'Ako mi se negdje žuri, sigurno neću govoriti talijanski. Dođem u poštu i kažem buongiorno, a oni me tamo blijedo gledaju'

Talijanski jezik u Istri i dalje je vitalan, ali se sve manje koristi, naročito u službenim, formalnim prigodama, kao što je primjerice odlazak u poštu ili gradsku upravu. Zaključak je to istraživanja koje je provedeno u organizaciji Vijeća talijanske autohtone manjine u Istri i Talijanske unije.  

Plod tog istraživanja ukoričen je u publikaciju "Vitalnost talijanskog jezika u hrvatskoj regiji Istri" autora Andree Debeljuha, Loredane Bogliun i Aleksandra Burre. Publikacija je prošle subote uspješno promovirana u pulskom Circolu, a mi smo o temi razgovarali s Debeljuhom, i to u centru Pule, u caffe baru Milan, okruženi uglavnom hrvatskim, tek ponegdje i talijanskim jezikom.

Naš sugovornik pojašnjava da se talijanski i dalje redovno govori u neformalnim prigodama, dakle u obiteljima ili među prijateljima i poznanicima. Problem je međutim sve ostalo, što se očituje na dva načina. Prvi i važniji, ističe Debeljuh, je što je moguće da se Talijani naprosto ne osjećaju ugodno kada u nekoj formalnoj prigodi žele govoriti talijanski.

"Ja na primjer, ako mi se negdje žuri, sigurno neću govoriti talijanski. Recimo dođem u poštu i kažem bongiorno, a oni me tamo blijedo gledaju. Nekad se i uvrijede. Nema šanse da započnem konverzaciju na talijanskom jer ću izgubiti jako puno vremena", kaže Debeljuh.

Na našu primjedbu da je to za očekivati jer mnogi ovdje talijanski jednostavno ne govore, pogotovo ako su starije dobi ili su u Istru došli iz drugih dijelova Hrvatske, Debeljuh kaže da to ne smije biti opravdanje.

"Pogledajte na primjer Alto Adige, tamo zaposlenici javnih službi moraju znati talijanski i njemački. Ako ljudima treba neka nova vještina za posao, oni će je savladati, pogotovo ako će za to biti nagrađeni većom plaćom. Na primjer, u Bujama postoji tečaj talijanskog za policiju. U Međugorju u svakoj suvenirnici i restoranu talijanski govore bolje nego ja. Dakle, može se. A također su to ljudi od 50 ili 60 godina, koji nemaju veze s Italijom", kaže naš sugovornik.

Pozitivan primjer, a na koji su naišli u svojem istraživanju, je takozvana savršena dvojezičnost.

"Na primjer, ti govoriš na talijanskom a službenici odgovaraju na hrvatskom. Interakcija teče. To se zove bilinguismo perfetto. I to je budućnost. Danas postoje aplikacije na telefonu preko kojih dvije osobe govore svaka svoj jezik i sve se razumiju. Ali mi ne govorimo o dvojezičnosti samo kao sredstvu komunikacije, govorimo o jeziku koji sa sobom nosi kulturu i identitet. Nama talijanski jezik ovdje nije potreban da se razumijemo, jer ja znam hrvatski. Potreban je kao očuvanje tradicije", kaže Debeljuh.

Drugi problem je pisana dvojezičnost na javnim mjestima, odnosno manjak, ili nepostojanje iste. Ona je, pokazalo je istraživanje, uglavnom samo površinska.

"Na primjer, na ulazu pišu neki osnovni podaci, na primjer orario di lavoro uz radno vrijeme, ali što dublje ulaziš, talijanski jezik se koristi sve manje. Odnosno, koristi se tamo gdje se ništa ne mijenja, kao što su nazivi ulica. Table na kojima su označene znamenitosti su već puno manje prevedene, pa oglasne ploče još manje, i tako dalje. Što više treba truda, manje je dvojezičnosti", kaže Debeljuh.

Zbog toga je, zaključuju autori publikacije, potrebno poduzeti određene korake, a sve s ciljem da se spriječi daljnje odumiranje jezika.

"Za početak treba raditi na tome da se sve što je propisano i poštuje, odnosno da se bolje definiraju posljedice što će se dogoditi ako se ne poštuje. Kad parkiraš na zabranjeno mjesto i ne dobiješ kaznu, parkirat ćeš opet. Ali kad dobiješ kaznu, onda je to već druga priča. Potom, talijanski jezik bi u hrvatskim školama ponovo trebao biti obavezan, kao nekad, a ne izborni. Isto tako, ljude u Istri treba osvijestiti da je talijanski jezik bitan i poželjan, i da nije ništa loše ako ti se netko obrati na talijanskom", kaže Debeljuh.

Na koncu napominje i da je učenje talijanskog, za sve one koji ga ne znaju, zapravo sjajna stvar. Odraslima će možda otvoriti nove poslovne prilike, a djeci pospješiti razvoj.

"Mi u Istri imamo četiri jezika: talijanski, hrvatski, talijanski dijalekt Istroveneto i čakavsko narječje. Kad kažemo "demo la", to je talijanski dijalekt, "idemo tamo" je na hrvatskom, "andiamo li" je na talijanskom, a "gremo tamo" na istarskom. I to je super za djecu jer im se mozak bolje razvija kad govore više jezika od malena. Pogotovo vrlo različitih jezika, kao što su hrvatski i talijanski", zaključuje Andrea Debeljuh.