'Sjećate se Alan Fordovog Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena? E pa mi u Istri imamo nešto vrlo slično'
Piše: Istarski.hr
Saborska zastupnica Možemo! Dušica Radojčić danas je u Hrvatskom saboru održala govor o najpoznatijem političko-turističkom projektu u Istri naziva Brijuni rivijera, priopćuju iz te strane.
"Sjećate se Alan Fordovog Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena? E pa mi u Istri imamo nešto vrlo slično - razvojno-savjetodavnu tvrtku Brijuni rivijera d.o.o. Ta se tvrtka već 20 godina bavi istim - tobožnjim intenzivnim analizama.
Nekad pompozno najavljivani politički projekt Brijuni rivijera - 'najveći turistički projekt na Jadranu', danas se sveo na tvrtku kojoj je jedina svrha uhljebljivanje političkih kadrova. Nekad su to bili montirani kadrovi IDS-a, danas su to HDZ-ovi, što potvrđuje i imenovanje posljednjeg direktora, istarskog HDZ-ovca Ivice Butorca, bez javnog natječaja, naravno", kaže Radojčić i nastavlja.
"Tvrtku su davne 2003. zajedno osnovali IDS-a i HDZ-a, vlasništvo je 67% državno i 33% županijsko. Pokrenuta je s idejom stavljanja u funkciju 14 bivših vojnih zona u priobalju od Rovinja do Pule i to, pazite sad, 'učinkovitom privatizacijom' tih nekretnina putem npr. 99-godišnje koncesije. Na sva usta su se hvalili kako će južnu Istru pretvoriti u elitnu destinaciju i kako će tako zaposliti tisuće i tisuće ljudi. Od tog vremena su tadašnja djeca već pozavršavala fakultete, a na Muzilu, Saccorgiani i Hidrobazi se nije dogodilo ništa. Jedino što na tim lokacijama razvilo je drača, trava i grmlje, zmije, divlje svinje i čagljevi, kao i propadanje objekata.
Problem je u tome što je ta luda ideja turistifikacije cjelokupnog priobalja još uvijek blokira svako moguće drugačije oživljavanje tih napuštenih vojnih zona. Osim toga, zbog Brijuni rivijere se već gotovo 20 godina građanima brani ulaz na poluotok Muzil. I nitko ne zna zašto. Vrijeme je pregazilo taj megalomanski projekt, koji je dobrom dijelu pulskog priobalja namijenio status kolonije, a turizam vidio kao jedinu opciju razvoja. U međuvremenu sve opasnosti takvog razvojnog modela. Nedavno objavljena Ocjena stanja i trendova održivosti turizma u Istri to i dokazuje: od 19 pokazatelja održivosti turizma, čak 14 je kritično ili loše. Prostorni plan grada, koji je inkorporirao strateški državni projekt Brijuni rivijera s čak 5.000 novih turistički kreveta na 3 spomenute lokacije i danas je na snazi", kaže ona.
Govoreći o projektu Brijuni rivijera, Radojčić je također iznijela:
"Zbog te je ideje onemogućen razvoj potrebnih funkcija grada na tim područjima. Nedavno je i jedan međunarodni tim renomiranih urbanista utvrdio da je turistifikacija Muzil s apartmanima i golfom potpuno besmislena ideja u svjetlu novih razvojnih okolnosti i klimatskih promjena.
Najveći prosvjedi građana Pule ikada dogodili su se upravo protiv masovne turistifikacije priobalja nazvane Brijuni rivijera. I premda je vrijeme pregazilo ideju Brijuni rivijere, tvrtka i dalje živi. Njeno se poslovanje svelo na održavanje oronulog kampa u fažanskom priobalju. Pitanje je zašto uopće jedna državno-županijska tvrtka osnovana s dalekom većim ambicijama sada samo upravlja jednim oronulim kampom? Nikome to nije jasno.
Javnost je tu tvrtku oduvijek percipirala kao leglo korupcije i političkog kadroviranja. Pa je prirodno i dalje vjerovati da se na životu održava zbog sličnih interesa. Možda je stvar u poticajima predviđenim novim Zakonom o turizmu, koji uvodi značajne potpore za nove projekte koji se odnose , citiram, na prelazak s tradicionalnog smještaja u domaćinstvu u tržišno održivije smještajne kapacitete. Radi se, naravno, o hotelima. Za takve je projekte predviđeno čak i stopostotno oslobađanje plaćanja poreza na dobit na 10 godina. Punih 10 godina oslobađanja poreza na dobit za izgradnju hotela. Leži li u tom grmu zec? I dugovječnost tvrtke Brijuni rivijera?"