Novi roman Elvira Tominića: Fellinijev Amarcord u Puli
Puljanin Elvir Tominić prije nekoliko je dana objavio svoj treći roman pod nazivom "Priča o Edipu". Roman je treći iz ciklusa nazvanog Pulska trilogija i u njemu se autor na suptilni način bavi odnosom majke i sina (s neizbježnim seksualnim aluzijama). Okosnicu romana čine troje ljudi koji žive u jednom pulskom neboderu i čije sudbine bivaju s vremenom isprepletene i ogoljene pred očima čitatelja do najmanjeg detalja. Tominić je rođen 1973., profesor je povijesti i hrvatskog, a prvi roman (Kronika obožavanja) objavio je 2013. dok je drugi (Crni pastuh) izišao prošle godine. Promocija trećeg romana bit će u veljači ili ožujku u Gradskoj knjižnici u Puli.
Završni dio Pulske trilogije na suptilni se način bavi odnosom majke i sina te zajedno s prethodna dva romana (Kronika obožavanja i Crni pastuh) zaokružuje ciklus romana ispiriranih fenomenom žene. Prvi roman se bazira na ženskoj vanjštini, u drugom romanu je žena osoba od krvi i mesa s izrazitim tjelesnim potrebama, a u završnom romanu se naglasak stavlja na djetinjstvo i odrastanje sina u prisustvu majke. Glavna tri lika romana su veterinar u mirovini, mlada udovica i njezin sin koji studira književnost.
Poveznica neboder
Ono što likove povezuje jest neboder u kojem žive pa oni s vremenom (stjecajem okolnosti) razvijaju vrlo nekonvencionalne međuljudske odnose koji su bazirani na simpatiji i privlačnosti (otvorenoj ili prikrivenoj). Kroz roman se provlače reminiscencije na djetinjstvo i mladenaštvo pa tako saznajemo kako je umirovljeni veterinar upoznao svoju sadašnju suprugu, zatim bivamo upoznati s dječakom ljubavlju (koja je prepuna seksualnih aluzija) studenta prema vršnjakinji iz imućnije obitelji te naposljetku doznajemo detalje o ranim danima braka mlade udovice. Kao i prethodna tri romana, i ovaj je napravljen po „astrološkom ključu“, odnosno podijeljen je u dvanaest poglavlja koja karakterno odgovaraju pojedinim astrološkim znakovima.
Romani sa soundtrackom
Vrijeme radnje je zima, što je također simbolično, zato jer se to godišnje doba nadovezuje na prethodna godišnja doba koja su obrađena u prva tri romana (Kronika – Ljeto, Pastuh - Proljeće/Jesen), a autor time uspostavlja vezu s Fellinijevim Amarcordom koji je prebačen u Pulu. Na kraju romana se nalazi još jedan filmski citat i to iz završnice trilogije poljskog redatelja Krzysztofa Kiešlowskog kojim se protagonisti sva tri romana objedinjuju (poput scene potonuća broda u filmu).
Zanimljiv detalj su i književne posuđenice, kao na primjer vrlo slobodno interpretiranje Faulknerovog Krika i bijesa te aludiranje na Vojnovićevu Dubrovačku trilogiju. Prvi roman je kao soundtrack imao gothic metal, u drugom su to Led Zeppelini, a u Priči o Edipu je to trip hop i Tricky, odnosno glavni likovi se strastveni i pedantni audiofili i obožavatelji dotičnih glazbenih žanrova/bendova, čime pisac izražava svoju otvorenu opsjednutost glazbom.
