IDS je Dalibora Pausa odbacio i zgazio poput opuška

Dalibor Paus u nedjelju ujutro obrijao se, glasao i nasmiješio fotoreporterima na biralištu.

Navečer istoga dana, otežanih ramena i spuštenih usana, vidno rastresen, pred televizijskim kamerama dao je ostavku na mjesto predsjednika IDS-a zbog lošeg izbornog rezultata. Nije stigao ni do drugog kruga, nekmoli do funkcije župana. Izgubljena je, uz to, gradonačelnička pozicija u Labinu, a poraz i u Puli.

Preuzeo je političku odgovornost. Časno odstupio. I uzgred ipak spomenuo da su podjele unutar IDS-a očito urodile plodom. Nastavit će se boriti za Istru u Saboru.

Loris Peršurić nedjelju je započeo uobičajeno - joggingom na porečkoj obali. Istuširao se potom i, tako svjež, nasmiješio nad glasačkom kutijom u objektiv lokalnog novinara.

Navečer je proslavio novi mandat na poziciji porečkog gradonačelnika. Bio je to za njega, protiv jednog politički neiskusnog protukandidata, tek lakši trening. Koeficijent 1,05. On nije imao razloga pričati ni o kakvim podjelama, već samo kurtoazno zahvaliti se biračima.

Tri dana kasnije, u srijedu, Peršurić je izabran za v.d. predsjednika IDS-a. Staložen, objavio je i drugu odluku Predsjedništva: stranka će u finalu izbora podržati njenog nekadašnjeg predsjednika i aktualnog župana, nezavisnog kandidata Borisa Miletića, u borbi za novi mandat protiv SDP-ove Sanje Radolović.

„Miletić je protekle četiri godine vodio Županiju skladno programu i smjernicama IDS-a, zbog čega smatramo da ćemo s njim najlakše nastaviti suradnju“, objasnio je Peršurić

Paus je, narodski rečeno, popušio. A IDS ga je, ispostavilo se, odbacio i zgazio poput opuška.

Prije tri mjeseca, naime, taj isti Paus na Saboru stranke dobio je, dvotrećinskom većinom, predsjednički legitimitet. Baš kao i samo Predsjedništvo.

Paus je, drugim riječima, nastavio biti osobna iskaznica IDS-a. Čovjek izabran da utjelovljuje vrijednosti stranke i utire put povratku povjerenja birača koji su joj prije četiri godine prvi put rekli ozbiljno „ne“.

Paus – čitaj: IDS – cijelu je kampanju gradio na distanciranju od Miletića i njegove, kako reče, "šetebandijere liste".

U intervjuima je podsjećao na neuspio puč sa stranačkog Sabora.

„Određena skupina ljudi vođena, prije svega, bivšim, a sada počasnim predsjednikom Ivanom Jakovčićem, htjela je da Boris Miletić bude IDS-ov kandidat za župana kako bi ostvarili neke svoje privatne ciljeve“, kazao je Paus prije samo mjesec i pol novinarki portala Istra24.

„Mi smo u zadnje tri godine čistili svoje dvorište da bi danas mogli stati pred građane čista srca“, dodao je.

Sada je, eto, Paus taj koji je - zajedno s njegovim novim smjerom - „počišćen iz dvorišta“.

Jer IDS ubrzano klizi nizbrdo, pa prima bivšeg člana Miletića natrag u zagrljaj. Hvata se za zadnju slamku spasa; slamku koju su neki zazivali i ranije, a koja sada vuče veliki rizik.

Jakovčić je, recimo, na Saboru stranke Pausu prepisao recept, poručivši mu: „Fine! The end! Promjene, jer ovako ne ide! Ostani predsjednik, ali pusti nam nekog tko će pobijediti“. Ovime je, čini se, posijao sjeme Pausovog poraza. 

Aktualni dožupan i trenutno suspendirani IDS-ovac Tulio Demetlika, pak, sve vrijeme mantra da je „Miletić veći IDS-ovac od brojnih drugih koji imaju člansku iskaznicu“, te da je ovaj trebao biti kandidat stranke za župana.

Nakon svega, promatraču ostaje zaključiti: IDS se vraća na tvorničke postavke. Više nisu problem šetebandijere.

Kraće vrijeme su miševi, je li, kolo vodili. Vrijeme je da ih se – sa svom tom promašenom filozofijom - potjera natrag u rupu.

Pitanje je, međutim, tko je, zapravo, ta mačka koja ima glavnu riječ? Da nisu to, ipak, birači?