Zašto KUD Ladonja ne može dobiti svoj pianino zaključan u uredu MO Nova Vas?
„U prosincu prošle godine, nakon što se MO Nova Vas oglušio na moj dopis, pokucala sam na vrata svih onih u gradskoj upravi Poreča za koje sam vjerovala da mi mogu pomoći, od pročelnice Odjela za društvene djelatnosti Vesne Kordić, koja mi je rekla da s tim nema veze i samo me obavijestila da je dobila moj dopis, preko tajnika Grada Bože Jelovca do gradonačelnika Edija Štifanića“, stoji u otvorenom pismu Miroslave Pašić, osnivačice i umjetničke voditeljice KUD-a Ladonja iz Nove Vasi. Pismo u nastavku objavljujemo u cijelosti:
„Spretno su me slali natrag jedan drugome i sad mi preostaje jedino u otvorenom pismu reći o čemu se radi i nadati se da mogu dobiti pristojan odgovor na moje pitanje: zašto KUD Ladonja ne može dobiti svoj pianino, koji je zaključan u uredu Mjesnog odbora i zašto se prema KUD-u ponašaju kao prema neželjenom djetetu. Pa mi smo građani Nove Vasi. Imamo pravo zajedno se družiti uz pjesmu. Zašto nas u tome želite spriječiti? Ne tražimo ništa posebno, tek primjeren prostor za uvježbavanje pjevačkog repertoara, za okupljanje u pjesmi.
KUD ,,Ladonja'' u Novoj Vasi, čija sam začetnica i umjetnička voditeljica, osnovan je 16. travnja 1997. godine. Nositelj aktivnosti društva bio je zbor ,,Sveti Rok'' koji sam vodila i prije osnivanja KUD-a, kao crkveni zbor za velečasnog Stefanuttija. Nakon što smo osnovali društvo dovela sam nove pjevače, popunila repertoar i na radost svih pjevali smo u organizaciji Crkve ili KUD-a diljem Istre. Prepoznali su nas, a naša crkva se otvorila uz duhovnu i svjetovnu glazbu.
Održavali smo koncerte , uključivali mlade umjetnike Nove Vasi i druge. Kruna naše aktivnosti bilo je gostovanje zbora Emila Cosseta, našeg velikana zborne glazbe i amaterizma, u travnju 1999. godine. U prepunoj crkvi u Novoj Vasi zbor nas je uključio u svoj nastup. Zajedno smo gostovali i u porečkoj Bazilici. Dala sam prijedlog na jednom skupu u Kašteliru da organiziramo dane Emila Cossetta, rođenog u Labinci, kao susret zborova koji će izvoditi samo njegova djela. Čuli su ideju, ostavili dojam da je ostvarenje moguće. Nažalost, nije se ostvarilo.
Puno izgubili tragičnom smrću Vite Orihovca
Dok je predsjednik našega KUD-a bio pokojni Vito Orihovac, uspjeli smo dobiti na dar polovni pianino Forster, kojega smo dali popraviti. Nažalost, tragičnom smrću gospodina Orihovca i mi smo puno izgubili, ponajprije u podršci. Najprije smo izgubili prostor za vježbanje, kada je započeta obnova zgrade kojom sada raspolaže Mjesni odbor Nova Vas. Potom smo dobili novog svećenika koji nije više želio s nama surađivati. Bilo je nemoguće dalje nastaviti raditi. Dio pjevača ostao je pjevati u crkvi, a dio je sa mnom prešao u Višnjan, gdje je osnovan zbor Arpa koji sam vodila narednih 9 godina.
S nekadašnjim i novim pjevačima obnovila sam KUD Ladonju 16. travnja 2012. godine. Prije obnove KUD-a osnovali smo vokalnu skupinu ,,Koral'', s kojom sam vježbala zahvaljujući Silviju Legoviću u Baredinama, jer u Novoj Vasi nije za nas bilo prostora. Nažalost, kad je došla zima, bilo je prehladno bez grijanja. Tada, 2011. godine, uspjeli smo isposlovati korištenje učionice u školi dva puta tjedno, ali bez grijanja i sanitarija. To su uvjeti kojima se gotovo nemoguće prilagoditi.
Ali, najvažnije je bilo pokušati pronaći pijanino kojem se trag izgubio u isto vrijeme kada smo izgubili prostor za vježbanje, od mog preuzimanja višnjanske Arpe – činilo se da je netragom nestao. Uspjeli smo ga, slučajno, spaziti iza vrata najčešće zaključanog ureda Mjesnog odbora. U njemu je i električna grijalica koju je KUD dobio na dar iz Kaštelira. Tražili smo da nam pijanino premjeste u školu, gdje bi i učenici imali od njega koristi, ali u MO ne žele ni čuti. Nema razgovora, ni dogovora, niti odgovora.
Nerazumljivo ponašanje
Kad smo vidjeli da nam neće vratiti naš pijanino iako se nitko njime ne koristi, pokušali smo ga učiniti korisnim barem tako da ga posudimo porečkom Klubu umirovljenika,,Galija'', koji je osnovao istoimenu vokalnu skupinu. Na naš dopis MO-u nema odgovora do danas, a
šaljemo i molbe u Grad Poreč – nema odgovora.
Meni je ovakvo ponašanje potpuno nerazumljivo. Radim već 50 godina kao glazbenica i pedagoginja, predano i stručno i uvjerena sam da ne bih trebala doživljavati ovakav tretman. Zapravo, ne bi nitko trebao. Ne mogu natjerati nikoga da cijeni moj trud, ali mogu zahtijevati i zahtijevam da se KUD-u „Ladonja“ vrati njegova imovina - instrument koji mi je predan u ruke, da bi služio dobrim pjevačima, više od 40, građana Nove Vasi okupljenih radi pjevanja pod okriljem KUD-a Ladonja.
Potraga za pijaninom traje punih 12 (dvanaest!) godina. MO je neaktivan, građani Nove Vasi nemaju se kome obratiti kad imaju problem. Ovdje, na rubu Grada Poreča, mirno je i tužno. Ali, to je već druga tema“, napisala je Miroslava Pašić.