Kajin napokon postao predsjednik nečega
Osnivanje nove stranke Istarski demokrati je istarski fundamentalizam, to je talibanstvo, ovo što članovi Kajinove stranke rade zapravo dokazuje da u Istri nikada nije ni bilo demokracije. Oni deklariraju sve ono što je IDS nekada deklarirao i nikada baš ništa realizirao. Oni su bili sastavni dio tog projekta i po putu odbačeni kao nedovoljno dobri poslušnici istarskom velikom vođi Jakovčiću, kao lošija konkurencija IDS-ovim oligarsima.
Potom su čitav niz godina šutjeli i danas se grupirali da bi pokušali uzeti ono što ima IDS - birokratske pozicije vlasti, s time da bi ovi bili gora vlast nego je to danas IDS, jer im je ideološki koncept već odavno ideološki zastranio. Zapravo nije suštinski nikada ni postojao osim kao obična laž i demagogija preko koje je vlast u Istri lagala narod.
Kajin najtragičnija figura istarske političke scene
Ovo je isto kao kada bi netko danas zagovarao ponovno konstituiranje NDH, a povijesna je činjenica da je to bio totalni povijesni promašaj na ovim područjima. Ovi liče na junaka stripa Iznoguda kojemu je jedini cilj da bude kalif umjesto kalifa. Odnosno, Iznogud hoće vladati da bi time realizirao vlastite ambicije iako od te njegove vlasti nitko ne bi imao koristi, već on hoće vlast zbog vlasti...
Taj Kajin je zapravo najtragičnija figura istarske političke scene u ovoj novodobnoj povijesti. On je bio „lažnjak“ koji je uveseljavao javnost, „proizvodio dimne zavjese“ i kako mu je Bruno Langer svojevremeno rekao „smokvin list IDS-a“, dok su drugi IDS-ovci „jamili“, kako bi to Kajin rekao. Po njemu je svaki istarski vlastodržac kupio jedno istarsko brdo za par desetak tisuća kuna koje sada vrijedi milijun eura.
Dok Kajin to tako govori neće priznati da je on kroz taj isti IDS zaradio privilegiranu povlaštenu saborsku mirovinu, koje se uopće danas ne želi odreći, kao ni IDS-ovci svojih prisvojenih istarskih brda koja su danas njihov privatni feud.
Pjesmama Thompsona tjerali Kajina
Onda je Kajin u jednom trenutku pomislio da želi biti predsjednik države na što su svi IDS-ovci „pišali od smijeha“, pa su ti isti IDS-ovci, pored njega IDS-ovca Kajina, na izborima za predsjednika Hrvatske podržali Bandića, što je Kajin prešutio. Jer je on i dalje vjerovao da, kada već nije predsjednik države, onda će barem biti predsjednik IDS-a, u što je „zagrizao“ onda kada je Jakovčić rekao da se povlači iz politike. Ali naravno, Jakovčiću nije palo na pamet da IDS ostavi Kajinu, jer zna da bi on od toga napravio smijuriju, jer nije ništa više od toga sposoban.
Već davno prije su Istrom kružile neformalne priče da bi IDS-ovci znali u nekoj gostionici svi zajedno sjesti kako bi se najeli i da bi onda Jakovčić otišao do konobara na šanku tražiti da pusti Thompsona. Naime, znalo se da će Kajin, kada čuje Thompsona, odmah otići. Jakovčić je to objašnjavao činjenicom da onda drugim IDS-ovcima ostane više za pojesti. Nedavno je Damir Kajin javno priznao da je Boris Miletić naučio na harmonici svirati Thompsona samo da bi njega potjerali s neformalnih IDS-ovih skupova.
Politički otpad
Evo sada je napokon Kajin postao predsjednik nečega, gdje se znalo da će on biti predsjednik tih „istarskih demokrata“ prije nego je ta politička grupacija uopće formalno konstituirana, što je gore nego kada IDS izađe na svoje partijske izbore i bira jednoga od jednog jedinog predloženog kandidata. To je sve u demokratskom kontekstu blentavo i bolesno. To sa demokracijom nema nikakve veze, to je manje od cirkusa. To je nekakva tragikomedija gdje ovi koji hoće biti „istarski demokrati“ od toga neće imati nikakve koristi a narod će od toga imati samo štetu. Ovo spada na „smetlište povijesti“ i trebalo je ostati tamo zakopano. Tko zapravo od „političkog otpada“ može bilo što očekivati. (Adriano Kiršić)
