'Rovinj treba zaokret, grad mora služiti svima, a ne samo sezoni!'

"Kao gradonačelnica želim Rovinj koji je uključiv i koji se razvija uravnoteženo. Grad u kojem naša djeca vide svoju budućnost i imaju mjesto u kojem bi mogla graditi tu budućnost. U kojem naši stariji i naši najranjiviji članovi, uključujući osobe s invaliditetom, nisu izolirani, nego su jednako vrijedan dio zajednice koji mogu uživati u svemu što Rovinj nudi. A Rovinj nudi jako puno i može ponuditi još i više."  S vizijom Rovinja kao uključivog i uravnoteženog grada, u kojem svaka generacija pronalazi svoje mjesto i priliku, na predstojećim lokalnim izborima kandidira se Maria Blažina (SDP). S jasnom porukom o prekidu dugogodišnje dominacije IDS-a i uvođenju prijeko potrebnih promjena, ova strastvena znanstvenica i političarka spremna je stati pred svoje sugrađane 18. svibnja. Uoči izborne utrke, razgovor smo započeli temeljnim pitanjem, a ovako je odgovorila na pitanje - tko je Maria Blažina.

- Ja sam prije svega, majka, supruga i društveno biće. Životne su me okolnosti vodile kroz česte selidbe, a moja je obitelj protkana različitim kulturama. Rođena sam izvan Hrvatske, što mi je od najranijih dana usadilo važnost tolerancije i prihvaćanja različitosti. Upravo ta multikulturalnost duboko me definira, i stoga iskreno vjerujem da je Istra – regija otvorenosti i suživota – moje prirodno okruženje. Svojom prirodom i životnim iskustvom osjećam se Istrijankom. Gotovo trideset godina živim u Rovinju, što znači da sam više od polovice svog života provela upravo ovdje. Rovinj je moj istinski dom.

Po struci sam znanstvenica, posvećena istraživanju mora – to je poziv koji se živi, a ne samo obavlja. Rovinj je još u 19. stoljeću prepoznat kao strateški važno mjesto za razvoj istraživačkog centra zahvaljujući svojoj iznimnoj bioraznolikosti i pristupačnom priobalju. Ovdje se odvijaju ključni procesi koji "hrane" cijeli Mediteran.

Naša bogata znanstvena baština velikim se dijelom temelji na toj dugogodišnjoj tradiciji. Iako iznimno volim svoj posao, došla sam do trenutka u karijeri kada svoju energiju prirodno usmjeravam prema široj zajednici. Kada ti djeca odrastaju u određenom mjestu, od vitalne je važnosti u kojem se smjeru to mjesto razvija. Stoga sam se aktivno uključila u različite društvene sfere – od politike do zaštite prirode i dobrobiti životinja.

- Uvodno ste rekli da ste više od pola života u Rovinju. Zbog čega volite Rovinj, a što ne volite u njemu?

- Kad kažem „Rovinj“, ja prije svega mislim na njegove ljude. Rovinježi su topli, susretljivi, marljivi i otvoreni prema novim idejama. Naša je zajednica možda malobrojna, ali iznimno prijemčiva. Rovinj se ponosi dugom tradicijom progresivnosti – još u 19. stoljeću bio je značajno središte obrta, trgovine i industrije u Istri. To bogato nasljeđe i danas je prisutno i snažno oblikuje duh našeg grada. Ono što mi se u Rovinju ne sviđa jest definitivno – prekomjerni turizam. Naravno, turizam je za nas izuzetno važan i neizbježan, ali mora biti održiv. Ne smijemo dopustiti da preraste u monokulturu koja guši sve ostale vitalne gospodarske djelatnosti.

Posebno zabrinjava sve izraženija pojava „gradova duhova“, gdje smještajni kapaciteti zjape prazni veći dio godine, cijene nekretnina vrtoglavo rastu, a lokalno se stanovništvo suočava s prisilnim iseljavanjem. Nažalost, Rovinj se već nalazi na toj kritičnoj točki. Sada je ključni trenutak da donesemo odluku – hoćemo li nastaviti ovim putem ili ćemo hrabro preokrenuti smjer. Uz snažnu podršku gradske uprave i zajednički trud svih nas, možemo ponovno stvoriti Rovinj kao grad u kojem je ugodno živjeti tijekom cijele godine. Raspolažemo solidnim proračunom, no nužna je njegova strateška reorganizacija i redefiniranje investicijskih prioriteta.

- Od čega danas žive mladi Rovinježi, odnosno u čemu i gdje vidite potencijale razvoja grada? 

- Osim turizma i ugostiteljstva, mnogi mladi Rovinježi zaposleni su u gradskim ustanovama – školama, vrtićima, komunalnim poduzećima. Međutim, sve je veći broj mladih samozaposlenih poduzetnika, start-upova i kreativaca koji se uspješno bave digitalnim tehnologijama i intelektualnim uslugama.

Vidim značajan potencijal u razvoju proizvodnih poduzeća koja otvaraju visokokvalificirana radna mjesta – u energetskom sektoru (primjerice, solarna energija), digitalnom sektoru, STEM području, ali i u temeljnim djelatnostima poput proizvodnje hrane, opskrbe vodom i energijom.

Naš kraj ima idealne uvjete za kvalitetnu proizvodnju hrane, no lokalni proizvođači ne uživaju dovoljnu podršku. To se mora promijeniti. Grad mora preuzeti aktivnu inicijativu, primjerice, osnivanjem zelene tržnice koja bi izravno povezivala lokalne proizvođače i potrošače, olakšavajući im pristup tržištu i smanjujući nepotrebne troškove.

Danas se sve više cijeni hrana iz kratkih dobavnih lanaca, s minimalnim ekološkim otiskom. Rovinj ima priliku postati prepoznatljiv brend za zdravu i ekološku ponudu – ne samo za naše stanovništvo, već i za sve osvještenije turiste.
Turisti današnjice sve više vode računa o svom utjecaju na okoliš. Pitanja poput „je li moguće doći vlakom?“ ili „posjeduje li smještaj eko certifikat?“ postaju sve važnija pri odabiru destinacije.

Rovinj mora aktivno razvijati ekološki održiv turizam. Koliko naših apartmana i hotela nudi eko-smještaj? Tko posjeduje relevantne certifikate? To su ključna pitanja koja moramo postaviti i na temelju odgovora na njih graditi novi turistički brend Rovinja – temeljen na održivosti, zdravlju i odgovornosti. U bliskoj suradnji s Turističkom zajednicom vjerujem da je to itekako ostvarivo.

- Koji su po Vama najvažniji prioriteti u poboljšanju komunalne infrastrukture Rovinja?

- Jedan od gorućih problema Rovinja svakako je nedostatna i zastarjela komunalna infrastruktura. Prije svega, kronično nam nedostaje zaobilaznica. Planirana još u sedamdesetima i projektirana tijekom godina, njena izgradnja nikako da započne. A upravo bi ta prometnica značajno rasteretila gradske ulice i smanjila prometne gužve koje guše Rovinj, posebno tijekom turističke sezone.
Također, evidentan je nedostatak standarda i povezanosti biciklističkih staza. Postojeće su rijetke i isprekidane, čime njihova funkcionalnost za svakodnevnu upotrebu gotovo da i ne postoji. Jednako je važno i pitanje javnog prijevoza, koji nemamo, a građani su još prošle godine peticijom jasno dali do znanja da ga želimo i trebamo.

Ključnim smatram izgradnju parkirnih garaža na periferiji grada po principu "park and ride". To bi turistima omogućilo da svoja vozila ostave izvan centra i do povijesne jezgre dođu javnim prijevozom, čime bi se izbjegle nepotrebne gužve. Samo parkiranje u gradu također zahtijeva modernizaciju uvođenjem smart parking sustava s aplikacijom koja bi vozačima u realnom vremenu signalizirala slobodna parkirna mjesta, čime bi se izbjeglo frustrirajuće višesatno kruženje u potrazi za parkingom. Rovinj je mali grad s nešto više od 13 tisuća stanovnika, no ljeti funkcionira s više od 60 tisuća, što predstavlja ogroman pritisak na našu ionako skromnu komunalnu infrastrukturu tijekom četiri do pet mjeseci godišnje.

- Uz prometnu zagušenost s kojim se još značajnim izazovima u komunalnoj infrastrukturi Rovinj suočava i kako ih planirate rješavati?

- Drugi veliki izazov za Rovinj predstavlja gospodarenje otpadom. Trenutni sustav je, blago rečeno, zastario. Primjerice, za razliku od mnogih drugih gradova, nemamo ukopane spremnike za otpad. Ne razumijem zašto se u Rovinju to smatra lošim rješenjem. Starogradska jezgra ne može biti opravdanje za nedostatak ukopanih spremnika u svim ostalim stambenim četvrtima ili na tržnici. Na samoj tržnici postoje brojne lokacije gdje bi se takvi spremnici mogli smjestiti bez problema za konzervatore, a pristup vozilima za pražnjenje bio bi jednostavan. Postojeći kontejneri od 120 ili 250 litara, osim što narušavaju vizuru grada, tijekom ljetnih mjeseci su prečesto prepuni jer ih komunalne službe, unatoč trudu, ne stignu dovoljno brzo isprazniti. Smatram da je cijeli sustav od početka loše organiziran i da ga hitno treba mijenjati.

- Koji su glavni naglasci vašeg socijalnog programa?

- Problematiku vezanu uz stare, mlade i socijalno ugrožene obradili smo u našem programu kroz poglavlje "Stambena rješenja za sve generacije". U mnogim razvijenim zemljama svijeta sasvim je normalno živjeti u iznajmljenom stanu. Brojne zapadnoeuropske države imaju javne, gradske ili županijske stanove koji se mogu unajmiti po pristojnoj cijeni i u njima živjeti dok se pojedinac ne osamostali i stekne kreditnu sposobnost za kupnju vlastitog stana. Samo POS stanovi ne mogu riješiti ovaj problem jer dinamika njihove izgradnje ne može zadovoljiti sve potrebe, a mnogi potencijalni korisnici ne ispunjavaju ni propisane uvjete. 

Primjerice, osobe koje nemaju dovoljan radni staž u Rovinju potreban za prijavu za POS stan, a doselile su se ovdje zbog posla. Svi oni žele ovdje zasnovati obitelj i stoga im treba omogućiti da kroz javne stanove i priuštiv najam, s mogućnošću dugoročnog otkupa nakon određenog broja godina, riješe svoje stambeno pitanje. U protivnom ćemo se uvijek suočavati s nedostatkom nastavnog kadra, specijalista i drugih stručnjaka. Također, ne smijemo zaboraviti ni radnike, sezonske i niskokvalificirane, kojima je također potreban smještaj, a poslodavci se često suočavaju s velikim problemima u osiguravanju istog. A svi su nam oni neophodni.

Kada govorimo o skrbi za osobe treće životne dobi, evidentno je da imamo premali smještajni kapacitet. Postoji županijski dom umirovljenika, ali najveći problem je preduga lista čekanja. Većina ljudi na smještaj čeka između sedam i deset godina. Smatram da nam je potreban još jedan dom umirovljenika i vjerujem da ga možemo realizirati vlastitim sredstvima. To je problem pred kojim ne smijemo zatvarati oči i "gurati glavu u pijesak". Istovremeno, moramo omogućiti svima koji to žele i mogu da ostanu u vlastitim domovima. Naš plan uključuje službu gerontodomaćica, odnosno tim za pomoć u kući koji bi brinuo o starijima dok su njihova djeca na poslu. Također, imamo dnevni centar za starije, ali on nažalost ne radi već pet godina. Navodno je problem u nedostatku kadra, ali smatram da gdje ima volje, ima i načina da se to riješi.

- Rovinj tradicionalno slovi kao jedna od utvrda IDS-a, no Vi ste se usudili izazvati taj narativ i ponuditi promjene. Vjerujete li da su Vaši sugrađani spremni za taj zaokret?

- Uvjerena sam da jesu, jer značajan broj građana želi promjene. Vlast se u Rovinju već duže vrijeme zatvara u sebe. Iako deklarativno postoji transparentnost i brojne platforme za komunikaciju, kada ih se pokuša koristiti, ubrzo postaje jasno da je riječ o pukoj formi. Previše je uhodanih rutina, a premalo svježe energije i istinskog interesa za glas građana. Mi svoje zahtjeve i programske inicijative artikuliramo već trideset godina. To nije nikakva novost.

Istina je da je IDS-ova vlast tijekom proteklih trideset godina znala prisvojiti i provesti neke naše prijedloge unatoč odbijanju naših amandmana, no mnogi su ostali na čekanju. Ono što nas posebno brine jest činjenica da se rješenja za ključna socijalna pitanja nerijetko stavljaju na začelje prioriteta, odgađaju ili zanemaruju. Primjerice, povećanje stipendija ili naknada za novorođenčad su zahtjevi koje kontinuirano komuniciramo, no da bismo ih uistinu realizirali, moramo doći u poziciju vlasti.

Građani žele promjenu, žele da ih se napokon čuje i da imaju uvid u način trošenja javnog novca, pa čak i mogućnost da dijelom proračuna sami raspolažu. Žele aktivne mjesne odbore kako bi se uključili u participativno budžetiranje i realizirali projekte u svojim kvartovima, poput novih klupa, igrališta ili uređenja parkova, u suradnji s gradom.

Primjeri drugih gradova poput Umaga, Samobora, Koprivnice, Varaždina, pa čak i Poreča, jasno pokazuju da se uz dobro proračunsko planiranje i jasno definirane prioritete mogu realizirati brojni programi od javnog interesa. Rovinjski proračun je stabilan i puni se dobro, stoga je iznimno važno da svi građani osjete poboljšanje kvalitete života zahvaljujući tim sredstvima. Grad ne smije biti podijeljen na one kojima je budućnost osigurana i one koji su u sustavu nevidljivi. Zato pozivam građane da izađu na izbore i izaberu promjene.

- S kakvim snagama izlazite na izbore i napadate vlast?

- SDP na ove izbore izlazi sa širokom listom na kojoj se, uz naše članove, nalaze i nezavisni kandidati te predstavnici stranke Možemo! i Stranke umirovljenika. Stranka umirovljenika je naš strateški i iznimno važan partner u definiranju politika usmjerenih na starije osobe, s obzirom na to da u Rovinju trećina stanovništva ima više od 60 godina. S druge strane, s platformom Možemo! dijelimo poglede vezane uz zelene politike i smanjenje ekološkog otiska turizma, kao i promociju lokalnih poljoprivrednih gospodarstava te poticanje njihovog udruživanja radi plasmana proizvoda na lokalnom tržištu i izgradnje prepoznatljivog brenda.