Takvu kvalitetu izvan specijaliziranih prodavaonica nisam vidio ni u Italiji
Novinar Ivo Kozarčanin napisao je tekst "Todorićevo blago iz podruma: Belje, Laguna, Mladina" u kojem analizira tvrtke tog posrnulog giganta, naročito one koje se bave vinarstvom, maslinarstvom i proizvodnjom sireva. Članak je objavljen u tjedniku Express. No odlične sireve Agrokor je radio u Istri, u tvrtki koja je stvorila zbrku s imenima pa je malo tko razumio što je Agrolaguna a što Laguna, a ove godine su i vinski dio poznat kao Vina Laguna preimenovali u Vina Istria. Sirana i uljara čak i nisu bile izdvojeni brend. No ta je tvrtka prva izdvojena iz Agrokora nakon početka krize. Poslovni mediji su pisali kako je 51 posto vlasništva preneseno na skrbnički račun u Kreditnoj banci Zagreb, iza kojeg navodno stoji kralj osiguranja Dubravko Grgić. Tko je god preuzeo Agrolagunu, dobro je učinio jer je tvrtka na sigurnim temeljima, piše Express.
Tu se malo ulagalo u zgrade i izgled, a poprilično u masline, lozu i tehnologiju. Maslinova ulja su im odlična kupnja jer nema ni miješanog ni sortnih koji se mogu mjeriti s njihovima po omjeru cijene i kvalitete. Čak su se i male bočice odličnih sortnih ulja picholine, pendolino, ascolana, leccino te istarska bjelica mogle pronaći u supermarketima, a takvu kvalitetu izvan specijaliziranih prodavaonica nisam vidio ni u Italiji ni u Španjolskoj. Tvrdi sirevi iz Stancije Špin u Taru pokraj Poreča prodavali su se na akcijama u Konzumu po cijeni nižoj od 100 kuna za kilogram, što je također bila nevjerojatna vrijednost za novac. Na Stanciji i prekrasnom vidikovcu u vinogradu uživalo se u kolutu (velikom poput kotača) zrelog tvrdog sira koji se lomio rukama, donosi Express.
Veliki tvrdi sir koji podsjeća na parmezan ili grana padano nisu, koliko znam, prodavali izvan Stancije Špin. Možda ga nisu ni prodavali nego su se njime častili samo gosti kompanije. No prodavali su, i to dobro, vina. Kao i kod Belja, sve su kategorije odlična vrijednost za novac. Pakiranja poput bag-in-boxa preporučujem svojoj djeci (punoljetna su) za tulume jer vjerujem da su korektna, pitka i da nikome tko ih pije u razumnim količinama neće biti loše. Najjeftinije butelje, riječ je o liniji Select, čija je cijena ispod 40 kuna, čak su i bolje od beljskih, smatra novinar Expressa Ivo Kozarčanin.
Za preporuku su Malvazija, mješavina crnih sorata Terra Rossa i nježni crveni slatkiš Muškat Ruža. Festigia je bolja linija i ta su vina, posebno crnjaci, a nadasve mješavina merlota i syraha Castello, također skupljala zlata po svijetu. Cijena im je do 80 kuna i mogu se ponuditi i zahtjevnijim gostima. Najviši Lagunin razred su vina Festigia Riserva pod kojom se pune malvazija i cabernet sauvignon, a za posebne prilike je Festigia Malvazija Vižinada Riserva. To vino nosi i ime vinogradarskog položaja na bijeloj zemlji, s koje stižu karakternija vina nego s crvene, a napunjeno je 2013. Dosad proizvedena Lagunina vina naučila su nas na dobro, a mlada ekipa, predvođena enologom Milanom Budinskim, jamstvo je da ćemo u njima i dalje uživati, piše Express.
