Najteže sam se navikla na 'bok'. To mi je bio kulturni šok

Klub studenata Istre "Mate Balota" u Zagrebu već desetljećima okuplja mlade Istrijane koji u metropolu dolaze na studij. Za mnoge od njih, Zagreb je prvi put da žive izvan svog doma, daleko od obitelji i prijatelja, pa Klub nudi upravo ono što je najpotrebnije – osjećaj zajedništva, prihvaćenosti i domaće atmosfere. O tome kako Klub funkcionira, zašto je važan i što planira u budućnosti, razgovarali smo s aktualnom predsjednicom, studenticom arhitekture Leom Veljković.

Kako kaže Veljković, svrha Kluba od samih početaka ostala je ista – pružiti podršku studentima iz Istre koji se tek snalaze u velikom gradu.

"Kad sam došla u Zagreb osjećala sam se pomalo izgubljeno. Klub je upravo zato mjesto gdje se svi osjećamo prihvaćeno, gdje se dijeli iskustvo, daju savjeti, ali i stvara prava mala obitelj. Osim ozbiljnijih tema, tu je i zabava, druženje i stvaranje novih prijateljstava", objašnjava.

Klub je registriran kao studentska udruga i danas broji oko 150 članova. Uz predsjednicu, tu su potpredsjednik, tajnik, likvidator i nekoliko dodatnih članova predsjedništva. Mandat traje jednu akademsku godinu, iako ponekad ista osoba ostane duže na funkciji. Veljković je ove godine prvi put preuzela ulogu predsjednice, svjesna izazova, ali i želje da doprinese zajednici koja joj je, kako kaže, dala puno u prvim mjesecima života u Zagrebu.

Kad je riječ o aktivnostima, Klub je najpoznatiji po svojim društvenim događanjima i kreativnim radionicama.

"Četvrtkom često organiziramo druženja uz društvene igre, radionice poput Wine&Painta ili manifestacije vezane uz istarsku tradiciju – kad dođe sezona kestena pripremamo Kestenijadu. Petkom su na redu sportski događaji ili opet igre, jer je tada i veći broj studenata slobodan, dok su subote rezervirane za klupska druženja uz glazbu i opuštenu atmosferu. Ponekad organiziramo i tematske večeri, radionice kuhanja ili jednostavno okupljanja koja podsjećaju na Istru", priča Veljković.

Posebnost Kluba jest i otvorenost – iako okuplja Istrijane, nerijetko se priključuju i studenti iz drugih dijelova Hrvatske.

"Uvijek kažem da kod nas svatko može doći. Atmosfera je takva da se svi osjećaju dobrodošlo, čak i oni koji nemaju nikakve veze s Istrom. Naši članovi često dovode kolege s fakulteta i svi redom kažu da ih oduševljava toplina i prihvaćenost", ističe predsjednica.

Funkcioniranje Kluba moguće je zahvaljujući potpori Istarske županije, ali i donacijama.

"Načelno, financira nas Županija i to nam omogućuje osnovno funkcioniranje. Uz to, često se javljamo na natječaje općina i gradova, a donacije mogu biti bilo kakve – od knjiga za našu malu knjižnicu do inventara ili simboličnih stvari koje netko želi podijeliti. Ljudi koji nam žele pomoći to čine na razne načine", kaže Veljković.

Dolazak u Zagreb nije jednostavan, a najveći izazovi za Istrijane vezani su uz veličinu grada, javni prijevoz i, naravno, nostalgiju za morem i prirodom.

"Meni je osobno bilo najteže naviknuti se da ljudi ne govore "ćao", nego "bok". To mi je bio pravi kulturni šok – u trgovini, u tramvaju, svugdje. Osim toga, Zagreb nema toliko zelenila i šuma kao Istra, pa nam svima to nedostaje. Ipak, u Klubu se ponovno povežemo, govorimo po našem i dijelimo ono što nas čini posebnima", priča.

Kroz povijest je Klub imao svoje uspone i padove. Devedesetih je bio na vrhuncu, a pandemija koronavirusa donijela je gotovo potpuni zastoj aktivnosti. Ipak, posljednjih godina sve se vraća u normalu i nova generacija ponovno gradi Klub kao prepoznatljivo mjesto okupljanja.

"Često se spominje povezanost s politikom, ali ja mislim da broj članova više ovisi o generacijama i načinu života. Danas mladi sve manje izlaze, više vremena provode online. Zato Klub daje dodatnu vrijednost jer nas izvlači van, okuplja i stvara zajednicu", naglašava Veljković.

Za kraj, predsjednica ima jasnu poruku svim studentima iz Istre koji dolaze u Zagreb.

"Klub je mjesto topline, dobrodošlice i prihvaćenosti. Nije važno jeste li iz Pule, Rovinja ili najmanjeg sela u Istri, svi ste dobrodošli. Svi zajedno gradimo atmosferu u kojoj se svi osjećamo kao doma, a pritom njegujemo naše običaje i jezik. Klub je zapravo mala ambasada Istre u Zagrebu", zaključuje Lea Veljković.