Sanjam Europu s Istrom - Hajduk i bivši trener neće se dobro provesti na Drosini

U svijetu nogometa često se kaže da su najiskrenije priče one koje dolaze iz manjih mjesta. Antonio Maurić, veznjak Istre 1961, dolazi iz Prhati pored Barbana – istarskog gradića poznatog po trci na prstenac i tradiciji roženica. Mladić koji će kroz koji tjedan napuniti svoje 22. ljeto, već je dvije sezone nezamjenjivi prvotimac ‘zeleno-žutih’. Kada je kao klinac krenuo sa ‘Mrzlice’ u prave nogometne vode teško da je mogao sanjati kako će danas, nakon deset godina provedenih na Drosini, igrati jednu od važnijih uloga u momčadi koja sanja europske snove.

- Krenuo sam igrati nogomet jako rano, s možda pet-šest godina. U Barbanu nije bilo svih selekcija pa sam često trenirao sa starijima. Nakon kratkog vremena otišao sam u Labin, u Rudar, bio tamo do pionira, a onda sam se vratio u Istru. Prošao sam gotovo sve selekcije među ‘zeleno-žutima’i stvarno mogu reći da je klub postao moj dom“, prisjeća se Maurić.

U posljednjim godinama svoju je pravu afirmaciju doživio pod španjolskim trenerima. Gonzalo Garcia prvi mu je dao priliku da zaigra, David Catala ustalio ga je među prvotimcima, a Oriol Riera vraća ga na pravi put nakon slabijih izvedbi početkom prvenstva.

-  Uvijek se malo šalim da mi ‘pašu’ Španjolci, ali istina je da mi njihov način rada, ideja igre i njihovo povjerenje, sve to meni odgovara i mogu reći da su njih trojica značajno utjecali na moj nogometni put. Igra kroz posjed i kombinaciju, to je nogomet koji meni leži. Kod njih sam dobio povjerenje i minute, a to mi je puno pomoglo da se nametnem.Kod Garcije sam prvi put dobio priliku među seniorima, a Catala me ubacio u prvu postavu i otada sam gotovo standardni prvotimac. Vrlo brzo stigao je prvi zgoditak protiv Rudeša i poziv u reprezentaciju U-21, što mi je tada izgledalo vrlo nestvarno. Jer u to vrijeme pričalo se i o mogućnosti posudbe zato što sam prve utakmice po dolasku Catale čak prosjedio na tribinama. U igri je bio Zrinski iz Jurjevca, ali propalo je zadnji dan. Srećom sve je krenulo najboljim tijekom i taj debi za reprezentaciju svakako će biti jedni od trenutaka koje ću pamtiti, dodaje Antonio.

Playstation, križaljke i pub kvizovi

Španjolski nogomet najdraži mu je kada se prati i preko TV-a.

- Odmalena sam za Barcelonu i to time me još u djetinjstvu ‘zarazio’ moj susjed. Volim španjolski nogomet, njihovu tehniku i stil. Najdraži mi je igrač stoga Lionel Messi, ali kada bih gledao po poziciji možda i više Ivan Rakitić, jer igram slično njemu. Uz to imao sam tu privilegiju da protiv takve veličine i sam zaigram u prošloj sezoni, kaže Maurić.

Maurić trenutno uživa u slobodnom danu kojeg je odlučio provesti sa svojima doma u Prhatima, nakon naporna dva tjedna priprema u reprezentativnoj pauzi, koje je djelomično propustio zbog ozljede tetive. No sada je, kaže, sve u redu. A kada ne pije kavu s novinarskim znatiželjnicima i prijateljima najvviše ga opuđšta Playstation.

- Nema baš puno slobodnog vremena, pogotovo kada imamo treninge dvaput dnevno. Uz playstation s prijateljima, volim otići van na piće i klopu. Hobi mi je i rješavanje križaljki, a volim ići i na pub kvizove. Na posljednjem kojeg smo imali s ekipom završili smo na nesretnom četvrtom mjestu, jer su prve tri i peta ekipa dobile nagradu, a mi smo 'izvisili', kaže Maurić.

Prošla sezona Istre bila je jedna od najzapaženijih u novijoj klupskoj povijesti, iako su Puljani ostali ‘kratki’ za Europu.

 - Žao nam je, jer bili smo stvarno blizu. Imali smo odličan niz, samopouzdanje, a onda nas je onaj zadnji gol u kupu izbacio iz ritma. Bili smo uvjereni da možemo napraviti iskorak, ali na kraju nam je Europa izmakla za taj jedan gol. Početak novog prvenstva svakako nije bio onakav kakvog smo očekivali. Ponekad nas baš nije pratila ni sreća, pa smo u nekim susretima gubili bodove. Kada ne ide prvi koji ‘nastrada’ je trener’. Sada s novim trenerom gradimo sličnu priču prošlogodišnjoj. Zahtjevi su da se igra od noge do noge, po podu, s puno pasova i dominacijom na terenu. Svakako da su posljednji rezultati dodatno podigli atmosferu u momčadi, gdje ponekad nismo bili pravi, ali nagradilo nas je, kaže mladi Barbanac. 

Igra s puno pasova i osvajanjem posjeda svakako odgovara veznoj liniji u kojoj za suigrače u pravilu ima dvojicu već prokušanih internacionalaca - Stjepana Lončara i Josipa Radoševića.

- Oni su prije svega vrhunski ljudi i igrači. Prošli su ozbiljne klubove i imali velike karijere zbog čega bi si ponekad mogli dozvoliti i malo bahatosti, no nje nema ni najmanje. Jako mi pomažu da imam više samopouzdanja i puno je lakše igrati kada imaš takve igrače uz sebe, jer i ti postaješ sigurniji. Tako da mi je gušt igrati s njima, dodaje Maurić. 

Istovremeno s nogometom krenuo je i u kulturno-umjetničkom društvu Barban gdje je do svoje ozbiljnije nogometne karijere bio plesač i svirač.

- S obzirom da je djed bio osnivač barbanskog kulturno-umjetničkog društva, to je jednostavno bila obiteljska tradicija. Najprije moji roditelji pa potom sestra i ja. I dalje smo članovi, no nažalost više ne stignem odrađivati probe. Sjećam se svojih početaka na mihu koji je tada bio veći od mene. U jednoj radio emisiji Serđa Valića, kada su gostovali ovdje u Barbanu, svirao sam taj mih, ali kako nisam imao snage puhati straga je to radio moj djed, a ja sam samo svirao. Poslije sam prešao na roženicu, opet malu jer sam u pravilu svirao sa starijim kolegama. Znao sam nastupati i na ‘Trki na prstenac’ gdje bi svirkom pozivao konje. Obećao sam ekipi da kad uđemo u Europu da ću zasvirati i u svlačionici, ha ha. 

Nažalost od Istrine momčadi teško da bi se složio iole ozbiljan orkestar. Možda prije pjevačko društvo.

- Među igračima baš nema puno muzičara. Marcel Hesiter zna svirati tamburicu i to je to. On je jedan od najvećih zabavljača u svlačionici. Iako se na prvi pogled ne bi reklo. Kada je došao izgledao mi je kao neki ufurani, opasan lik kojemu se ne smije prilaziti, ali vrlo brzo sam skužio da je prvi koji će se šaliti i nasmijati ekipu.

A osim roženice svirao je i harmoniku.

- Pošto sam ljevak morao sam svirati ‘kontra’ kao Tone Vitasović Livi. Tata je također znao svirati i pokušao me naučiti, ali kako je sve bilo naopačke relativno brzo sam odustao od toga. U svemu sam ljevak, tako da mi je prvi gol u dresu Istre protiv Rudeša, postignut desnom nogom zasad i najdraži, dodaje Antonio.

'Svaki igrač sanja da zaigra vani'

Uz Hajduk, koji u nedjelju gostuje na Drosini su vezana dva značajna događaja u njegovoj dosadašnjoj karijeri. 22. ožujka 2022. debitirao je ušavši u sudačkoj nadoknadi, da bi u narednoj sezoni protiv ‘Majstora s mora’ doživio i svoj premijerni start među prvotimcima.

- To mi je bio jedan događaj koji vjerujem da svaki dečko sanja. Osjećaj je bio predobar. Sjećam se da su mi kroz tjedan govorili da bih mogao nastupiti jer nas je bilo malo i držali me ‘budnim’, ali nekako nisam to doživljavao. I onda u sudačkoj nadoknadi, Facundo Caseres je bio ozlijeđen na terenu i mene su pozvali sa zagrijavanja da se spremim. Pune tribine i atmosfera, vuau, jedan debi kakav samo poželjeti možeš, a još smo izvukli i neriješen rezultat. Druge sezone smo izgubili rezultatom 2:0, ali isto tako odigrali dobar susret, prisjeća se Maurić.

Danas su stvari ipak malo drugačije. U posljednjih šest susreta ‘bili’ su slavili tek ove sezone u prvom kolu na Poljudu, a ‘zeleno-žuti’ s druge strane ne znaju za poraz na svom travnjaku već punih 16 utakmica. I u prošloj sezoni imali su bolji međusobni omjer od splitske momčadi.
- Imamo dobar momentum. Oni su pod pritiskom, mi igramo rasterećeno. Znamo da možemo igrati s njima ravnopravno – to smo pokazali i ranije. Posljednje dvije sezone pokazuju popriličnu izjednačenost među momčadima i teško danas netko može upisati bodove unaprijed jer se pokazalo da svatko može svakoga dobiti. Atmosfera je dobra, želimo nastaviti niz neporaženosti na Drosini i vjerujem da će biti prava utakmica. Nadam se i dobroj podršci s tribina naših navijača, jer znamo da će je oni imati. Vjerujem stoga da se momčad našeg bivšeg trenera neće dobro provesti ovoga vikenda u Puli, kaže standardni Istrin veznjak. 

Kada govori o ambicijama, ne okoliša. 'Definitivno – Europa s Istrom. To bi mi bila kruna dosadašnje karijere. Dvije godine zaredom smo bili blizu i mislim da je vrijeme da to ostvarimo. Bila bi to povijesna stvar za klub i sve nas.'

A onda možda i transfer. 'Svaki igrač sanja da jednog dana zaigra vani. Volio bih se okušati u nekoj drugoj ligi, steći novo iskustvo. Ali zasad sam fokusiran na Istru i cilj da ovdje napravimo nešto veliko', završava Antonio Maurić.