Neke parole na antifašističkim marševima bile su potpuno promašene

Prosvjedni marš „Ujedinjeni protiv fašizma“, održan u četiri hrvatska grada - Zagrebu, Rijeci, Zadru i Puli - još je jednom pokazao da su Istra i Pula nekoliko svjetlosnih godina ispred ostatka Hrvatske.
Za razliku od Rijeke i Zadra, gdje su pripadnici navijačkih skupina provocirali i fizički prijetili sudionicima prosvjeda, a u Zadru su protiv povorke prosvjedovale i udovice branitelja (!), što je jedna od većih budalaština zabilježenih u Hrvatskoj posljednjih godina, u Puli je antifašistički prosvjed protekao bez takvih incidenata.
Također, za razliku od zagrebačkog i riječkog marša, pulski je protekao i bez politički neprimjerenih poruka i transparenata među samim sudionicima, čime su Istrani, baš kao i prije 80 godina, pokazali da antifašizam nije i ne smije biti u koliziji s domoljubljem i državotvornošću.
U Zagrebu je jedna djevojka u koloni bila ogrnuta jugoslavenskom zastavom, što je čista provokacija, i sami sudionici trebali su je udaljiti iz povorke. Nemam ništa protiv jugonostalgičara, jer je kod većine njih, barem ovdje u Istri, više riječ o žalu za vlastitom mladošću nego za bivšom državom.
Međutim, antifašizam kao pokret nastaje 20-ih godina prošlog stoljeća u Italiji, kao otpor Mussolinijevu režimu. Jedan od ciljeva prvih antifašista bilo je i višestranačko društvo, koje je Mussolini ukinuo. Stoga je boriti se u 21. stoljeću protiv fašizma pod zastavom države koja je, uz mnoge pozitivne strane, ipak imala jednopartijski sustav, jednog vođu, jednu ideologiju i represiju zbog krivo izgovorene riječi - potpuno promašeno.
Na zagrebačkom maršu nosio se i transparent „Balkanska federacija bez država i nacija“. Jedina federacija u kojoj želim živjeti je Europska unija. Ako i balkanske zemlje koje to još nisu žele postati dio takve EU, bit će mi drago, ali „balkanska federacija bez država i nacija“ nije moj svijet.
Glavni transparent u riječkoj povorci glasio je: „Nikad više vojnici. Nikad više u rat za državu i bogate.“ A koji je to rat, po njima, bio rat za državu i bogate - Drugi svjetski rat ili Domovinski rat? I što ako nas napadne neka fašistička država? Hoće li riječki antifašisti i tada reći da to nije njihov rat?
Uostalom, kako bi bilo da su mladići i djevojke, koji su kasnije postali partizani, protiv nadolazećeg fašizma 30-ih godina prošlog stoljeća prosvjedovali s parolama: „Nikad više vojnici. Nikad više u rat za državu i bogate“?
Na riječkom maršu primijetio sam i transparent s porukom: „Fašizam i kapitalizam idu ruku pod ruku. Slomimo ih oboje.“ Ni Lenjin ne bi napisao veću glupost.
Naravno da kapitalizam nije idealan ni savršen i da ima brojne mane i nedostatke, ali je zasad najbolje što se čovječanstvu dogodilo u čitavoj povijesti. Zahvaljujući kapitalizmu i inovacijama koje on potiče, danas prosječni čovjek ima bolji životni standard od plemića prije stotinjak godina. Zahvaljujući kapitalizmu i mogućnostima koje pruža, rođeni autsajderi, odrasli u skromnim obiteljima, poput Marka Zuckerberga ili Jeffa Bezosa, postali su milijarderi.
Srećom, u Puli nije bilo takvih besmislenih parola, koje samo idu na ruku onima u Hrvatskoj koji antifašiste izjednačavaju s komunistima.
Jedina bedasta parola na pulskom maršu bila je „Tourists are not safe in Croatia“ (Turisti nisu sigurni u Hrvatskoj). Osim što je idiotska, ona je i vrlo štetna, a njezin autor očito nema dobre namjere - čim ju je ispisao na engleskom, valjda želeći da je cijela Europa vidi.
Ako se ičime možemo ponositi u Hrvatskoj, a posebno u Istri, onda je to sigurnost - sigurnost naših građana, ali i brojnih turista koji nas posjećuju.