Kvadrat u rovinjskoj 'hladnjači' narastao na 15.000 eura. Do ljetne pauze trebao bi biti gotov vanjski dio

Preuređenje nekadašnjeg rugla Rovinja stare hladnjače Mirne u poslovno stambenu zgradu dobiva svoj konačni izgled. Završeno je najmanje, prednje pročelje i pola onoga okrenutog moru. U lipnju stupa na snagu zabrana građevinskih radova na otvorenom pa je izvjesno da velika zgrada neće biti gotova do glavne turističke sezone. Graditelji će se u nastavku godine usmjeriti na uređenje unutrašnjeg dijela zgrade. Riječ je o prostoru za prodajni centar splitskog Tommyja, vlasnika zgrade i luksuznih stanova.

Baš zbog tih stanova, posebno najvećih na vrhu voluminoznog zdanja. o ovoj se zgradi puno govori i piše. U početku se naime baratalo sa cijenom kvadrata od 10.000 eura, a sada se govori o 15.000 tisuća, što je dvostruko od cijene ostalih novih stanova u Rovinju. Govori se i da su novi stanovi, iz kojih puca lijep pogled na povijesnu jezgru grada, ali i na sjevernu obalu Istre, za bure i Dolomite, već prodani. Što je od toga istina teško je znati jer iz tvrtke Thommy oko ove teme ne komuniciraju s javnosti.

Ovako, gledajući iz daljine, zgrada nekadašnjeg zatvora, kasnije hladnjače, odudara od okolnog graditeljskog naslijeđa naslonjenog na venecijanski stil. Rovinjski arhitekti su svojedobno predlagali da se visoka i dugačka zgrada, duža od nogometnog igrališta, razbije gradnjom tipičnih krovova u različitim razinama. Angažirani projektanti su krenuli u drugom smjeru. Bilo što bilo nova je zgrada uklonila dotrajalo socrealističko zdanje nekadašnje hladnjače koja ja već dugo bila van funkcije.

Inače, zgrada u dnu uvale Valdibora, u sjevernoj luci, na glavnom pristupu centru grada i parkingu, izgrađena je davne 1821. godine kao zatvor na samoj obali. Potom je 1860. godine za potrebe industrije, prvenstveno velike destilerije Ampelea, najveće u široj regiji, nasuta velika obala s industrijskim kolosijekom, baština prve industrijske revolucije, mjerilom i položajem potpuno indiferentna pitoresknom Rovinju.

Zatvor je dograđivan 1870. 1900. i 1965. godine kada je adaptiran za hladnjaču tvornice Mirna. Sadašnja, u biti nova zgrada, koja je dobila naziv Casa Buona Parte, manja je od hladnjače iz 1965. godine, a veća od zatvora iz 1821. godine. Projektirali su je Dražen Juračić, Jelena Skorup i Marija Grković iz Zagreba. GUP Grada Rovinja smješta zgradu nekadašnje hladnjače u kulturno povijesnu cjelinu grada, a konzervatorske smjernice odredile su visinske konture rekonstrukcije prema izvornoj građevini zatvora, a tlocrtne prema hladnjači.

Očuvana je jedino kamena peta izvorne građevine zatvora iz 1821. godine, skošeni podzid temelja koji je ostao vidljiv na morskom pročelju. Elaborat natječaja kojeg su raspisali Grad Rovinj i Tommy tražio je potpuno iskorištenje dozvoljenog volumena, efikasan, smislen i skladan smještaj poslovnih i stambenih sadržaja.

Programom natječaja određeno je da će u suterenu biti market. U prizemlju je parking stanara s ulazom iz stražnje ulice August Ferri. Na prvom katu su jednoetažni stanovi, na drugom katu i uvučenom potkrovlju dvoetažni stanovi. Projektanti zgade su naglašavali da je luksuzno stanovanje u velikim stanovima prvenstveno posljedica odredbe GUP-a Rovinja da se u kulturno povijesnoj cjelini grada ne mogu planirati zgrade s više od 16 stanova.

Nakon dovršenja izgradnje zgrade na mjestu nekadašnje hladnjače Valdibora će dodatno dobiti na vrijednosti. Naime, za vrijeme Austrije i Italije ta je uvala prvenstveno bila namijenjena industriji, što je uvjetovala željeznička stanica i luka. Neposredno do željezničke stanice nalazila se Ampelea, svojedobno jedna od najvećih destilerija u ovom dijelu Europe, a sada je tu tvornica za preradu ribe Mirna u vlasništvu Podravke. Na kraju željezničkog kolosijeka kasnije je izgrađene nova hladnjača Mirne.

Na prostoru prema gradskom centru, nekadašnjoj rezidencijalnijoj zoni Svetog Gotarda, nazvanoj prema istoimenoj crkvi u dvorištu Instituta, nižu se divne zgrade. Prva je Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković iz 1891. godine.

Slijedi vila Juschka, vlasnika male tvornice cementa, izgrađenea 1912. godine. Potom i vila Vianelli iz 1905., obitelji posljednjeg predratnog rovinjskog gradonačelnika, koja je bila vlasnica destilerije Ampelea te rovinjskog vinskog podruma. U toj obnovljenoj vili bila je uprava Istarskih boksita, čije je nekretnine nakon stečaja kupila Tvornica duhana Rovinj. Realno, tvornica Mirna će se prije ili kasnije seliti, pa će s obale u Valdibori nestati i zadnji relikt industrijalizacije, novija velika hladnjača. Stoga bi budući detaljni urbanistički plan zone, koji će se prije ili kasnije raditi, trebao ići u tom smjeru.