Po nalogu Beograda, na Mornaričkom groblju 80-ih je planirana policijska stanica. Teren je čak bio iskolčen!

Nakon rasprodanog prvog, sinoć je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula predstavljeno drugo izdanje vrijedne knjige „Mornaričko spomen-groblje Pula“ Branka Perovića, pokojnog pulskog istraživača i dobrog poznavatelja austrougarske povijesti grada te autora niza knjiga. Interes publike za ovu knjigu, jedinu monografiju o Mornaričkom groblju, otvorenom 1862., koje je ove godine proglašeno kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, bio je velik, dvorana Gradske knjižnice bila je u potpunosti ispunjena.

„Knjiga je prvi put izdana 2006., još za tatinog života, i sad smo objavili reizdanje radi želje građana i Grada Pule, da imaju pisani dokument jer smo ostali bez knjiga. Već godinama nema knjige i sad smo si dali truda i ponovno je izdali u 300 primjeraka (na gotovo 300 stranica, op.a.)“, rekla je autorova kćer Korina Perović Marković. Knjiga je, veli, nastala 'preko tenisa'.

„Tata je igrao tenis i upoznao prijatelja odvjetnika iz Austrije s kojim je surađivao. Puležani su išli na mečeve u Innsbruck, a Austrijanci su dolazili u Pulu, i tako dugi niz godina. Jednom je taj odvjetnik otišao s tatom na Mornaričko groblje i moj otac je ostao vidno razočaran zapuštenošću groblja. Rekao je moramo, zajedno s tadašnjim direktorom Monte Gira Darkom Buršićem, učiniti nešto da ne bude tako sramotno pokazivati groblje našim gostima iz Austrije, rekla je Perović Marković. Zbnog velikog interesa, najavila je i reizdanje također rasprodane Perovićeve knjige "Austrougarske vile i kuće u Puli".

Gradonačelnik Filip Zoričić rekao je da Perović na poseban način piše 'o spomenicima što glasno šute'. To je, po njemu, jako važno za identitet grada. Perović je cijeli radni vijek posvetio istraživanju austrougarske povijesti grada, pisao je knjige i vodio školu tenisa, dobitnik je Zlatne medalje za zasluge Republike Austrije, podsjetio je Zoričić.

Recenzent dr. Bruno Dobrić kazao je da je groblje 80-ih godina, prema pisanju Perovića, bila jako zapušteno, čak se razmišljalo da se ondje, po izravnom nalogu iz Beograda 1984. godine, podigne policijska stanica! Teren je, doznali smo kasnije od dobro upućenog bivšeg direktora Monte Gira Darka Buršića, čak bio iskolčen i pripremljen za gradnju. Srećom, na intervenciju tadašnje Općine Pula, austrijskog Crnog križa i Njemačkog udruženja za brigu o ratnim grobljima, 1990. je počela obnova groblja kroz koje se tad nije moglo uopće prolaziti, a svečana inauguracija bila je 3. svibnja 1997. godine. Projekt obnove izradio je 1988. godine arhitekt i recenzent knjige Slaven Cetina, koji je na sinoćnjem predstavljanju kazao da je to bila prva investicija na području bivše Jugoslavije koja je financirana novcem inozemnih kulturnih institucija.

„Uređene su staze, postavljeni kameni ivičnjaci. U austrijskoj zgradi na ulazu u groblje, nekadašnjoj recepciji, bio je predviđen muzej u kojem bi se mogli dobiti podaci o pokopanima“, rekao je Cetina.   

Dobrić je ukazao na to da je naziv Spomen-groblje povijesno neodređen jer se ne zna na koju se mornaricu odnosi. Originalan je naziv K.u.K Marinefriedhof, odnosno Carsko i kraljevsko mornaričko groblje Pula.

„Neupućeni mogu steći dojam da je to groblje mornarica prethodnih država, a ne mornarice Habsburške Monarhije, za čije je potrebe uređeno u Puli, glavnoj ratnoj luci te monarhije. Razlozi takvog iskrivljavanja povijesnih naziva proizišli su iz negativnog stava država u čijem je sastavu Pula bila nakon propasti Austro-Ugarske - Kraljevine Italije i SFR Jugoslavije – prema toj monarhiji i njenom povijesnom nasljeđu“, rekao je Dobrić. Podsjetio je da je tek nakon osamostaljenja Hrvatske prihvaćen stav da je povijest te mornarice dio zajedničke vojnopomorske baštine svih naroda koji su bili u sastavu bivše Austro-Ugarske Monarhije.

Povjesničar David Orlović napomenuo je da je Perovića poznavao još otkako ga je kao dječaka podučavao igrati tenis na terenima na Valkanama.

„Perović spominje poznanstva iz Austrije vezana uz tenis. Austrijanci su htjeli posjetiti Mornaričko groblje o kojem je znanje početkom 80-ih godina bilo vrlo siromašno. To ga je ponukalo na proučavanje lokalne prošlosti. Mornaričko groblje je centralni spomenik austrougarske prošlosti u Puli. To je spomenik na otvorenom. Od otvorenja 1862. do sredine 20. stoljeća kroz njega se prožima čitava prošlost ovog grada, a Perović u knjizi ubacuje znanje o 200 godina prošlosti Pule“, rekao je Orlović.

Perović je, veli, jedan od pionira u proučavanju povijesnih tema iz doba Austro-Ugarske. Prije njega to je 50-ih započeo Mate Balota, a nastavili su, uz Perovića, Bruno Dobrić i pokojni arhitekt Attilio Krizmanić. „To su moji osobni idoli, velikani koji su pisali o našem gradu“, podcrtao je Orlović.

Direktor Monte Gira Darko Bijelić podsjetio je da je Povijesni i pomorski muzej Istre nedavno obavio vrijedan posao: digitalizirao je njige ukopa na Mornaričkom groblju starije od stotinu godina i one se sad mogu pregledavati na webu. Također je najavio da se dogodine grobovi značajnijih ličnosti planiraju označiti QR kodom koji će voditi do web stranice s biografijama pokojnika. Dio je to, naime, projekta Europske rute značajnih groblja, na kojoj je odnedavno i pulsko Spomen-groblje.

Prema Dobrićevim riječima, nije poznat točan broj pokopanih na Mornaričkom groblju.

„Postoje procjene povjesničara da ih je oko 10.000. U literaturi se spominje puno veća brojka od čak 40.000 pa i više, ali to nije precizno. Također, žrtve s potonulog broda Barun Gautsch nisu pokopane na Mornaričkom, nego na civilnom groblju“, rekao je Dobrić.

Zanimljivo je da ondje, osim austrougarskih časnika i povijesnih ličnosti, poput admirala Bourguignona, leže i preci mnogih pulskih obitelji, čiji su članovi prisustvovali predstavljanju knjige. Pokopani su ondje članovi obitelji Borovečki i Pajić, kao i pradjed Nadje Bužleta, ravnateljice Gradske knjižnice i čitaonice.

Dojmljiva je priča novinarke Glasa Istre Vanese Begić, koja kaže da je na Mornaričkom groblju 1926. godine sahranjen brat njenog pradjeda Anton Ražem.

„Obitelj je bila iz Bazovice, živjeli su i radili u Puli i na Brijunima. Njegov grob pronašli smo tek 90-ih godina. Znali smo da je tu sahranjen, ali nisu bili usustavljeni podaci. Obilazili smo groblje, išli od groba do groba i konačno ga pronašli. Otad svake godine na Dan mrtvih donosimo cvijeće“, kazala je Begić. Također je apelirala na nadležne da obnove slova na nadgrobnim pločama, izbrisana pod teretom stoljeća.

„Svi ovi grobovi pored nemaju više slova. Tu je bilo ime curice pokopane s 13 godina i žene iz Italije, a sad se to više ne vidi. Sve je izblijedjelo u posljednjih 30 godina“, upozorila je Begić.