Kušali smo sarajevska jela u restoranu Velanera

Ako još niste stigli posjetiti manifestaciju „Sarajevo ljubavi moja“ i uživati u specijalitetima bosanske kuhinje, koja se održava u popularnom restoranu Velanera u Šišanu, svakako iskoristite još ova dva posljednja dana. Naime, manifestacija koja je započela 21. veljače, zbog velikog je interesa produžena do nedjelje, 2. ožujka. Dani sarajevskog jela i glazbe obogaćeni su uz zvukove harmonike i pjesmu bosanske baštine, a bosanski specijaliteti se mogu kušati od 12 do 23 sata.

Zahvaljujući vlasniku renomiranog restorana Velanera u Šišanu, Dušanu Černjulu, imala sam privilegiju kušati sva jela koja su se tog dana našla na meniju, a koja mi je osobno predstavio kuhar Haris Gluhonjić, inače šef kuhinje restorana Reuff u Sarajevu.

Inače, Dušan Černjul i Haris Gluhonjić su kolege po struci i dugogodišnji prijatelji koji su došli do ideje o razmjenama bosanske i istarske kuhinje, pa će se tako i restoran Velanera Sarajlijama predstaviti s istarskim specijalitetima.

Najprije sam popila malu šljivovicu, koja je za razliku od nekih koje sam ranije kušala, bila nešto jača. Potom sam krenula s čorbama, begovom i merdžmek čorbom, gustim i vrlo ukusnim juhama. Topla predjela burek, zeljanicu i sirnicu sam preskočila jer ih već dobro poznajem pa nisam htjela da mi „ponestane mjesta“ za ostale specijalitete. Od gotovih jela tako sam kušala izvrsni pileći parkelt (piletina i povrće), pače, teleći mišić u kajmaku, sarajevski sahan, sitni ćevap i na kraju hadžijski ćevap, koji se peče u pergament papiru.

Ono što me posebno oduševilo je kolorit boja na tanjuru budući da su jela bosanske kuhinje u pravilu s puno različitog povrća (špinat, patlidžan, rajčice, tikvice, luk, mrkva, celer, poriluk, mahune, riža, zelene slatke paprike i sl.)

Ukratko, najela sam se ali se, kao u većini slučajeva nisam osjećala teško i umorno. Naime, u bosanskoj kuhinji nema svinjetine i uglavnom se specijaliteti prave od mljevenog junećeg mesa ili piletine.

Ono što me iznenadilo su ćevapi. Ćevape kakve mi jedemo nisu bili na jelovniku, a chef Haris mi je objasnio da je ćevap zapravo riječ za obradu mesa.

„Ono što ovu kuhinju razlikuje od drugih kuhinja je to što u bosanskoj kuhinji u pravilu nema zaprške ni mnogo ulja, a ne upotrebljavaju se ni jaki ljuti začini, možda tek u nekim jelima i minimalnim količinama. Jela su u većini slučajeva lagana jer se pretežno kuhaju i dinstaju s malo vode, te imaju prirodni sok, odnosno umak koji u sebi nema nimalo zaprške“, kazao nam je chef Haris i dodao da su jela bosanske kuhinje u pravilu potpuno prirodna, s dosta povrća, voća, mlijeka i mliječnih proizvoda. U bosanskoj kuhinji nema posebnih soseva, već se oni stvaraju u jelu na bazi juhe i dodataka u toku kuhanja.

Za desert su mi poslužene pita od jabuka, izvrsna tufahija, hurmašice i fenomenalna baklava. I na kraju kava u malenoj đezvici s rahatlokumom.

Gurman sam, ali ne tako dobar poznavatelj jela kao primjerice, poznati istarski gastronom Franko Lukež koji je u istom jelu uživao za stolom do mog, ali znam procijeniti kada je hrana ukusna. A ova bosanska, koju još dva dana u Velaneri prezentira kuhar Haris, je za pet plus. Sve pohvale idu i ambijentu i usluzi u restoranu Velanera.

I za kraj, što je čitateljima sigurno također važno, cijene su vrlo pristupačne i kreću se od 30 do 60 kuna po jelu. (Eleonora Vlačić)