Mediteran u pjesmama Pernića i crtežima Diminića

U Gradskoj galeriji je 5. studenog održana promocija zbirke pjesama "Suita  Mediterranea", Vladimira Pernića iz Roča, koju je likovno opremio labinski akademski kipar i slikar Josip Diminić. Kako su se Diminićevi likovni radovi sjajno stopili s Pernićevim stihovljem, uz knjigu je realizirana i izložba originalnih Diminićevih ilustracija iz ciklusa Sjećanja Mediterana ali i drugih crteža, koje je predstavio Vedran Kos, voditelj Narodnog muzeja Labin.

Stihovi pjesama iz najnovije zbirke Vladimira Pernića, koju je autor promovirao s nekoliko pročitanih pjesama, oduševili su svojom ljepotom i svježinom, snagom i magnetskom privlačnošću, baš kao što je rekla i sama urednica Mirjana Pavletić, predstavljajući ovu knjigu. Nju je osupnuo i sam rukopis najnovije Pernićeve zbirke, kojeg je na uvid dobila prije godinu dana.

„Iznenadili su me novi stihovi i ritmovi, nove rime i poruke koje nam je ovaj, već odavno dokazani poeta, odlučio podariti ogrnute u korice svoje pete knjige pjesama“, kazala je urednica ističući da ova knjiga na svojevrstan način zaokružuje sve dosadašnje Pernićevo poetsko stvaralaštvo.

„Osupnuli su me ti vodopadi stihova, taj neobuzdani tijek poetskog nadahnuća, ti fluidni nanosi emocija i pjesničkih slika, ti slapovi stilskih figura… Ta je rijeka i zbiljno i metaforički, i kao tema i kao motiv, kao inspiracija i početni impuls, postavši autorovom poetskom opsesijom, iznjedrila iz Pernića ponajbolje stihove u dosadašnjoj njegovoj lirskoj produkciji. Dogodilo se to nakon poduže pjesnikove stanke, tijekom koje smo se mi, njegovi poštovatelji i čitatelji i slušatelji, već ozbiljno zabrinuli gdje je nestao pjesnik i zašto se njegov glas ne čuje. Dogodilo se to iznenada i odjednom. Snažno, moćno, eruptivno“, kazala je između ostalog Mirjana Pavletić.

U pogovoru knjige Miroslav Sinčić će reći da su „u tematsko-motivskoj raznolikosti Pernićeva pjesničkog iskaza dvije prevladavajuće teme: u štokavskom ciklusu ljubav i zavičaj, u čakavskom zavičaj i ljubav“. Ustvrdit će da „Pernićevim osjećajima, čežnjama i žudnjama kovitlaju vanjski i unutarnji životni vrtlozi i on reagira neposredno, širokim potezima stvarajući slike kojima, naoko izmiču detalji, ali u kojima razabiremo i najfinije titraje prirode i ljudske duše“.

Nova Pernićeva knjiga donosi sedamdesetak pjesama, svrstanih u četiri ciklusa: tri štokavska (Suita Mediterranea, Ogoljelo srce poete) i jedan čakavski (Hipi). Suita je  zapravo niska, kolajna, u kojoj je ostvareno jedinstvo svih pjesama i u tematskom i u formalnom smislu: pod istim se naslovom nižu dvadeset i dvije pjesme, povezane i unutrašnjom suštinom i vanjskim znakom i Rijekom (rijekom) kao metafaorom. U svim pjesmama Suite javlja se Rijeka kao višeznačni simbol: života, kretanja, ljubavi, protjecanja vremena, sudbine, fantazije, ljepote, poezije, zapravo – samog pjesnika.

Pernićeva najnovija knjiga pjesama, čiji je  izdavač Pučko otvoreno učilište iz Buzeta, okupila je respektabilan tim, među njima i akademskog slikara i kipara Josipa Dimića. On je na zamolbu izdavača da svojim ilustracijama poprati i s likovne strane obogati zbirku, s radošću ponudio svoje crteže, a u odabiru ilustracija svoju je nesebičnu i znalačku pomoć pružila i povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner.

„Izazov samog naslova ove zbirke pjesama ukazuje na barem dvije velike teme i svakako na jednog slikara. Suita nas primarno na glazbu upućuje, ali i na poetsku koliko i na vizualnu susljednost pjesama i likovnih zapisa, koje čini istovremeno pojedinačnost i zbir jedinstvene autorske zamisli Vladimira Pernića. Ona druga – Mediteranom je određena.

Zbirku je upravo zato likovno opremio onaj koji poput poete u sebi nosi tu iskonsku, arhajsku prasliku Mediterana, čistu, poštenu i dobru, pretočenu u slikarski idiom potpuno suvremenog timbra. Radi se o dugoj stvaralačkoj dionici sasvim osobnog i zato osobitog mediteranizma  slikara i kipara Josipa Diminića, gotovo neprekinuta trajanja u njegovu imponentnom opusu koji u kontinuitetu traje punih šezdeset godina. To su njegovi crteži na skromnom papiru i u različitim, posnim tehnikama, nastalim u rasponu od dječačke žudnje za putovanjima morima Mediterana, pa do zrele dobi umjetnika koji je korjenito zavičajem stigmatiziran.

Posegnuli smo za njegovim crtačkom baštinom, sakupljenom, obrađenom i u trećoj monografiji „Rišem i pišem“ obavljenoj 2012. godine, kako bismo izabrali crtačke minijature koje korespondiraju s naslovom i temama Pernićeve  poetske zbirke“, napisala je u katalogu izložbe koja je pratila promociju knjige, a koji je uz CD na kojemu je trajno zabilježen izvorni glas autora, sastavni dio zbirke poezije.

Izabrani su crteži iz arhive „Sjećanja Mediterana“ Josipa Diminića, mali fragmenti koji govore o „uznositosti i velikosti intimistički reelaboriranih elemenata arhitekture, koji ništa ne nose osim iluzije slobode, za kojom jednako žude i naš pjesnik i naš slikar, a koji tako veliku temu maestralno priljubljuju komornom prostoru zavičaja.

Ako je u književnosti poezija po svojoj naravi najintimniji izraz umjetnika, onda je i crteže likovni zapis čistih misli i osjećaja, odnosno odslik onog osobitog stanja duha koji za umjetnika jest onaj početni impuls koji na papiru vizualizira doživljajnost. Onu unutarnju, tankoćutnu, moćnu a tihu.

Tu negdje na zajedničkim odlikama i bliskostima sreću se i podupiru, s jedne strane slikom, a s druge rječju. Dva tako značajna stavratelja i markantne ličnosti naše kulture.

Jedan iz „srca od Istre“, drugi „moru okrenut“, Josip Diminić i Vladimir Pernić, s jedne strane veliki meštri lirske, intimističke i zavičajne umjetnosti, a s druge galantni donatori i prenositelji one  univerzalno dobre stvaralačke energije koja bez granica istinski plemeni dušu i srce“, riječi su Gorke Ostojić Cvajner. (Tekst: Eleonora Vlačić, foto: Nenad Čakić)