'Supermarketizacija Istre je dugoročno opasna, turistička monokultura vodi u rizičnu budućnost. Treba nam proizvodnja danas i odmah'

Na samom ulazu u Pulu uskoro se otvara novi supermarket, još jedan u nizu projekata koji posljednjih godina oblikuju gospodarsku sliku ovog grada ali i i Istre. Reakcije građana bile su burne: mnogi smatraju da Istra ekspresno postaje "regija supermarketa i benzinskih pumpi", dok se istodobno postavlja pitanje dugoročne održivosti takvog modela razvoja. Zašto se to događa baš sada, koliko je takav trend zdrav za lokalnu ekonomiju i što on govori o strukturi istarskog gospodarstva?

O tim i drugim temama razgovarali smo s rektorom pulskog sveučilišta i ekonomistom prof. dr. sc. Marinkom Škarom, koji nam je dao širi pogled na ekonomski profil Istre i Pule, uzroke širenja trgovačkih lanaca, rizike prevelike ovisnosti o uslužnim djelatnostima te moguće alternativne scenarije razvoja u godinama koje dolaze.

- Građani reagiraju na novi supermarket u Puli i govore da postajemo regija supermarketa i benzinskih pumpi. Zašto se to događa i što to znači dugoročno?
- Fenomen "supermarketizacije" nije slučajan. On proizlazi iz kombinacije rasta kupovne moći zahvaljujući turizmu, manjka alternativnih investicija u proizvodnju te činjenice da je poslovni model trgovačkih lanaca brzi, skalabilan i niskorizičan. Problem je dugoročne prirode: stvaramo ekonomiju koja proizvodi malo, a troši puno, uglavnom uvozno. To smanjuje multiplikacijski efekt turizma i čini Istru izrazito ranjivom na vanjske šokove.

- Zašto se to najviše događa baš sada, iako Istra ima dugu turističku tradiciju?
- Ekspanzija trgovačkih lanaca intenzivira se zadnjih 10-15 godina jer su veliki lanci kapitalno ojačali i krenuli agresivno širiti mreže. Liberalizacija tržišta rada omogućila im je lakše zapošljavanje stranih radnika, što rješava sezonski nedostatak radne snage. Osim toga, druga tržišta u Hrvatskoj su zasićena, pa je Istra sa stabilnim turističkim prihodima i kupcima viših primanja postala vrlo privlačna.

- Kakav je gospodarski razvoj Istre i Pule u posljednjih 50 godina?
- Istra je sedamdesetih i osamdesetih imala snažnu industrijsku bazu, brodogradnju, tekstil, prehrambenu industriju. Malo stariji dobro pamte kolokvijalno Prvomajsku ulicu. Propast industrije u tranziciji nije nadoknađena novim proizvodnim kapacitetima. Danas turizam nosi najveći dio BDP-a, dok trgovina, javna uprava, građevina i mali poljoprivredni sektor (vino i maslinovo ulje) čine ostatak. Klasična proizvodnja gotovo da ne postoji.

- Zašto se proizvodnja nije razvila?
- Razlozi su jasni: visoki troškovi rada, geografska perifernost u odnosu na europska tržišta, nedostatak industrijske infrastrukture i "nizozemska bolest" turizma, dakle turizam je podigao cijene nekretnina i rada, čineći proizvodnju preskupom i prerizičnom. Uz to, tri desetljeća bez industrije dovela su do manjka kvalificirane radne snage i menadžerskog know-howa.

- Koji su rizici ovakve ovisnosti o trgovačko-uslužnom sektoru?
- Sezonalnost: ekonomija radi punom snagom 4-5 mjeseci godišnje, odljev novca: ovisnost o uvozu znači da potrošnja "curi" izvan regije, niska dodana vrijednost: mali udio domaće proizvodnje slabi multiplikativne efekte. Ako dođe do krize u turizmu, Istra ostaje bez ikakvog oslonca. Zadnja pandemija je to jasno pokazala.

- Jesu li trgovački lanci ipak korisni?
- Imaju i pozitivne strane: zapošljavaju, plaćaju poreze i osiguravaju dostupnost robe po pristupačnim cijenama. No većina poslova je niskokvalificirana, slabo plaćena i s velikom fluktuacijom. Sve veći udio stranih radnika smanjuje direktnu korist lokalnoj radnoj snazi, premda i oni troše i plaćaju poreze.

- Što kažete na formulaciju da "stranci rade za strance", bi li mogla biti točna?
- Djelomično. Profit zaista odlazi u centrale stranih kompanija, ali to je problem cijele Hrvatske, ne samo Istre. Postoje alternative: jačanje malih proizvođača, stvaranje lokalnih brendova, okrupnjavanje poljoprivrede i razvoj društveno-odgovornog poduzetništva. Sve to zahtijeva dugoročnu strategiju i političku volju.

- Što očekujete u sljedećih 5-10 godina?
- Ako ne dođe do ozbiljnog zaokreta, nastavit će se rast trgovačkih centara, možda i outleta. Ipak, postoje pozitivne naznake: razgovori o tehnološkim parkovima, zelenoj proizvodnji i re-industrijalizaciji. No Istri treba proizvodnja odmah. Model rasta temeljen na potrošnji je iscrpljen. Bez industrijske politike, poticaja i obrazovanja kadra, Istra ostaje turistička monokultura. To nije automatski katastrofa danas, ali može postati katastrofa u budućnosti, pogotovo uz klimatske promjene, umjetnu inteligenciju, robotizaciju, te pojavu službenih kripto dolara, kripto jena i drugih digitalnih valuta koje nose disruptivne društveno-ekonomske posljedice kakve povijest ne pamti.

- U čemu Istra može biti konkurentna?
- Ne u masovnoj proizvodnji, nego u nišama: nautička industrija, prehrambena prerada (ne samo vino i ulje, nego proizvodi s dodanom vrijednošću), zelene tehnologije (solari, vjetroelektrane, komponente za OIE). Primjeri dobre prakse su oslobađanje od doprinosa prve dvije godine za nove proizvodne pogone, "One-stop-shop" za investitore, makroekonomski GDPlive model upravljanja gospodarstvom, formiranje tehnološkog parka i IT inkubatora, program povezivanja s dijasporom "Vrati se s biznisom", cjelogodišnji turizam: znanstveni, zdravstveni, kongresni, sportski, razvoj infrastrukture i viznih programa za digitalne nomade, obrazovni turizam: ljetne škole, znanstveni kampovi, brendiranje Istre kao "zelene regije" za privlačenje eko-investitora.