Video HOMO NA PARTIDU Istra osvaja srca, na Drosinu sada dolaze i mame i dica. Šteta što poleti pokoja raketa

Tata, od danas navijam za Istru!, rekla je jedna curica ocu dok je ovaj podijeljenih osjećaja gledao odjavnu špicu subotnje nogometne večeri na stadionu Aldo Drosina u Puli. Dvaput su tog navijača Rijeke prošli žmarci: na ubod njegove male naslonila se, naime, i snažna scena zajedničkog slavlja Demona i igrača Istre sa skandiranjem „Ča in delamo!“, koje je na megafonu poveo nitko drugi do vratar Lovro Majkić.

Sa semafora je blještalo Istra 2, Rijeka 0, a naš junak mogao je samo slegnuti ramenima te po n-ti put jednako pomirljivo zaključiti da djeca, eto, ne znaju lagati. I da će u dvije, tri riječi najbolje dočarati ono što nam je pružio taj Derbi della Učka.

A donio je Istrinu rapsodiju kako na terenu, tako i na tribinama.

Dolje, na travnjaku, netko je dobrohotan Rijeci trebao baciti pojas za spašavanje, po mogućnosti već u prvom poluvremenu. Utapali su se gosti svih 90 minuta u valovima koje su domaćini podizali visokim ritmom i tehnički dotjeranim akcijama.

„Ova Istra igra kao Barcelona!“, otelo se nogometnom treneru u gledalištu.

Osvojio ga je moderni nogomet Puljana, temelje kojeg je izlio trener Gonzalo Garcia. I kojim, kao u kakvoj redaljci, praše favorite.

Euforija je u gledalištu dosegnula vrhunac nakon što je Vinko Rozić u sedamdeset i nekoj povećao vodstvo. Na nekad sablasno praznom, a sada krcatom „istoku“, zrakom je poletjelo nekoliko piva i krenulo skandiranje: Istra, Istra, Istra…!

Rijedak trenutak. Na koji ne možete ostati imuni.

Baš kao ni na činjenicu da ste na tribinama vidjeli više poznatih faca negoli na Bartulji. Na Drosinu su, naime, počele dolaziti cijele obitelji. Ni mame ne izostaju.

„Ne biš verova, ali prvi put san tu. Sin mi je istrča s igračima na početku utakmice, pa smo morali doj. I opet ćemo, jer je lipo!“, rekla nam je jedna mlada majka dok smo čekali red za pivo.

Pravi dokaz da u Istri za vikend više ne moramo familijarno samo na notorne smotre maslinovih ulja, pršute, vina i špalete. Moremo, eko, i na partidu.

Dobroj posjeti kumovala su dva poteza pulskog prvoligaša: karte su podijeljene po simboličnoj cijeni istarskim nogometnim klubovima, a pametan netko napokon je shvatio da „istok“ valja otvoriti i gledateljima iz Rijeke.

Policija je svako vozilo s riječkim registracijama, kao da čeka kakve strašno opasne elemente, zaustavljala već kod rotora za Valturu. I vjerojatno ih kasnije skupno ispratila do stadiona, na izdvojeni dio tribine. Također, za vrijeme povratka riječkih navijača, „plavci“ su u Labinu napravili dvije blokade prema centru grada. To valjda zbog incidenta koji je ondje izbio prilikom prošlog susjedskog derbija.

Ali, naravno, ni ovaj put nije moglo bez izgreda. Armada je u 60. minuti susreta imala ispad s bakljama koje su poletjele prema igračima. Samo se čekalo hoće li koja raketa sunuti prema susjednim tribinama.

Kako netko, pored svih tih provjera, može unijeti takav silan arsenal pirotehnike, to će ostati vječita enigma. Šteta, opet je uprskana stvar.

Možda je i to rasrdilo službenog spikera pa je, po završetku utakmice, pobjednički opijen, gostima ispalio pozdrav u mikrofon: „A sad, adio!“