Goran Vrus, triatlonac iz Poreča: 'Sve boli, žedan si, gladan si, odustao bi, ne bi odustao, stalno je neka borba'

"Naš Loris je dobar, ali treba još trenirati. Viđam ga ujutro kad i ja treniram. Ima potencijala, dosta je smršavio, i ako se sve posloži - ove godine mogao bi nastupiti na Iron Manu u Poreču", rekao je Goran Vrus u uvodu svog nastupa na konferenciji "Istra trči, pliva, biciklira, penje se i bori". Naravno, riječ je o gradonačelniku Poreča Lorisu Peršuriću.

Istarska županija ove godine nosi prestižnu titulu Europske regije sporta. Naša regija prepoznatljiva je prije svega po sportovima koji ne spadaju u krug najpopularnijih, prije svega zato što u njima nema lopte. To ne znači da su manje važni, dapače.

Goran Vrus, inače pomoćnik direktora u Plavoj Laguni, koja je bila sudomaćin konferencije u svom hotelu Parentium, uz Županiju i Grad Poreč, rekreativni je triatlonac. Međutim, kad je triatlon u pitanju, teško da to može biti samo "obična" reakreacija. Reakreativac je onaj tko povremeno hoda ili trči, možda podigne neki uteg. A priprema za triatlon je vrlo ozbiljna stvar, jednako koliko je ozbiljno i teško završiti triatlon, pogotovo onaj koji nosi naziv Iron Man.    

Kako se čovjek uopće odluči za tako nešto?

"Ideja o mom bavljenju triatlonom je startala 2005. godine, kada sam počeo istraživati sportove izdržljivosti. Inače sam kineziolog po struci i došao sam do jedne knjige o atletičaru iz Britanije Rogeru Bannisteru, koji je 1950. prvi istrčao jednu milju ispod četiri minute. Ljudi su dosta bili skeptični, govorili su da on to ne može jer je prevelik, ali on je vjerovao u sebe i uspio. Ta priča me motivirala. Tad sam krenuo prvo na sprint triatlon, pa poslije na olimpijski, a nakon toga ide najpoznatiji triatlon na svijetu, "half Iron Man", odnosno Iron Man 70.3. Naravno, kad dođeš do te stepenice, onda ideš i na cijeli Iron Man", kaže Vrus, dodavši da je njemu bavljenje ovim sportom lijek za dušu. 

Pripreme započinje čak 12 mjeseci prije utrke. One su fizičke, ali i mentalne, što je, ističe, važno na Iron Manu, jer tamo bude svakakvih kriza. 

"Vrlo je zahtjevno baviti se triatlonom uz posao i obitelj. Ako u obitelji nema razumijevanja, to sigurno neće ići u dobrom smjeru. U tjednu zna biti 10 do 12 sati treninga. Taj uspjeh koji se dogodi prolaskom kroz cilj jednog Iron Mana, nije samo moj uspjeh, nego uspjeh cijele obitelji", kaže Vrus.

Cijeli Iron Man predviđa doista kolosalan zadatak. To je 180 kilometara vožnje biciklom, 3,9 kilometara plivanja i trčanje od 42 kilometra. Na pitnje kako tijelo reagira na sve to, Vrus kaže - ne baš najbolje. 

"Za mene utrka traje između 11 i 12 sati, a profesionalci to odrade i za osam, ili manje. Sve boli, grčevi su tu, žedan si, gladan si, odustao bi, ne bi odustao, stalno je neka borba. Zato treba biti spreman i fizički i mentalno", kaže Vrus, dodavši da je uz triatlon proputovao dobar dio svijeta.

"Bilo je utrka gdje sam mislio da će biti lako jer se 180 kilometara vozilo po ravnome. Ali nije baš bilo tako. Bilo je vlažno, toplo. Ima pak utrka gdje je brdovito, a mi u Istri toga baš nemamo pa se teško pripremiti. Ali putovanja su uvijek fantastična jer se upoznaju kulture i ljudi, a na kraju se odradi i triatlon", kaže Vrus.

Istu logiku imaju i oni koji na triatlon, "half Iron Man", doputuju u Poreč. Iron Man 70.3 u organizaciji Plave Lagune u kratkom je roku postao jedan od najpoznatijih evenata u Poreču, ne samo sportskih.

"Plava laguna je 2019. potpisala ugovor s Iron Man grupacijom. Prvo smo dobili triatlon 51,50, odnosno olimpijski, da nas malo testiraju. Dvije godine smo to odradili odlično pa smo dobili Iron Man 70,3, koji je svake godine do sada bio rasprodan. Ljudi kući odlaze prezadovoljni utrkom, Istrom i Porečom. Logičan slijed je bio da smo produžili ugovor i Iron Man će biti u Poreču najmanje do 2027.", kaže Vrus. 
Dakle, za sport u Istri nema zime. 

"Dokazali smo da imamo ljude i infrastrukturu za organizaciju vrhunskih manifestacija", zaključuje Vrus.