Elvino Rajković objašnjava kojih gljiva sada ima najviše, a koje tek počinju rasti

S Elvinom Rajkovićem, determinatorom gljiva i vlasnikom obrta za skupljanje i preradu gljiva Elvinho, razgovarali smo telefonski jer gljivarska je sezona u punom jeku.

„Ona buretina je na tri-četiri dana osušila šumu, ali sada je ponovo krenulo. Po cijele dana smo u šumi, na nakon toga kiselimo, sušimo, odvozimo po restoranima i svima koji naruče“, rekao nam je.

Gljive bere po Labinštini, Barbanštini, Pazinštini i Žminjštini s povremenim izletima u ostale dijelove Istre te u Gorski kotar.

Prvenstveno smo ga zamolili da nam ocijeni gljivarsku sezonu.

„Nekoliko posljednjih godina sezone su odlične i nemamo se što žaliti. U rujnu su se svi nabrali vrganja koji su izvrsno rodili po cijeloj Istri. Oko Buja i Buzeta pojavili su se desetak dana ranije nego kod nas jer je kod njih bilo puno više kiše i ranije je pala. Sada ima jako puno krasnica koje su također vrlo ukusne gljive. Lisičke i crne trubače su tek počele rasti“, rekao nam je. 

Zanimalo nas je kako stvari stoje s pečurkama tj. onim jestivim bijelim livadnim gljivama koje svi znaju brati.

„Njih sam našao u središnjoj Istri, a po Labinštini nisam imao vremena potražiti ih. Trebalo bi pitati ljude koji ih beru oko Gore Glušići i oko Skitače“, odgovorio nam je.  

Oko determinatora vidi i one stvari koje će obični berač zapostaviti.

„Svake godine na istom mjestu u Prtlogu susrećem vrlo rijetku Hexagoniju nitidu. To je gljiva koja raste na stablu. Niti je jestiva, niti otrovna, a njena potencijalno ljekovita svojstva još se istražuju“, rekao nam je.

Obično se smatra da sezona završava martinčicama, ali, objasnio nam je Elvino Rajković, postoji još jedna komercijalno jestiva gljiva koja kiše i hladnoću u studenom izdrži duže od nje, a to je zlatonoga trubača.