Ivan Perko iz Labina u malom urbanom vrtu uzgojio batat od tri kilograma
U urbanoj sredini, nedaleko od samog centra Labina, može se uzgojiti kvalitetna hrana. Potvrđuje to Ivan Perko, koji je u svom malenom obiteljskom vrtu u Ulici Slobode kod crkvice Sv. Kuzme i Damjana, uspio ugojiti batat težak gotovo tri kilograma. „Sve je to napravljeno ovdje, u urbanom vrtu, potpuno organski i bez ikakvih kemikalija ili hormona“, kazao je Perko.
Istupanjem u javnost želi pokazati ljudima da u urbanoj sredini postoje čak i bolji uvjeti za dobivanje odličnog proizvoda, nego u perifernim dijelovima grada, te potaknuti sve zainteresirane da nastave uzgoj batata, na našem području, jer je riječ o iznimno zdravoj namirnici koja u restoranima postiže itekako dobru cijenu, a na isti se način može uzgojiti i druge jestive biljke.
Ovako veliki batat iznenadio i njega samog, jer je na mjestu sadašnjeg vrta, prije samo nekoliko mjeseci bilo najobičnije smetlište. Sve je to očišćeno, a na tom nekoć neurednom i zapuštenom mjestu niknuo je mali urbani vrt u kojem trenutno raste oko 50 biljnih vrsta koje nisu odvojene gredicama i ni jedna ne smeta onoj drugoj. Među njima je i, većini nepoznat, crveni patliđan, za kojeg prolaznici obično pomisle da je rajčica.
Za zalijevanje vrta, Perko slobodnim padom usmjerava kišnicu s krova zgrade. Ističe kako Labin nije zagađen, te je ovakva voda sasvim prihvatljiva za dobivanje hrane.
„Ove smo godine ovdje odlučili dovesti stari humus s organskim magarećim gnojivom i napraviti vrt u kojem zajedno raste raznovrsno bilje. Tu se doista može uzgojiti vrhunska hrana i ljekovito bilje“, naglašava Perko, te dodaje kako batat nije teško ugojiti, te on ovisi prvenstveno o kvaliteti tla.
Od djelića njegovog korijena, kaže, može se napraviti genetski materijal koji će se umnožiti. Metode koje se koriste su in vitro i in vivo. Kod in vitro metode taj se komadić stavlja u epruvetu i to radi u laboratoriju, no za metodu in vivo, koju je koristio Perko, potrebna je samo petrijevka u koju se komadić korijena batata stavi s agar agarom.
„Mi smo svi gladni ovakvih proizvoda“, kaže Perko, te nastavlja: „Vrhunski sportaš na parizeru ne može postići dobre rezultate. Jedna školska kuhinja, primjerice, od ovog bi batata uz ostalo povrće i začine, dobila obroke za čitav jedan razred“.
Grad Labin, tvrdi Perko, ima stotinu hektara poljoprivrednog zemljišta na kojem su nekad bili vrtovi i koje bi se opet moglo koristiti u tu svrhu.
S idejom o urbanim vrtovima u kojem bi ljudi uzgajali organsku hranu, Perko se već obratio Gradu Labinu, iako napominje da ta ideja nije ništa novo, jer su takvi vrtovi postojali i ranije. Grad Labin pozdravlja tu ideju, kaže Perko, te bi se sve moglo realizirati na način da Grada sklopi ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta sa zainteresiranim građanima.
„Kad bi jedan građanin uzgojio pet ili deset ovakvih batata, mogao bi vrlo lijepo raditi. Danas se za komercijalnu proizvodnju sadi 25 tisuća sadnica na hektar, te se tako dobije oko 15 tona batata po hektaru. Kada bi mi u Labinu posadili tih 25 tisuća sadnica i ako bi svaka od njih dala batat od tri kilograma, možemo dobiti prosjek od 70 tisuća kilograma, a europska je cijena batata četiri eura. No, nikako ne treba ići u preveliku proizvodnju. Ono što želim reći je da na čestici od 500 kvadrata, uz pomoć ovakve vode koju ja koristim, ljudi mogu dobiti hranu za deset familija ili je prodati. Za to vam ne treba nikakav skupi traktor“, kaže Perko.
Također napominje kako sam ne želi krenuti u proizvodnju i prodaju, već želi ljudima ukazati da je to nešto što se itekako može i isplati bez velikih troškova.
„Labin posjeduje, nevjerojatan kapital. Ja stalno govorim o sto hektara Đekić polja kao idealnom mjestu za urbane vrtove s organskom hranom“, naglašava Perko. Mogućnosti su neiscrpne, kaže, jer bi takvu hranu mogli koristiti sportaši, domaći restorani, djeca u školama…
„Nama nitko ne može zabraniti da sada ovaj batat ne umnožimo i nazovemo ga batat Slobode ili pak Matije Vlačića Ilirika i stvorimo naš labinski brend. Neka to bude jedna ideja svima, jer eto, na četiri kvadrata moguće je imati više raznolike hrane nego na jednom hektaru Čepić polja“, poručuje Perko. (Tekst i foto: Danijela Bukvić)
