'Mi smo grad koji se boji velikih stvari. To ćemo promijeniti'

Goran Mihovilović poznato je ime u Puli. Pripremajući se za intervju posljednjih nekoliko dana razgovarao sam s više ljudi i svi su mi rekli da ga znaju. Ok, Pula je mali grad, to nije neko čudo.

Našli smo se u Uliksu u subotu ujutro, malo prije karnevala, taman kad su unutra bili oporavljenik Denis i Konte, a odmah pored i Alen. Kandidat za gradonačelnika ih je sve pozdravio, znaju se, a tko zna, možda su mu to i budući birači. Premda, kad malo razmislim, prvi je u Pješčanoj, drugi u Orihima, treći možda Orbanići?

Kaže Mihovilović da će se njegova lista zvati Pulska unija. Lajtmotiv je, dakle, spajanje, a ne razdvajanje. Pjevanje unisono, ili u tercama, a ne svatko svoju pjesmu. 

Razgovarali smo, brat bratu, skoro dva sata. Pred kraj razgovora došla je i njegova supruga Žaklina. Vidi se da oboje u ovu kandidaturu ulaze opušteno, ali spremno. I nabrijano. 

Glavna parola koju je nezavisni kandidat želio istaknuti je "društvena odgovornost". Zvuči pomalo nejasno, možda i otrcano, ali kroz razgovor ćete shvatiti na što se misli. 

Za početak, tko je Goran Mihovilović? Poduzetnik, sportski djelatnik i bivši novinar Jutarnjeg lista, ističe i dodaje da je uživao u novinarstvu, bio mu je to poziv broj jedan. Međutim...

"Već tada mi se činilo da to nije nešto u čemu ću moći dugotrajno opstati. Poduzetništvo je plod ambicije da se nešto stvori. Dijete sam radničke obitelji, moja mama je predivna žena, ali u to vrijeme, a još je bila Jugoslavija, uvijek sam slušao "ni šoldi" i "ovo se ne more". Moja želja je bila da mogu djeci reći da možemo normalno živjeti. U biznisu sam stao sa sumanutim širenjem jer me to nije zanimalo. Zato sam se počeo baviti sportskim i humanitarnim radom i kulturom. Najveći uspjeh u poduzetničkom životu je znati reći kad je dosta, a nakon toga se može postati i koristan član društva.

- Čime se bavi vaša firma?

- Plakatiranjem na području cijele Istre i Rijeke. Imamo tiskaru, a ja se već 20 godina bavim PR-om, tako da sam nešto o političkom životu naučio radeći za druge.

- Za koga ste radili?

- To se u mom poslu ne otkriva. Radio sam i po Istri i van Istre.

- Koje je vaše političko usmjerenje, lijevo, desno, centar?

- Možemo reći da sam liberal, ali poštujem stavove svih ljudi. Mislim da te podjele u društvu postoje samo da bi se hranile nečije negativne strane, a ne pozitivne. Smatram da je važnije ono što radimo i što možemo uraditi za svoju sredinu da bi svima bilo bolje.

- Dušica Radojčić kaže, citiram, da ste predstavnik jednog vrlo specifičnog ekonomskog interesa. Jeste li?

- Gospođa Radojčić je jedan vrhunski političar, ona dobro manipulira sa svime što radi. Razlika između mene i nje je što ja 20 godina stvaram i plaćam poreze, a ona 20 godina dobiva novac iz proračuna da ljudima govori što ne bi trebalo. Zašto se ne bismo zapitali koliko je novca uplaćeno raznim udrugama zadnjih 20 godina, pa da vidimo svi zajedno što smo platili. Cijelo vrijeme se propitkuje tko stoji iza mene, a ne stoji nitko. Stoji moje znanje i moj interes da učinim nešto za ovaj grad.

Razlika između mene i Dušice Radojčić je što ja 20 godina stvaram i plaćam poreze, a ona 20 godina dobiva novac iz proračuna da ljudima govori što ne bi trebalo

- Ona je očito aludirala na Stanoinvesti i na Ivicu Salvadora. Koji je vaš odnos s njim?

- Ivica Salvador je zadnje četiri godine sponzor kluba u kojem radim. On je radio svoj posao i prije toga. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je građevinskih dozvola dobio u zadnjih 10 godina. Kako ih je dobio bez mene? Ne znaju što bi mi prišili, pa se spominje Salvador. Ali on je samo sponzor kluba. Radije bih pitao nešto drugo - koji su još sponzori u Puli prisutni? Koliko je ljudi dalo novac u sport? Imamo predivnu generaciju ženske odbojke u Puli i nikome ne pada na pamet uložiti u tu djecu. I to nije sporno? Dakle, nije sporno kad ne postoji društvena odgovornost, a sporno je kada netko u društvo daje? A ja bih se trebao braniti zato što sam našao sponzora za sport?

- Ali politika je takav ring. Suparnici vam odmah traže nešto.

- Politika je takav ring, pa imamo izlaznost na izbore kakvu imamo. Ako ljudi 30 godina glasaju "protiv", a ne "za", mi smo društvo koje tone. Mi i dalje ne glasamo za nešto što ljudi nude, nego za to tko je bio bolji u ringu i tko je koga bolje pljunuo. U toj kakofoniji pljuvanja više ne čujemo tko što nudi i kakve ideje ima. Jedni su ujutro protiv kave, popodne protiv sunca, a navečer protiv cijelog svijeta, drugi mrze sve oko sebe, a treći u svemu vide teorije zavjere. Ako pokušaš reći "hej ljudi, život je lijep, ajmo stvarati i biti ambiciozni", ti si budala. Sigurno te netko plaća. Ja ne želim razmišljati na taj način. Dakle, klub ima sponzora kojem sam zahvalan jer smo napravili čudesan projekt. Bi li klub mogao funkcionirati bez njega? Jako teško, pogotovo ne na toj razini. Ajmo okrenuti priču na drugu stranu. Ljudi, uključite se, pošteni, najbolji na svijetu, divni, krasni, jednorozi, dvorozi, uključite se, gdje ste?

- Aludirate na Infobip?

- Na bilo koga. Pričati o tome da je netko velik je lijepo. Ali budi velik pa daj u društvo. Vani si velik kada daš u društvo, a ne onda kada pišu o tebi da si velik.

- Kad se spominje Salvador, sad je aktualan slučaj Delfin. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

- U politici nema osobne odgovornosti. Kada donesete odluku u svojoj firmi, onda imate osobnu odgovornost i platit ćete štetu, kaznu, bilo što. Meni je interesantno koliko je lako reći "kud puklo da puklo" i "koja god bila cijena", a nisi je spreman platiti. Poštovao bih tu odluku da je gradonačelnik rekao da će on platiti štetu. Onda bi bio principijelan. Osim toga, svi zanemarujemo osnovnu priču. Govorimo o ukidanju UPU-a koji zahvaća puno veći prostor od Salvadorovog projekta. Obuhvaća oko 100.000 kvadrata, a projekt Stanoinvesta je oko 20.000. Oko 80.000 je gradskih, u najelitnijoj zoni. To zemljište, s ovim UPU-om na snazi, vrijedi 60 do 70 milijuna eura. To je 70 posto gradskog proračuna. Dakle, netko će uzeti građanima Pule vrijednost od 70 milijuna eura samo da bi drugome naštetio i napakostio. To je gradska zlatnina, koju ja ne bih nikad prodavao, osim u najnužnijem slučaju, ali ona je tamo, postoji. Da upravljate svojim resursima, nikad si ne biste ukinuli 70 posto proračuna. To ne bi napravio nitko živ. I treća stvar - zanima me kako nikome ne smetaju kafići i restorani? Dakle, može se povećati vrijednost nekretnina preko ceste, to nije sporno? Napravite nam kafiće i restorane da naši gosti imaju gdje prošetati i izaći, ali ovo drugo - ne. 

- Druga osoba s kojom vas se do sada povezivalo je Bane Bojanić.

- Baneta poznajem preko 25 godina, još iz svijeta sporta. Ovdje sam se rodio, živim cijeli život i nije mi sporno da poznajem čovjeka.

- Špekulirao se da ste bili s njim u razgovorima za dolazak na vašu listu.

- To nema nikakve veze s ničim. Ispada da svi znaju moje liste i moje ljude. Najlakše je bubnuti neko ime, pa se ti brani. Kad bi se druge kandidate tako propitivalo, to bi bilo sjajno. Ali, ispada da sam problem jedino ja i to što poznam puno ljudi. Ali kad ste aktivni u biznisu preko 20 godina, onda, vidi čuda, poznajete ljude.

- Na kraju je ispalo da je Bojanić zbog tog mogućeg kontakta s vama morao napustiti mjesto direktora i ići u mirovinu.

- Ako je to društveni doseg Pule da netko radi kontakta samnom mora dobiti otkaz, ja sam fasciniran. Ne znam zašto onda Mario Peruško nije dobio otkaz na mjestu direktora Pula usluga i upravljanja, kada je Peđa Grbin javno napao gradonačelnika?

- Tko će onda biti vaši najbliži suradnici, ljudi na listi?

- Jesu li drugi otkrili svoje kandidate na listi? Nisu. Pa onda neću ni ja. Samo ću reći da su u nagađanjima fulali i šefa i stanicu.

- Kako ocjenjujete mandat Filipa Zoričića?

- Moja kandidatura je odgovor na to.

- Prije toga je dugo Pulom vladao IDS. Što kažete na njihovo razdoblje?

- Složit ću se s Filipom da su dva mandata dosta. Mislim da je to bio problem IDS-a i nakon ta dva mandata sve je krenulo u krivom smjeru. Mislim da se svaki čovjek potroši na toj funkciji, a opće nezadovoljstvo IDS-om je tinjalo predugo. Ne mislim da su radili sve dobro, niti loše, a mogli su puno više. Doprinijeli su atmosferi negativnosti u gradu. Mi danas živimo u najnegativnijem gradu u Hrvatskoj, a to je počelo s IDS-om. Ne znam koliko je Filip uspio okrenuti taj mindset. Mislim da nije, da je pokušao sa svima izaći na lijepo, a kada to radiš, ljudi koji su negativni, glasni i agresivni najlakše plivaju. Predugo smo mi u toj rupi. IDS nas je trebao izvaditi iz toga, ali na kraju su se neki drugi gradovi u Istri puno bolje razvijali pod IDS-om od Pule. Pula je uvijek bila industrijski grad za kojeg se govorilo "ćemo ben" i "ćemo pokle", a to "pokle" nikako da dođe. Došla je 2025., a mi i dalje čekamo.

Mi danas živimo u najnegativnijem gradu u Hrvatskoj, a to je počelo s IDS-om. Ne znam koliko je Filip uspio okrenuti taj mindset. Mislim da nije

- Na izborima se skupila respektabilna ekipa. Kako komentirate svoje protukandidate?

- Apsolutni respekt prema svakome. Oni će vjerojatno naći meni mane, mogao bih ja ovdje nabrajati njihove, ali ne želim. Značilo bi to da nemam ništa ponuditi. Mene zanima da se sučelimo idejama i konkretnim rješenjima. Ljudi će moći birati one kojima više vjeruju i čiji planovi izgledaju realnije. Ako ćemo se mi sada nabacivati kamenjem, onda će to biti reality show. Ta zabava ne može doprinijeti kvaliteti života i ja ne planiram biti dio reality showa. 

- Kako biste vi upravljali gradom?

- Definitivno efikasnije, brže. Gradska uprava će biti puno više angažirana u radu sa strankama, minimalno četiri do šest sati dnevno. Promijenio bih i sustav komunikacije s mjesnim odborima na način da svaku prvu srijedu u mjesecu dolaze u gradsku upravu, da sjednemo i da iznesu ono što ih najviše muči. Smeće, kanta, rupa... Ljude to najviše zanima.

- Imate li planove za neke velike projekte, nešto što će ostati zapamćeno, što će promijeniti sliku grada?

- Proširiti rivu do kraja, znači do maksimuma, i napraviti jedan ozbiljan međunarodni tender na temu što ćemo s njom, kako je urediti i koju funkciju da ima. Da ljudi u Puli napokon mogu živjeti rivu. Potom, napraviti Pulu ozbiljnim, ali ozbiljnim studentskim gradom u suradnji sa Sveučilištem, ali i privatnim fakultetima. Mi smo zadnja stanica vlaka, nismo stanica na proputovanju. U Pulu se mora doći.

- Pula to je kraj?

- Pula to je kraj, ali može biti i početak. Pula može biti vrhunski početak. Mi smo grad uz more, a od 2011. do 2021. izgubili smo 15 posto stanovništva. Nije ovdje ništa bolje nego u Slavoniji. Ljudi su otišli zbog besperspektivnosti i tapije. Ovdje se ljudima mora dati kvalitetu života da bi ostali. Studenti su velika snaga i na taj način dobit ćemo mlade ljude i novu energiju. Treba se otvoriti za dolazak što većeg broja ozbiljnih fakulteta, dati im prostor da ovdje grade sveučilišne i istraživačke centre, da dolaze intelektualci, mladi koji žele ostati. Na taj način možemo regenerirati grad. Pula je 1910. imala 115.000 stanovnika. Znači mi smo u 115 godina uspjeli izgubiti 60 posto, a imamo vrhunsku klimu, lijepo je. Dakle, nešto ne valja, i to moramo okrenuti.

- Postojeći projekt obnove rive, bez proširenja, biste odbacili?

- Apsolutno. Kad je radimo, radit ćemo je tako da je proširimo i da dobijemo maksimum. I to ćemo početi raditi odmah, a ne trebalo bi, moglo bi. Kad ja budem najavio neki projekt, onda ćete bagere vidjeti u roku 48 sati. Nikad neću sazvati pressicu i onda reći da kreće ishodovanje dokumentacije. Ne, ne. Ishodovali smo, završili smo, imamo pečat, građevinsku dozvolu, proveden natječaj, bager je upaljen, evo ljudi, počinjemo raditi. Mi se sada bavimo onime što će biti jednom, majke mi, možda.

Kad ja budem najavio neki projekt, onda ćete bagere vidjeti u roku 48 sati

- Što sa prostorom Uljanika?

- Uljanik je emocija svih Puležana. Ali to je isto zanimljiva priča. Da je današnji mindset Pule dominirao prije 100 godina, Uljanika ne bi nikad bilo. Jer zagađuje, jer azbest, jer ovo, jer ono. A Uljanik je othranio cijelu Pulu. To je taj paradoks. Dakle mi ne damo Uljanik, a Uljanik je primjer industrije koja je imala štetnosti. Moramo dozvoliti investicije, da se stvari razvijaju, i da ljudi rade. Neke negativnosti će uvijek biti, ali ajmo ih svesti na najmanju mjeru. Da je današnji mindset bio u Puli, danas ne bi bilo Verudele, Splendida, tvornice stakla... Ne bi bilo ničega jer bismo mi bili protiv. U Uljaniku treba ostati dio industrije jer jedan dio malih tvrtki tamo odlično posluje. Oni sigurno imaju prostora i za širenje. Ali pred državu moramo doći s konkretnim zahtjevima, a ne "dajte nam prostor". Ako kažemo što ćemo raditi i da počinjemo raditi sutra, siguran sam da ćemo u državi imati sugovornika. Stanogradnja na tom području me ne zanima. Što više ljudi tamo dovedemo da rade, to bolje. A jedan dio mogli bismo iskoristiti i za parkirne kapacitete jer je naslonjen na centar grada. U svakom slučaju, ne želim da nam se u Uljaniku dogodi Muzil.

- Stari grad nam je dosta mrtav zimi, kako ga vratiti u život?

- Za početak promjenom režima parkiranja. Odmah ću donijeti odluku da se ukida holders only, da je za sve pulske tablice sat parkiranja 50 centi u cijelom gradu, a za sve ostale 2,5. Da pokažemo da su nam domaći stanovnici prioritet. Znači možeš doći u centar s djetetom, nešto kupiti, proći, tri sata euro i pol, to si svatko može priuštiti. Sve bi bila ista zona. Pogledajte kako je sada, svi sumanuto traže one table, nitko ne zna u kojoj je zoni, to nema smisla. Za one koji rade u centru, cijeli radni dan parkiranja koštao bi 2 eura. Nadalje, da bi centar rastao, moramo stvoriti sadržaj koji će ga odvojiti od ostatka grada. Danas toga nema. Svima onima koji rade 12 mjeseci u centru grada moramo izaći u susret. Na primjer, jedna tarifa za terasu od Uskrsa do 1. 10., a druga do idućeg Uskrsa. Ljude moramo motivirati da rade 12 mjeseci. Gradu je to interes jer Grad ne ubire samo od terasa, već i od poreza na potrošnju, poreza na dohodak. Kada djelatnik radi, vi dobivate puno dinamičniju ekonomiju od pukog naplaćivanja prostora. Radnik plaća porez, ima za trošiti, ekonomija cirkulira puno bolje.

- Što je s ponudom događaja i evenata u Puli?

- Kad se priča o turističkoj pristojbi i prihodima od turizma, onda se stalno govori o proširenju turističke sezone. Ispada da je ovdje 50.000 ljudi koji postoje samo zbog sezone. Ne, ovdje ljudi žive, idu u školu, rade. Dakle, jedan dio novca od turizma i parkinga ćemo uložiti u to da kvaliteta života lokalnog stanovništva 8 do 10 mjeseci bude bolja. Moja ideja je da svaki mjesec imamo jedan ozbiljan event, da pokrenemo koncertnu industriju i van ljeta. U našoj dvorani na primjer se ništa ne organizira, a u Rijeci su stalno koncerti. Imamo Arenu i Malo rimsko kazalište koji su devet mjeseci zatvoreni. Na jesen i u proljeće bi se moglo vani organizirati jako puno stvari. Evo, za 8. mart imate koncert u Labinu, a u Puli nema ničega. Želi li netko reći da je Labin življe tržište od Pule? Mi u Puli već godinama imamo iste evente koji znaju da će dobiti potporu. Oni se ne moraju ni truditi jer znaju da će dobiti. I onda imate ovo što imate danas - nitko se ne usudi ništa raditi jer zna da neće ništa dobiti. Ja sam to doživio. Doveo sam Ligu prvaka u Pulu, a odgovor zašto se to ne može financirati bio je da se nismo javili na natječaj na vrijeme. Pa kako smo se mogli javiti kad smo u to vrijeme još igrali sezonu za ulazak u Ligu prvaka. To su sulude stvari.

- Uređenje Giardina?

- Giardini su tradicija ovoga grada. Dirati Giardine ovakve kakve jesu je za mene potpuno suludo. Ja sam odrastao na Giardinima, moja kćer danas odrasta na Giardinima. Otići tamo na kavu je stil života Puležana.     

- Ali projekt i jest da se Giardini prošire, a ne da se bitno mijenjaju.

- Da ok, ali ukinite promet na Giardinima, pa ćemo vidjeti tko će tamo doći. To je žila kucavica grada. Giardini kakvi su danas su savršeni. Možda jedino da ih malo uredimo i obogatimo sadržajem. Zašto ukinuti promet?

- Ajmo malo van grada, do Kaštijuna.

- Treba nam sortirnica, bioenergana, spalionica smeća. U Beču postoju spalionica iz koje izlazi čist zrak i koja proizvodi trećinu struje potrebne gradu. Mogli bismo to i mi, ali smo protiv, jer ne znamo o čemu se radi. Nadalje, kad se potpisivao ugovor stavljene su određene tonaže prema drugim gradovima. Te tonaže danas više ne vrijede. Treba sjesti sa svim gradonačelnicima i reći - tu je pisalo 20 a vi vozite 80. To treba promijeniti, a hoćete li vi to vašem turizmu naplatiti, to nas ne dira. I to što dovozite mora biti spremno za obradu. Nećete nam dovoziti polugotovu hranu, jer ne smrdi staklo, nego biootpad. Ljudima ćemo plaćati da odvajaju otpad. Predao si čisto staklo, svaka čast, evo ti 2 eura. Ili koliko već to može biti. A sve što nisi odvojio, e to ćemo ti naplatiti. Ljude treba motivirati nagradom, a ne kaznom. Kad bi se ljudima vratilo 3 ili 5 eura mjesečno, razina separacije otpada porasla bi neviđeno. Dobili bismo partnere, a ne kažnjenike.

- Kakav je vaš stav o hotelu Valkane?

- U šumu i kolopletu manipulacija nikad nismo shvatili što je tamo zapravo sporno. Je li sporno to što u praznom kamenolomu nastaje hotel, ili to što će se kao zatvoriti Lungomare? Trenutno se na tom području ništa ne događa, osim što se igra tenis. Zašto bi bio problem da prostor, kojeg nitko ne koristi, vlasnik želi iskoristiti i pretvoriti u nešto što može služiti društvu? Za mene je osnovno s investitorom definirati da se ne smije dirati ništa van projekta, na primjer u šumici. Dakle, vi napravite vaš resort na svom terenu, nemamo ništa protiv. A cesta, Lungomare, plaže, tamo nema koncesija i nema privatizacije. To treba definirati. Ako je tako, mene taj hotel ne smeta i smatram da je to investicija koja može podignuti razinu turizma u gradu. Hotel s pet zvjezdica je dobar signal. Mi se nadmudrujemo oko svega, a poruka koju šaljemo je u najmanju ruku štetna. Pa mi raspravljamo o privatizaciji od prije 30 godina. A gospodin Šolak nije bilo tko. On predstavlja dobar dio investicija u svijetu. Ja u šali kažem da bismo mi pored table "Grad prijatelj djece" trebali dodati "Grad mrzitelj investicija". Ne smiješ unesti oružje, sladoled i investicije. Okreni se na Peličetima i kući.

Ja u šali kažem da bismo mi pored table "Grad prijatelj djece" trebali dodati "Grad mrzitelj investicija". Ne smiješ unesti oružje, sladoled i investicije. Okreni se na Peličetima i kući

- Kad govorimo o investicijama, što je s Muzilom i Hidrobazom, tamo već godinama sve stoji?

- Koliko ja znam, na Hidrobazi Valamar i Brijuni rivijera čekaju investiciju, a zašto još čekaju, valjda netko drugi zna. A Muzil je potencijalni Uljanik. Koja god ideja je došla, nikad nisam čuo "za". Trideset godina samo čekamo da se ponudi nešto što je svima prihvatljivo. Odvojili smo 360 hektara grada i nama je to prihvatljivo? Kad je neka sredina uvijek protiv, stvori se atmosfera da kapital tamo ne želi ići, jer si nitko ne želi probleme. Protiv smo turizma, protiv smo industrije, ne paše nam cementara, nama ništa ne paše. A posebno je zanimljivo što pritom nigdje ne vidim mlade ljude. Stalno se vrte isti ljudi u godinama koji su protiv svega. Gdje su mladi ljudi, pred kojima je još 30 godina rada?

Što kažete na pojam overturizam. Postoji li to uopće?

- Apsolutno postoji, ali to je industrija od koje živimo. Mene zanima koja bi to druga industrija prošla u Puli. Još nisam čuo za što smo. Znam samo što nećemo.

- Što bi onda moglo pokretati Pulu, osim turizma?

- Prvo nam trebaju ljudi. Mi više nemamo ambicioznih ljudi jer su oni napustili grad. Nije im se više dalo trpiti tu negativu. Svijet je danas otvorena knjiga i možeš ići raditi gdje hoćeš. Taj mindset treba promijeniti. Postoji industrija koja je prihvatljiva. Od IT-a do obrazovne industrije i sveučilišta, mladih. Tome se trebamo okrenuti, a i neki oblik stare industrije treba opstati. Apsolutno sam protiv da cementara truje ljude, naravno, ali treba sjesti s tim ljudima i dogovoriti se. Reći da nam trebaju njihova radna mjesta, ali onečišćenje moraju svesti na najmanju moguću razinu. Ako želimo da se stvaraju radna mjesta i da plaće rastu, moramo znati da je to moguće jedino investicijama. Rambo Amadeus je rekao da kada radiš za 400 eura, onda si nacionalista, a kad radiš za 3.000, onda si budista. Trebamo postati grad opuštenijih ljudi, a to možemo samo investicijama.

- Da se vratimo na gradsku upravu, dosta se u zadnje vrijeme priča i piše o odlascima. Što vi kažete na to? Gradonačelnik Zoričić kaže da je to normalna fluktuacija.

- Mislim da sam ja promijenio manje igrača nego on pročelnika. Prosječan grad ima tri-četiri plana nabave, a Grad Pula ih ima 36 do 38. Ako ne znaš koji ti je plan nabave, znači da mijenjaš mišljenje svakih deset dana, a to je okruženje u kojem je teško raditi. Svakom novom čovjeku, pogotovo pročelnicima, treba vremena da se uhodaju i očito smo puno vremena potrošili na uhodavanje. Nastojat ću završiti posao s ljudima s kojima krenem. Da bi tako bilo, vi kao čovjek koji vodi Grad ne smijete stalno mijenjati mišljenje. A ako se nešto dogodi, morate stati pred ljude i reći da ste vi odgovorni. Trenutno nemam takav dojam. Uvijek je netko drugi odgovoran.

- Prometna rješenja u Puli?

- Često se govori da se po Puli radi, a ono se popravljaju ceste koje je netko napravio prije 50 ili 70 godina. To je održavanje, to nije projekt. Mene sigurno nećete vidjeti da se slikam dok netko grebe cestu i stavlja novi asfalt. To je meni nonsens. Mogu se slikati kad pokrenemo izgradnju nove ceste, koja nije postojala. To je za mene projekt, nešto što ne postoji, a ti stvoriš. Zaobilaznica će ići odmah, puni profil, maksimum do kružnog toka na Verudeli. Ovo da radimo 500 po 500 metara, to u poduzetničkom svijetu nikad ne bi prošlo. Meni nije jasno ni to da zaobilaznica nije ni isprojektirana do kraja, nego samo sljedećih 500 metara. Ja ću dati odmah nalog da se isprojektira sve, da se vide vlasnički odnosi, i da čim prije dođemo do Verudele. Ok je ovo što se radi na Velom Vrhu, ali mi je nevjerojatno da se jedan kilometar radi dvije godine. Ekipa s Istarskog ipsilona bi to završila za šest mjeseci spavajući. Ali kad se vozite Ipsilonom, u 3 ujutro pikamer radi, a kad se vozite Pulom, u 4 popodne nema psa. Zašto? Želi li meni netko reći da je kvaliteta života ljudi uz Matulje važnija nego kvaliteta života u Valbandonu? Oni sedam mjeseci ne mogu doći doma jer se stavljaju cijevi i popravlja cesta. Pa stavljaj cijevi u tri ujutro. Gdje je problem? Rok kao uvjet u natječajima kod nas ne postoji. Samo nam je cijena bitna, a ona garantira da će se raditi do 2 popodne. Možemo napraviti anketu među ljudima, hoće li radije uštedjeti 10 posto, pa će radovi trajati sedam mjeseci, ili će dati 10 posto više, pa će biti gotovo za mjesec dana. Mislim da znamo rezultate.

- Peđa Grbin obećaje besplatne vrtiće za sve. Što vi kažete na to?

- Besplatno je kada ti uzmeš novac, platiš račun i kažeš - evo ljudi, to je besplatno.

- Znači nije besplatno?

- Pa nije besplatno. Kako može biti besplatno kad smo svi platili porez, davanja, koncesije, terase, a ja sam uzeo vaš novac i platio 15 milijuna eura vrtiće. To nije besplatno. Nisam vas ja rasteretio 15 milijuna, nego sam skinuo nekome i dao za vrtiće. Što se tiče vrtića, treba izjednačiti financiranje privatnih i društvenih. Mi danas imamo 42 posto vrtića koje financiramo manje od ostalih 58 posto. Po čemu su to oni vrijedniji, ne razumijem, ako nam i ovih 42 posto rješava problem, vodi brigu o našoj djeci? Veći dio jasličke djece je u privatnim vrtićima, a mi ih financiramo s manje. Meni je to nevjerojatno. Na koji način smo donijeli odluku da je ovo dijete manje vrijedno od onoga? Druga stvar, utopija je vjerovati da imamo egalitarno društvo, jer ga nemamo. Trebamo imati solidarno društvo, a to nitko ne spominje, jer je to najteže postići. Solidarno društvo znači da ćete vi koji zarađujete 10.000 mjesečno plaćati više, a oni koji zarađuju 1.000, 1.500, samohrani roditelji, ljudi koji se bore, njima ćemo preusmjeriti novac i bit će im besplatno.

- Kako riješiti stambene probleme mladih?

- Kada netko kaže da će izgraditi 100, 200, 400 POS-ovih stanova, to je kao da ljudima govori vi ste ludi. To je doslovno pravljenje ljudi budalama, ja ne znam ljepši izraz. Imamo građevinski sektor kojeg ću ja natjerati da se angažira. Vi gospodo zauzimate prostor, radi vas se prostor mijenja, e onda ćete sudjelovati. Ako imamo izgradnju 500 stanova u gradu, 10 do 15 posto će ići u POS-ovu stanogradnju. Kako će oni na to pristati? Tako što će na taj način postati odgovorni dio društva. A mi ćemo ih motivirati tako što ćemo im pomoći u rješavanju problema. Što vas muči, papirologija, dozvole, vodovod, ok. Ali zašto bi se mi ubrzavali oko vas, ako vi ne želite sudjelovati u društvu? Ako građevinar od 20 ili 30 stanova na tržište stavi 5 ili 10 po utvrđenoj POS-ovoj cijeni, onda je postao dio grada. Onda mi idemo kod njega i kažemo mu, što te muči, vodovod? Riješit ćemo vodovod. Na taj način mi kao Grad nećemo morati rezervirati silan novac da bismo radili nešto što uopće nije naš posao. Mi ćemo raditi svoj posao, a građevinari svoj. Na komunalnom doprinosu im možemo skinuti 10 posto, a tih 10 posto je realno 5 posto vrijednosti onoga što će on dati, ali ćemo mu reći da mora tako funkcionirati ako želi biti dio društva. Oni će ionako na tržištu sve nadokanditi, jer onaj tko ima 2.500 za kvadrat ima i 2.700. Mlade ljude ćemo rasteretiti i značajno ubrzati rješavanje tog problema. Osim toga, neće biti getoizacije, da se zna koja je zgrada socijalna. Ti ljudi će živjeti među svima. Na ovaj način ćemo dobiti 50 do 70 POS stanova svake godine, koje mi kao Grad nikako ne možemo izgraditi. Društvena odgovornost razlikuje odgovornog od neodgovornog gospodarstvenika. Tu radiš, tu egzistiraš, tu želiš biti - budi društveno odgovoran. Sva ona sredstva, 10, 20, 30 milijuna eura, koja bi grad morao odvojiti za stanove, ulagat ćemo u socijalnu skrb i sve ostalo.

Kada netko kaže da će izgraditi 100, 200, 400 POS-ovih stanova, to je kao da ljudima govori vi ste ludi. To je doslovno pravljenje ljudi budalama, ja ne znam ljepši izraz

- Kad je u pitanju socijala, što je s domovima za stare i nemoćne osobe. Evo neki dan je položen kamen temeljac za proširenje Štiglića, ali to očito nije dovoljno.

- Često se čuje da nema novca da se svima sufinancira smještaj. Ali zašto bi se moralo svima sufinancirati? I dalje imamo jako puno privatnih domova gdje ljudi vode roditelje po punoj cijeni. Oni koji si mogu priuštiti punu cijenu pokrit će manjak. U objektima će svi imati jednake uvjete, a ekonomski će se sve poravnati. Osim toga, zašto stalno govorimo o gradnji? U Puli imamo jako puno velikih objekata koji zjape prazni, poput bivše kasarne Uljanika. Svaki kvadrat koji imamo moramo iskoristiti. Ne treba graditi, prvo treba napraviti popis onoga što imamo.

- Zašto Pula nema vrhunskog sporta, ne osvajaju se trofeji, ne izlazi se u Europu, osim vašega kluba?

- Nakon svega što je prolazio moj sponzor, bit će toga još manje. Kad sam ja nekad išao na treninge, nisu mi bili uzori igrači koji zarađuju milijune, niti smo se dogovarali u Viber grupama. Tamo, na terenu, mi je bila Viber grupa. Danas klinci vape za idolima, a da bi to imao, moraš imati vrhunski sport. Da bi imao vrhunski sport, moraš uložiti novac. Opet prokleta parola društvena odgovornost. Gdje su sponzori? Na dresu Istre je Germania. Gdje su tvornica stakla, tvornica cementa, Arena Grupa, Infobip... Gdje su? Ima tu firmi, ozbiljnih, velikih. Gdje su trgovački centri, lanci, banke? Nigdje nikoga. Zašto? Jer mi kao politika nismo rekli - morate. Ako želite samo brati iz ovoga grada, mi vas ne trebamo. Možemo mi brati i sami.

Reforma sporta bi išla ovako. Točka 1 dvorana u Šijani, montažna, praktična, jeftina, iza Stande. Točka 2 - prostor ispred gimnazije. Četiri, pet etaža parkinga i gore dvorana. Nenormalno je da dvije srednje škole u Puli još uvijek rade tjelesni na otvorenom. Školu Stoja staviti u funkciju cijele košarke, ne samo jednoga kluba, i onda podijeliti, jedna dvorana za rukomet, jedna za košarku, jedna za odbojku. Ja sam oduševljen našim odbojkašicama, a mi ne znamo gdje ćemo s njima. Imamo generaciju koja može biti prvak države, koja može igrati Ligu prvaka. Pa svi moramo stati iza njih. Ali ne, nitko živ. Evo ti boca vode, majica i sretno. 

Nadalje, kredite za objekte mi danas plaćamo iz sredstava za sport. Ne, plaćat ćemo ih iz komunalnog doprinosa, kao što plaća 98 posto gradova u Hrvatskoj. Osim toga, čemu služi Pula sport, odnosno Pula usluge i upravljanje? Svi ti silni direktori, upravitelji. Od cijelog tog sustava potreban je samo domar, i čistačica eventualno.

Čemu služi Pula sport, odnosno Pula usluge i upravljanje? Svi ti silni direktori, upravitelji. Od cijelog tog sustava potreban je samo domar, i čistačica eventualno

- Znači svima drugima otkaz?

- Možemo ih eventualno iskoristiti za nešto drugo, ali sportu oni ne služe. Sportu treba da se plaća dvorana, voda, struja, a ne tonu ljudi. Mislim da taj sustav danas ima preko 60 ljudi. Sport plaća 60 ljudi da upravljaju dvoranama! Da to radi privatnik, ni u primisli ne bi bilo tako. Proračun 2026. kod mene će izgledati ovako - besplatan prijevoz za sve generacije u sportu koje su nužne za natjecanja. Besplatni liječnički pregledi, a grad će plaćati i kotizacije i suce.

- Iz područja kulture možemo se osvrnuti na Pulski filmski festival, koji već godinama stagnira. Što se može promijeniti?

- To je opet mindset siromaštva i jada. Nazovite i vidite koliko košta Robert De Niro i dovedite ga. Sarajevo je napredovalo kad su doveli Angelinu Jolie. Mi smo grad koji se boji velikih stvari. Treba uložiti milijun dolara, odmah šok. Ali što je milijun dolara, ako će nam donijeti 10 milijuna. Grad nije socijalna ustanova, grad je sustav koji ulaže da bi dobio. Kao kompanija. Da bi imao novca za socijalu, ti taj novac moraš stvoriti. Ne možeš cijelo vrijeme samo uzimati iz gospodarstva, sisati, sisati, sisati da bi pokrivao. Ja sam došao stvarati novu vrijednost. Imamo pet, stvorit ćemo šest i taj jedan viška ćemo uložiti u sustave koji su nekomercijalni, socijalnu skrb, starije, djecu. Ali ne, mi ćemo uzeti iz gospodarstva sve što možemo da bismo nekome dali. To je za mene Pula film festival. Eklatantni primjer. Imamo najljepšu binu na svijetu, a nitko živ za nju ne zna.

- Kako ćete financirati kampanju?

- Apsolutno svojim sredstvima. Nemam niti jednog donatora, niti jednu uplatu. Sve račune plaćam sam. Ne želim da mi itko pomaže. S obzirom da imam sponzora u sportu zbog kojeg imam agoniju, što bi tek bilo da imam sponzora u kampanji. Vjerojatno bi me netko strijeljao.

- Dobro, valjda će netko pomoći?

- Ne. Nemam s time nikakav problem. To je moj kapital, moj rizik. Ne želim se izlagati nikome.

- Što će biti s vašom firmom ako postanete gradonačelnik?

- Glavna firma je na suprugu još od 2007. godine, a sad sam ostali dio poslovanja, koji je bio na mene, prebacio na nju. Ona će nastaviti poslovati i ja ću na taj način u gradski proračun nastaviti uplaćivati dva do tri puta više nego što ću iz njega dobiti u obliku plaće. Tehnički gledano, ja idem kao volonter u Grad.

- Ako dođe do toga, trebat ćete s nekim i koalirati u Vijeću. Kakav je vaš koalicijski potencijal?

- Zovemo se Pulska unija. Moj koalicijski potencijal je razgovor oko svega što trebamo raditi. Zato sam i rekao da jedni prema drugima trebamo biti civilizirani. Ružno bi bilo da se pljujemo, 90 posto vjerojatno lažno, pa onda sve zaboravimo. Ja nisam takav jer je to licemjerno. Svatko od nas ima neke kvalitete i znanje. Dakle, koalirat ćemo. Realno, najdalje od svih mi je Možemo! jer jako teško funkcioniram s negativnim ljudima, koji su protiv svega. Razgovarati mogu, ali samo na temu projekata. Sigurno ne na temu što netko želi biti. Zanima me samo što netko želi i zna raditi.

- Koji bi bili vaši prvi potezi?

- Odmah bih krenuo rješavati pitanje zaobilaznice i širenja rive. Isto tako pitanje staroga grada, ukidanja sustava holders only i novih cijena parkiranja. Krenuo bih i s uređenjem sportske infrastrukture. Kad čujem da će Pattinaggio koštati 18 milijuna eura, smrznem se. Za te novce možete napraviti tri nove montažne dvorane. Radit ćemo dozvole za dvoranu u Šijani, da taj projekt bude brzo gotov. I obavezno, u prvom tjednu ću sjesti s 50 najjačih gospodarstvenika Pule i reći im - ljudi, do jučer je bilo ovako, od danas više neće biti. U buduće ćete svi sudjelovati u razvoju ovog društva.