Foto 'Kenija je kao zemlja iz snova. Ima nešto u tom ritmu, tom osmijehu ljudi i jednostavnosti'

Nakon što je svojom emotivnošću i šarmantnim osmijehom osvojio žiri jubilarnog, dvadesetog izbora za Miss i Mistera turizma Hrvatske 2023. godine, pritom osvojivši titulu drugoga pratitelja i donijevši nagradu rodnoj Istri, popularni istarski PR-ovac Luka Škabić posvetio se profesionalnom razvoju, sportu i svojoj najvećoj strasti - putovanjima.

Danas, kao voditelj Kabineta ravnatelja Arheološkog muzeja Istre, Luka uspješno spaja svoju ljubav prema kulturi i komunikaciji s dinamičnim životnim stilom. Iako su od izbora prošle već dvije godine, nemiran duh ovoga svestranog Istrijana, koji za sebe kaže da je „umjetnik rođen u letu", ne prestaje tragati za novim iskustvima. Nedavno ga je put odveo sve do Kenije, u avanturu koju će, kako sam priznaje, zauvijek pamtiti.

Ulice Kimbere

„Još od školskih dana u meni se budila posebna povezanost prema Africi, kontinentu koji priča priču o prekrasnim prirodnim prostranstvima, egzotičnim životinjama, jedinstvenim zemljama prožetima težinom skrivenih i okrutnih odnosa bivših kolonijalnih vlasti, ali ono najvažnije – dječjim osmijesima, jačima od svakoga izazova“, započeo je Luka naš razgovor, naglašavajući da nijedan medij ne može prenijeti iskustvo s ulica Kimbere.

Upravo je ondje započela njegova druga afrička avantura, za koju ističe da mu je promijenila način razmišljanja.

„Istina, dolaskom u Nairobi, prijestolnicu Republike Kenije, moji prijatelji i ja prvotno smo posjetili najznačajnije znamenitosti – kako to na putovanjima uvijek i biva. Posjetili smo živopisnu tržnicu lokalnih umjetnika i obrtnika naziva Maasai Market, dom slavne spisateljice i autorice Out of Africa, Muzej Karen Blixen, prošli pokraj Nacionalnog muzeja te se uputili prema Nacionalnom parku Nairobi, no na žalost, park je toga dana bio zatvoren te je prvi susret sa životinjama morao malo pričekati“, rekao je Luka.

U tom trenutku Luka i prijatelji odlučili su začiniti svoje putovanje te su se jednoglasno odlučili za akciju. Akcija je uistinu i počela njihovim odlaskom u Kiberu, koju opisuje kao urbano sirotište Nairobija u kojem živi više od dvjesto tisuća ljudi, gdje su kuće većinom sagrađene od blata, lima i drveta, najčešće bez struje i tekuće vode. Zgrožen neljudskim uvjetima nepojmljivim današnjem vremenu, opisuje situaciju koja našem stanovništvu nije nimalo bliska.

„U pratnji zaštitara, hodali smo ulicama siromaštva, izloženi raznoraznim neugodnim miomirisima, osjećajući pritom tugu prema ljudima koji nemaju zdravstvenu skrb, obrazovanje i komunalnu infrastrukturu dostatnu za normalan život“, s tugom prepričava Luka i dodaje da život u Kiberi, unatoč silnim problemima, pulsira. „Vrijednim radom volontera, lokalne zajednice i dobrotvornih organizacija potiče se školovanje djece, čije oči sjaje unatoč životnim teškoćama, dok im snovi nadilaze granice stvarnosti. U malim rukama nose velike nade, a u srcima neugasivu snagu i nepokolebljivu vjeru u bolje sutra, sa suzama u očima“, zaključuje Luka.

Takvi trenuci nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim te je ova skupina odlučila napraviti mali, ali vrijedan korak za najmlađe. S oduševljenjem su se podružili i poigrali s njima te skupili donaciju za školu i Karibuni Power Women Group, skupinu koja okuplja žene koje su preuzele kontrolu nad svojim životom, a koje otvorenošću, solidarnošću i zajedništvom rješavaju slične životne izazove.

U ritmu savane: gdje lav spava, a srce putnika budi se

Putovanje po Keniji nastavili su buđenjem u ranu zoru, 'lovom' na The Big Five ili u prijevodu 'veliku petorku', koju čine: lav, leopard, nosorog, slon i bivol, a koju je ova zanimljiva skupina mladih ljudi također odlučila 'uloviti' svojim fotoaparatima. Stoga je prvo odredište bio Nacionalni park Lake Nakuru za koji Luka otkriva da je okružen brojnim šumama, travnjacima i jezerom te tako intiman dom na tisuće ružičastih flaminga, brojnih zebra, žirafa, antilopa, majmuna, ali i njemu neočekivanoga susreta pa s osmijehom otkriva o čemu je riječ.

„Naš provod po svim safarijima ne bi bio toliko dobar da s nama nije bio Ken, vozač džipa koji je doslovno 'letio' s jedne na drugu stranu safarija kako bismo vidjeli posebnost i atraktivnost njihovih lokalnih životinja. Stoga nas je, promptnim javljanjem putem radijskih veza, Ken u tren oka doveo do našeg prvog ‘lova’ – do dviju prekrasnih lavica“, uzbuđeno je prepričao Luka.

„One su toliko opušteno prolazile pokraj našeg džipa, koji je pritom bio otvorenog tipa, te se u nama budila sve veća i veća doza adrenalina, misleći da će lovac uskoro postati lovina. No, situacija je bila posve drukčija – fotka gore – dolje i nema više lavica, povukle su se u šumu kao manekenke nakon defilea“, rekao je Luka i dodao da su netom prije izlaska iz spomenutoga parka vidjeli velikog nosoroga.

Skupina se potom uputila u jedno od najčarobnijih mjesta u Keniji – prekrasno jezero Lake Naivasha, poznati slatkovodni dragulj pod oblacima Velike rasjedne doline (Rift Valley), karakteriziran filmskom ljepotom, obogaćen raznolikom florom i faunom.

„U društvu moje kume Barbie smijeha nije nedostajalo te smo tako brzo i lako zaboravili na opasnost iz dubina“, kazao je Luka i dodao da je čamac bio toliko malen da bi ga jedan potez nilskog konja sredio u sekundi, a njih bi nosila rijeka kao listove u rundi. „Srećom, svi smo ustali, kako rabi, živi i zdravi“, sa smiješkom će Luka.

Masai Mara, srce afričke savane

Lov na 'petorku' ova zanimljiva skupina Hrvata nastavila je do prekrasne i veličanstvene Masai Mara, nacionalnog rezervata smještenog na jugozapadu Kenije i jednog od najbogatijih ekosustava divljih životinja na svijetu.

„Naziv rezervata znamo da potječe od riječi Masai, autohtonoga naroda koji ondje živi, i riječi Mara, koja opisuje pjegavi pejzaž – a što bi zajedno značilo ‘zemlja naroda Masai’“, rekao je Luka i poručio da im je prva stanica ondje bila potraga za lavom, kojeg su ubrzo i pronašli te sve lijepo dokumentirali.

U danima koji su slijedili 'padali' su i ostali članovi velike petorke pa su tako ranom zorom promatrali leoparda, usput vidjeli lov geparda te snimili i ljubavni čin slonova, zadovoljno će Luka.

Razgovarajući o Masai Mari, neizostavno je dotaknuti se specifičnosti koje se vežu uz pleme Masai, njihove posebnosti i tradicije, pa smo Luku upitali kakav je dojam pleme ostavilo na njega.

„Fenomenalan je osjećaj upoznati ljude iz plemena, toliko su srčani i nasmijani da smo odmah krenuli plesati. Energija je bila nevjerojatna i srce mi je kucalo tristo na sat“, rekao je Luka, prisjećajući se trenutka kada su ih domaćini dočekali ispred svojih skromnih kuća građenih od blata, slame, grana, vode i kravljeg izmeta.

Pokazali su im kako žive, gdje spavaju, kako kuhaju i kako podnose svakodnevicu u uvjetima koji zapadnom svijetu djeluju gotovo nevjerojatno. Djeca svakodnevno pješače i po nekoliko sati do škole, a prehrana se većinom sastoji od mlijeka, mesa i krvi domaćih životinja.

„Ušli smo u njihove kuće, osjetili njihovu toplinu i jednostavnost. Ti ljudi zrače unutarnjom snagom. Osjetiš to u svakom pogledu“, rekao je Luka.

U jednom trenutku došli su i do poglavice plemena, koji u skladu s običajem ne pruža ruku, nego osobu blagoslivlja laganim dodirom po glavi. Upravo je taj starješina dopustio svome sinu Lešanu da jednoga dana sam odabere ženu, što je velika novost unutar tradicionalnoga okvira.

„Lešan mi je rekao da još nije oženjen, ali da mu je otac dopustio da se sam odluči za brak, bez dogovora. To mi je bilo baš posebno. Vidiš da i ondje, gdje sve izgleda vječno isto, polako dolaze promjene“, prepričao je Luka s osmijehom koji ne skriva koliko ga je taj razgovor dojmio.

No, unatoč tomu iskoraku, djevojke u plemenu još uvijek žive pod strožim pravilima. Mnoge od njih još od malih nogu 'pripadaju' muškarcu koji ih financijski podržava, a kad odrastu, postaju njegove žene. Brakovi se i dalje dogovaraju, a djevojčice već s 12 godina ostaju trudne. Nakon toga sele se k mužu, gdje ih prva žena uči kako postati supruga, u zajednici u kojoj muškarac može imati više žena. Iako su ovakve prakse duboko ukorijenjene u tradiciju, važno je napomenuti da su u Keniji zakonom zabranjeni dječji brakovi i obrezivanje djevojčica te da brojni pojedinci i organizacije iz samih zajednica naroda Masai danas aktivno rade na promjenama i zaštiti prava djevojaka.

„Taj dio mi je bio posebno težak. Kao da gledaš kontrast – s jedne strane sloboda koja dolazi, a s druge stvarnost koja još uvijek ne dopušta svakome da bira“, iskreno će Luka.

Zanimljiv mu je bio i njihov način uljepšavanja i odijevanja, pa Masai noge depiliraju tako da ih izlažu vatri, a njihova odjeća, prepuna boja, perlica i simbola, nosi duboko značenje.

„Svi su oni tako autentični. Gledaš ih i znaš – to nije kostim, to je njihov identitet. To je ono tko jesu“, zaključio je Luka.

S plavušama do Diani Beacha

„Ne bi to bilo naše putovanje da se nije dogodila i jedna filmska scena i to usred Nairobija. „Ivona i Matea, naše dvije neustrašive plavuše, ušetale su u muslimanski dio grada u kratkim haljinama i s golim nogama. U roku od pet minuta ispred hotela se okupilo dvadesetak muškaraca, a ja sam, kao po scenariju, kasnio“, prepričava Luka kroz smijeh.

„Srećom, sve je završilo bez drame, osim što je jedna od njih nenamjerno zapalila cigaretu na javnom mjestu. To je ovdje ozbiljna stvar, gotovo uvreda. Zamalo nismo imali diplomatski incident, ali sve se smirilo uz ispriku, razgovor i simboličnu kaznu. I da, naučili smo lekciju: kultura se poštuje, i točka“, kaže Luka i dodaje sa smiješkom, da bi u Istri jedna takva štabela komunalna služba dobrodošla.

Nakon Nairobija i brzinskoga izleta u Mombasu, put ih je doveo do Diani Beacha, gdje su dani postajali razigraniji, a ritam života usporio taman koliko treba.

„Sunce, more, mango i smijeh. Sve je bilo usklađeno kao dobra pjesma“, priča Luka.

Smjestili su se u vili uz ocean, gdje ih je dočekao šef kuhinje Cosmos, uz čija su se jela osjećali „kao u gurmanskom raju“. O njima su se brinule dvije domaće pomoćnice, među kojima i Beatrice, od milja zvana Lili, koje su ih, kako Luka kaže, „udomaćile kao rođene“.

„Svaki zalazak sunca bio je drukčiji, mango je imao okus sunca, a čak su i majmuni koji su nam krali banane bili simpatični. Pjevali smo s Comandosom, našim zaštitarom i smijali se kao da smo na snimanju vlastitog filma“, radosno kaže Luka.

„Kenija mi je ostala kao zemlja iz snova. Ima nešto u tom ritmu, tom osmijehu ljudi, toj jednostavnosti… vraća te onome iskonskom u tebi“, zaključuje Luka sa zahvalnošću u očima. Iako nitko iz skupine nije bio cijepljen, nisu imali nikakvih zdravstvenih neugodnosti.

„Ako poštuješ tradiciju i kulturu zemlje koju posjećuješ, ona ti otvori svoja vrata“, kaže Luka.

Za kraj, Luka ne zaboravlja zahvaliti onima bez kojih ova afrička avantura ne bi bila ista:

„Za sve je zaslužan Goran Husnjak, od milja ‘naš Gogo’, smirujuća strana i organizator našega puta, te njegove produžene ruke, Željka i Matea, kojima se od srca zahvaljujem, kao i ostatku ekipe, na puno smijeha i veselja. Vidimo se u nekoj novoj avanturi“, iskreno zaključuje Luka.

Galerija (29)