Nakon pisanja o TDR-u, ja se u novinarstvo više nisam mogla vratiti

U prošlotjednom UNCUT intervjuu gošća i sugovornica glavnom uredniku Fairpressa, Muniru Podumljaku, bila je novinarka Renata Ivanović. U pregledu svoje karijere od Poleta do Globusa i Bussines.hr-a, Renata Ivanović je po prvi puta u javnom prostoru pojasnila i okolnosti u kojima je došlo do otkaza u Bussines.hr, pritiscima i prijetnjama iz TDR-a koji su prethodili otkazu te o sadržaju istraživačkih tekstova koji su obrađivali teme TDR-a. Priča o TDR-u događala se u kontekstu promjene vlasništva nad Tvornicom duhana Zagreb, odnosno namjere TDR-a da preuzme Tvornicu duhana Zagreb te tako i formalno postane monopolist u duhanskoj industriji u Hrvatskoj, piše Fairpress.

Mediji su površno i parcijalno obrađivali ovu temu. Uglavnom bez osvrta na motive koji su vodili TDR pri preuzimanju te bez pojašnjenja uloge Zagrebačke banke, u kojoj je sjedio i jedan od suvlasnika TDR-a Franjo Luković, a koja je bitno doprinijela slomu Tvornice duhana Zagreb. Priča se počela raspletati kada su novinari Bussines.hr-a uz pomoć sindikata, pojedinih udruga, te prikupljanjem velike količine podataka kojom su raspolagala međunarodna istražna tijela odlučili na jednom mjestu, u serijalu članaka, objasniti istinu i kontekst tadašnjih događaja. No to na kraju nije dobro završilo, donosi Fairpress.

Novinarka Renata Ivanović za Fairpress se prisjetila događaja iz tog vremena: “Dolazimo u jednom trenutku i do priče o Tvornici duhana Zagreb, ljudi tamo štrajkaju, Adris grupa pokušava kupiti TDZ kroz jedan specifičan deal sa Zagrebačkom bankom (poveznica je Franjo Luković op.a) koja je vjerovnik TDZ-a, radnici pružaju otpor, i mi idemo otvarati tu priču. Pored toga, paralelno su se pratile priče koje su se pojavile u javnom prostoru u to vrijeme, o privatizaciji Zagrebačke banke,  poslovanju Adris grupe i sumnjivim poslovima Tvornice duhana Rovinj. Na kraju su se te tri priče povezale u zapravo jednu priču o tome na koji način je jedna grupacija, Tvornica duhana Rovinj (TDR), koja je povremeno bila u javnom prostoru stavljana u kontekst šverca cigareta, uopće postala monopolist. Iako su parcijalne priče povremeno bile objavljivane i u drugim medijima, mi smo uspjeli jedino u Business.hr-u, na jednom mjestu, u cijelim serijalima, objaviti cijelu priču, te između ostalog i uvesti za naše prostore neke nove dokaze o tome kako je Tvornica duhana Rovinj sudjelovala u švercu cigareta. Mi smo tada objavili kako je Marko Milošević (sin Slobodana Miloševića op.a) imao tvrtku u vrijeme rata i preko koje je zapravo išao TDR-ov Marlboro za Srbiju i za dalje. TDR se u Srbiji u to vrijeme (također i u vrijeme domovinskog rata) vodio kao lokalno (srpsko op.a) poduzeće, te na proizvode TDR-a nije bilo carine u Srbiji.  Mi tada nismo tu nešto posebno kopali jer smo bili zločesti, nego naprosto spajaš dva i dva, jer ja uvijek kažem, istraživačko novinarstvo nije nešto posebno komplicirano, naprosto spajaš dva i dva”.

Dakle, u tom periodu, svjedok u suđenju za ubojstvo srpskog premijera Đinđića, Popović (Beba Popović, op.a) između ostalog govori i o ovim okolnostima s TDR-om. Nakon što smo došli do tog podatka, išli smo kontaktirati Brisel koji se bavio temom šverca cigareta, te prikupljati informacije koje do tada nisu bile objavljene u našim medijima. Između ostalog, iz otvorenih izvora povezanih s različitim istražnim tijelima, prenijeli smo da je Hrvatska na toj karti rute šverca cigareta jedna od glavnih točki, i to ne samo Hrvatska kao država, već da je ta točka Rovinj, i tako je to stajalo u jednoj od karti koje je u različitim postupcima koristio OLAF (Ured za zaštitu EU financijskog interesa), ali i druga međunarodna istražna tijela. Meni se činilo sjajno da smo tada imali novinu poput Bussines.hr u kojoj smo mogli temi pristupiti na taj način.

Nakon objave dijela serijala članaka o TDR-u za koji su europska istražna tijela sumnjala da je jedan od glavnih instrumenata u stvaranju crnih fondova iz ilegalnih aktivnosti u Hrvatskoj, a koji ugrožavaju europski financijski interes, došlo je i do reakcija iz ovih krugova prema Bussines.hr-u, a koje nisu bile niti malo suptilne, piše Fairpress.

Renata Ivanović opisala je događaje koji će je na kraju koštati i karijere i posla: "Ta sloboda pisanja o TDR-u je kratko trajala, manje od godinu dana. Objavila sam jedno 4-5 tih različitih tema, a onda su krenule zapravo vrlo jasne poruke. Jedna od tih poruka je bila direktno iz Adris grupe prema urednici. Tom prilikom, urednici je jasno rečeno da „dokle god sam ja u Business.hr-u, Adris grupa neće dati niti jedan oglas. Bussines.hr se kao i sve ostale novine, zapravo financirao oglasima. Mi kao zemlja i društvo imamo jako malo velikih oglašivača i uvijek je postojala bitka tiskovina za taj dio marketinškog kolača. Važno je naglasiti da je Business.hr bio i napravljen na konceptu snažnog marketinga, odvojenog od redakcije, što je prema poslovnom modelu trebalo dati dobar poslovni rezultat, što je onda trebalo jamčiti i slobodu novinarstva, odnosno slobodu novinara u redakciji. Dakle, situacija u kojoj mi novinari ne bi bili opterećeni novcima, da postoji dobar marketing koji stvara prihode i dobit, kojima pokrivaš troškove, a istovremeno imaš snažnu redakciju koja radi takve teme koje prirodno dižu tiražu, koju marketing opet može dobro prodati, jer oglas ima veću vrijednost.  Dakle, nakon ovih reakcija iz TDR-a unutar manje od mjesec dana dobila sam izvanredni otkaz. Kada sam kasnije pogledala, bilo je vidljivo da je odmah nakon tog, Adris grupa (vlasnik TDR-a) nastavila s objavom oglasa u Bussines.hr-u.", piše Fairpress.