Kad pub kviz u malom mjestu dođe kao dobra fešta: pioniri maleni, Mišo Kovač i tura za sve

Na terasi kafića „Time-out“ u Potpićnu večeras nema praznih stolica. Šušur, koncentracija i nova runda. Nema mjesta za uobičajene trač partije ni komentiranje lokalne političke situacije. Igra se pub kviz, zadnje kolo „Time-out lige“. Znanje caruje.

Ekipa je šarolika: profesionalci s televizijskih kvizova poput „Milijunaša“ i „Potjere“, profesori koji slave kraj školske godine, lokalni nogometaši na odmoru i gazda Nurka zadovoljan dobrim prometom.

Ekipa na terasi šarolika: od profesionalaca do amatera

Prvo pitanje ravno u srce: Koja je prva riječ u pionirskoj zakletvi? Desno nastrojenima odmah zatreperi oko srca. Kao da i oni nisu onomad rekli: „Danas, kada postajem pionir…“

Pitanja za sve

Pitanja nisu nimalo suhoparna, prilagođena su svim zanimanjima, generacijama i interesima, a postavljaju ih autori i majstori ceremonije, Goran Kvalić i Saša Runko.

Goran ima lakše, a Saša teže zadatke. Kao dobar i loš policajac. Goran je sentiš kvizaš, tipa Michael Bolton: poteže Zlatni Pan iz boce i samo lagano. Saša je heavy metal mod, tipa Ozzy Osbourne: pije malu Žuju i izvlači prave znalce na svjetlo dana.

„S ovim Goranom, još i nekako, ali sa Sašom nikako na kraj“, rezimira netko od igrača.

Majstori ceremonije: Goran Kvalić i Saša Runko

Slijedi rubrika Slušaonica, u kojoj se pogađa pjesma i izvođač već nakon prvih par taktova.

Atmosfera je toliko opuštena da ti bude žao što hit Miše Kovača ne puste cijeli — da se svi zajedno, kao na pravoj fešti, razgalimo uz „Samo jedan dan života“.

Opustio se i poznati labinski odvjetnik Marijan Belušić, koji nam se kroz smijeh požalio: „Nikako da prihvate moju ideju: na kraju igre treba pomnožiti promile ekipe s točnim odgovorima – e, to bi bilo pošteno bodovanje!“

Rovinjčester i Kumovi

Slikamo njegovu ekipu „Kumovi“. Lako je pogoditi odakle im ime i što veže dva bračna para već više od 35 godina. Druže se i inače, vele, a na kvizu u Potpićnu pod obavezno. Za primjer.

Osim Kumova, fotkamo i najbolje – Rovinjčester. Oni su već ukupni pobjednici. Taman da danas i nisu doputovali.

Ne pitamo ih ništa jer oni vole samo pametna pitanja. Saznajemo da ih je dvadesetak u timu pa se rotiraju u petorki. Ništa ne prepuštaju slučaju. Precizniji od vinčesterke.

„Rovinjci su ozbiljni. Zapisuju pitanja i pripremaju se. Mi uvijek dođemo popit', zabavljat' se, a usput nešto i pogodimo“, utješno kaže Robi Fonović, inače tajnik županijskog Nogometnog saveza, iz ekipe „Vozilići do Tokija“ kojoj sam se prikrpao.

Nisam im puno pomogao – pogodio sam samo pjesmu „Valentino i Renato“ od Novih fosila. Više bih pristao u ekipu koja se zove „Mentalna neimaština“ ili, još bolje - „Skobljena sapunela“, što u prijevodu s lokalnog dijalekta znači „Tupa motika“.

Idealno za moje domete.

Nitko ne vara

Govorim to Saši, a on spremno prihvaća moju šalu.

„Ma, svi se ovdje dođu zezati, uspjeh je u drugom planu. Napravio se neki kult. Nitko više ne vara, nema guglanja, ni skrivanja mobitela ispod stola kao kad smo prije sedam godina počinjali u Pazinu. Onda je bilo svačega, prepirki i ozbiljnih svađa. Sada samo uživamo, stvaraju se prava prijateljstva. I svi, naravno, imamo dobru izliku za doći na cugu. Zna ekipa zalomiti i do 2 ujutro“, kaže Saša.

S kolegom će u manje od 20 dana odraditi četiri pub kviza: ovdje, u Labinu i Pazinu. To je 320 pitanja koje treba osmisliti. Na godišnjoj razini brojka se penje do četiri tisuće.

„Krećem od odgovora, nekog pojma koji usput ulovim, a onda smišljam pitanje“, otkriva nam recept Saša.

„Ja na TV-kvizu? Ne hvala! Nagovaraju me, ali ne još…“, smije se.