Ivan Herak o najavi transformacija turističkih zajednica
Ministarstvo turizma je na svojim internetskim stranicama objavilo smjernice kojima je definiralo osnovna načela za izradu Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, Zakona o boravišnoj pristojbi i Zakona o članarinama u turističkim zajednicama. Iza ovih naoko benignih naziva zakona „skrivaju se“, kada je hrvatski turizam u pitanju, "revolucionarni" koncepti, piše Ivan Herak u svojoj redovnoj kolumni u Jutarnjem listu.
Konkretno, glavni ured HTZ-a, zajedno sa predstavništvima u inozemstvu trebao bi prerasti u NTO (Nacionalnu turističku organizaciju) nacionalnu marketinšku agenciju, koja bi u skoroj budućnosti trebala biti postavljena na korporativnim osnovama, s Republikom Hrvatskom i turističkim trgovačkim društvima kao dionicima takve tvorbe.
TZ županija postaju Regionalne marketinške organizacije
TZ županija, slijedom načela okrupnjivanja prema geografskom, turističkom i inom identitetu, prerastaju u Regionalne marketinške organizacije (RMO), s glavnom zadaćom upravljanja marketingom i strateškim planiranjem na regionalnoj razini. Smjernice predviđaju osnivanje RMO- a za Grad Zagreb, središnju Hrvatsku, Slavoniju, Istru, Kvarner, Liku-Karlovac Dalmaciju-Zadar, Dalmaciju-Šibenik, Dalmaciju-Split i Dubrovnik, kao i mogućnost da pojedine RMO autonomno osnuju nadregionalne zajednice.
Na najnižoj razini „nestaju“ TZ-i gradova, općina i mjesta, koje se transformiraju u Destinacijske menadžment organizacije (DMO). Pojednostavljeno, gledano na razini cijelog sustava, u najbitnijem, marketinška funkcija postaje obaveza NTO-a i RMO-a, dok razvoj turističkog proizvoda pada u zadatak DMO-a.
Sukladno tako definiranim obavezama pojedinih razina DO-a, predviđena je i drugačija preraspodjela izvornih prihoda sustava (oko 550 milijuna kuna na kumulativnoj razini), na način da bi Regionalne marketinške organizacije imale 5 posto veće prihode od dosadašnjih županijskih TZ-a, dok bi za isti postotak bio umanjen budžet Nacionalne turističke organizacije. U konačnici, NTO-i bi raspolagali sa 20 posto, RMO-i sa 15 posto odnosno DMO-i sa 65 posto ukupnog prihoda sustava.
Nema nikakve dvojbe da će spomenuti zakoni predstavljati radikalan, ali i neprijeporno nužan zaokret u turističkoj politici, i na koji bi način konačno trebao započeti proces upravljanja našim turističkim sektorom. Naime, kada je hrvatski turizam u pitanju postoji nedvojben konsenzus struke, napose kada govorimo o javno-upravljačkim polugama sektora, da na tom polju vladaju stanoviti kaos i nekoordinacija aktivnosti, pojednostavljeno, da se nama turizam zapravo događa. Stoga je proces transformacije sustava TZ-a prema DMO konceptu nesporno temeljna pretpostavka za konkurentski održivi razvoj turizma u Hrvatskoj.
Naime, na konkurentskom tržištu vlada nesmiljena borba za svakog gosta, velikom brzinom se mijenjaju navike potražnje, koja postavlja puno veće zahtjeve u pogledu sadržaja i isporuke turističkog proizvoda. Javlja se snažna potreba planiranja razvoja, suradnje i koordinacije javnog i privatnog sektora.U tom smislu, imajući u vidu da se na toj razini turizam zapravo i događa i nastaje, destinacijske marketinške organizacije postaju nukleus razvoja turizma, od kojih se najznačajniji doprinos očekuje upravo u domeni razvijanja turističkog proizvoda i unapređenja turističke ponude. Ništa manja očekivanja nisu ni od RMO-a i NTO-a od kojih se, kroz involviranje novih marketinških koncepcija, strategija i alata, na prvome mjestu očekuje kvalitetno i sadržajno upravljanje marketingom destinacija.
Tko će zapravo upravljati DMO- ima?
Pitanje svih pitanja je tko će zapravo upravljati DMO-ima. Premda je već u prethodnim izmjenama Zakona o turističkim zajednicama zakonodavac kroz umanjenje omjera između izvršenih uplata u proračune TZ-a i upravljačkog utjecaja u istim TZ-ima u znatnoj mjeri umanjio utjecaj predstavnika kapitala u upravljačkim tijelima TZ-a, najbitnija će zadaća zakonodavca biti iznaći koncept koji će omogućiti upravljački konsenzus između privatnog i javnog sektora.
Naime, scenarij u kojem bi se kapitalu, uz resurse kojima raspolaže, a kojima uskoro treba pridodati i koncesijska prava nad turističkim zemljištem,omogućilo da majoritetno upravlja DMO- ima, potpuno bi kompromitirao koncept i smisao DMO-a, a u određenim situacijama zasigurno doveo u pitanje i realizaciju javnih interesa. Ništa manje poguban ne bi bio ni scenarij u kojem bi DMO ima većinski upravljala lokalna uprava i samouprava (politika).
Ne manje značajno pitanje, na kojega će biti i najteže iznaći odgovor je upitnost stvarnih ingerencija DMO-a, konkretnije, na koji način, pored kapitala koji de facto vlada turističkim destinacijama, iznaći mehanizme kojima će se osigurati i realizirati značajniji utjecaj DMO- a na razvoj pojedinih destinacija.
Konačno, kao fokalni problem pojavljuje se i pitanje kadrovske podkapacitiranosti sadašnjih upravljačkih struktura u TZ-ima gradova, općina i mjesta, koje bi barem u začetku trebale preuzeti upravljanje DMO- ima. Radi se o problemu kojem u doglednom kraćem roku nije moguće doskočiti.
Stoga se kao ultimativno rješenje, uz uvođenje novih obrazovnih koncepata, nameće izrada raznih podzakonskih akata kojima će se za obavljanje ključnih upravljačkih funkcija u DMO- ima, propisati rigidni kvalifikacijski i iskustveni kriteriji. U protivnom, cijeli koncept promjena u sektoru dolazi pod veliki znak pitanja, napisao je Ivan Herak u Jutarnjem listu.