgrađeni županijski centar  za otpad „Kaštijun“ kraj Pule, ne može dobiti uporabnu dozvolu jer ne zadovoljava kriterije opsrkbe kvalitetnom strujom. Navodno je loše urađena elektroinstalacija i priključak za napajanje strujom iz adekvatne elektro-energetske mreže, pa se zbog tog problema „Kaštijun“ već godinu dana nalazi na tzv. probnom radu.

Dakle, nije točno da je za problem konačnog pokretanja novog odlagališta smeća kriv sadašnji direktor „Kaštijuna“, inače stručnjak za bevandu. A koji je ranije bio direktor „Vodovoda“ u Puli i istodobno poznati srbijanski vinar i vlasnik  najvećih vinograda u Vojvodini.

Njegovo ime, naravno, nikome ništa specijalno ne znači, pa ga ni ne spominjem. Osim tvorcu briselskih direktiva, koji ga, iz nama nepoznatih razloga, uvijek imenuje nekim novim direktorom. Meni je fascinantan po tome što, kažu mi portiri, rukovodi odlagalištem smeća„Kaštijunom“, a i dalje svoj automobil parkira u dvorištu „Vodovoda“.

Eto, nadam se da će me uz čašicu dobre kvalitetne pulske vode i vrhunskog vojvođanskog rizlinga demantirati i stručno mi objasniti zašto se novi pogon za mehaničku obradu otpada već godinu dana nalazi na probnom radu? Te da mi objasni kako će to žitelji Umaga, Buzeta, Buja, Poreča ili Labina jeftinije plaćati prijevoz smeća, koji će se čak stotinu i više kilometara transportirati od njihovog grada pa do juga Pule?! (Damir Strugar)