Nepalski vozač busa otišao po učenike u krivi Čepić: umjesto na Labinštinu, pogodite gdje je stigao

Već se neko vrijeme na Labinštini prepričava ta nedavna zgoda: nepalski vozač autobusa krenuo je iz Pule pokupiti školarce u Čepić, ali je u GPS, umjesto naselja u općini Kršan na Labinštini, ukucao ono istoimeno kod Oprtlja, na Bujštini. Otišao, dakle, majstor u krivi Čepić, pa su djeca iz onog pravog morala čekati zamjenski prijevoz da ih odveze na Olimpijadu osnovnih škola u Labin.

Natjecanje u krosu tog je dana malko kasnilo, i to je jedina posljedica ove simpatične prilike. Sve zlo s tim.

Bila je to, zapravo, prava komedija zabune. Organizator se - kad mu je dojavljeno da busa u dogovoreno vrijeme nema na nesuđenom odredištu - interesirao kod autoprijevoznika o razlozima kašnjenja.

„Evo, sad je stigao u Čepić, sve je okej. Šoferu smeta neko stablo za okrenuti vozilo, pa pita može li mu netko samo malo pomoći u manevru“, glasio je otprilike odgovor.

„Kakvo stablo, đaci čekaju na čistini“, uzvratio je naručitelj.

Tek se tada svima upalila lampica: vozač je skroz falio rutu, otišao je na krajnji sjever Istre umjesto na krajnji istok, tamo pod Učku.

Vrag uzeo i te duple toponime na Poluotoku! Dva Čepića, dva Sv. Lovreča, dvije Nove Vasi, dvoje Babići i Orbanići, dvije Opatije, i tako dalje, i tako dalje. Pa tu se ni domaći ne mogu snaći iz prve, nekmoli netko s azijskom vozačkom dozvolom!

Nema tu osude, ostaje samo zdravo se nasmijati situaciji. Na koncu, stranci u ovdašnjim autobuserima, mahom nepalski i filipinski, na glasu su kao dobri, zahvalni radnici: ništa im ne smeta, tiho rade svoj posao i osvajaju simpatije putnika. I, što sad ako jednom fulaju pravi Čepić!

Skrušeno priznajem da se i sam pogubim s tim putokazima na našim cestama i ponavljajućim naseljima. Nisam jednom na Istarskom ipsilonu propustio izlaz za Žminj, pa se iz Poreča u Labin vraćao dobrano dužim putem preko Pule. Umjesto da skidam svece s neba, samo sam pojačao Radio Pulu, taman je bila – poklopilo se tako - Magazinova „Put putujem, a žao mi“.

Mogu samo zamisliti kako je strancima za volanom autobusa kad im kažu: „A sada, pravac Ženodraga!“ Dovraga, pogubio bi se s tom naredbom i potpisnik, GPS-a mi ako ne bih!