Stotine kuća u Istri o kojima nitko ne brine prijete urušavanjem - Francuzi su tome doskočili

U Istri postoje stotine, pa i tisuće starih kuća u vlasništvu više osoba, često raspršenih po inozemstvu, koje nitko ne održava. Negdje je problem u tome što vlasništvo nije do kraja regulirano jer je, primjerice, kuća nekad davno, još za vrijeme Austro-Ugarske ili Kraljevine Italije, izgrađena na zemljištu u vlasništvu drugih osoba; negdje su vlasnici desetljećima u inozemstvu; a negdje su se najbliži rođaci međusobno posvađali.

Ovo potonje često je slučaj kod kuća novijeg datuma izgradnje, pa se događa da se neka kuća urušava zato što su se braća posvađala tijekom gradnje i objekt je ostao nezavršen.

Takav je, primjerice, slučaj ogromne trokatnice u Jadranskoj ulici u Rapcu koja već godinama, osim što je stanište zmija, ozbiljno prijeti urušavanjem i ugrožava prve susjede.

Još gori primjer u Rapcu je čuveno ruglo na samom lungomareu, u Ulici Maršala Tita. U njezinu slučaju tri suvlasnika prodala su svoje udjele jednom kupcu, dok se četvrti zainatio i svoj udio do danas ne želi prodati. Tako kuća godinama stoji zapuštena i opasno prijeti urušavanjem na šetnicu kojom ljeti prolaze stotine turista.

Na ovaj sveprisutni problem, s kojim se suočavaju gotovo svi istarski gradovi i općine, upozorio nas je jedan čitatelj, a kao primjer naveo je selo Završje na Bujštini, koje bi moglo biti jedno od najpitoresknijih u Hrvatskoj, no zbog zapuštenih objekata postupno tone u propast.

Naš čitatelj pritom nudi i rješenje, a uzor vidi u francuskom modelu “biens en état d’abandon manifeste”, koji lokalnim samoupravama omogućava da identificiraju napuštene ili zapuštene objekte, obavijeste vlasnike da ih moraju sanirati ili se očitovati, a ako vlasnici ne reagiraju - preuzmu upravljanje i stave kuće u funkciju zajednice, primjerice za stanovanje ili revitalizaciju sela.

Fraza “biens en état d’abandon manifeste” francuski je pravni izraz koji znači “imovina u očitom stanju napuštenosti”, odnosno “dobro u vidljivo zapuštenom ili napuštenom stanju”.

U francuskom pravu taj se izraz odnosi na nekretnine ili zemljišta koja su jasno napuštena - zarasla, neodržavana, bez ikakve brige vlasnika. Takva imovina može postati predmetom posebnih administrativnih postupaka, uključujući i mogućnost da je općina preuzme (uz određene uvjete) radi stavljanja u funkciju.

Što se događa u Francuskoj kada se utvrdi da je imovina u “stanju očite napuštenosti”?

Općina najprije mora utvrditi činjenično stanje, odnosno potvrditi da je nekretnina objektivno napuštena: da je zarasla vegetacija, da su dijelovi kuće urušeni, da godinama nitko ne živi unutra, da se ne održava ili da se godinama ne plaća porez na nekretnine.

Nakon toga općina pokušava kontaktirati vlasnika ili vlasnike. Ako se nitko ne javi, postupak ide dalje - općina izdaje formalnu opomenu vlasniku da mora urediti i sanirati nekretninu u roku od jednog do tri mjeseca, u suprotnom će se smatrati trajno napuštenom.

Ako vlasnici ni tada ne reagiraju, načelnik općine donosi odluku da se nekretnina službeno klasificira kao “bien en état d’abandon manifeste”. Odluka se javno objavljuje i upisuje u pravnu evidenciju, nakon čega općina može pokrenuti postupak eksproprijacije u javnom interesu - odnosno oduzeti imovinu uz naknadu. Nekretnina potom prelazi u vlasništvo općine. Vlasnik (ako postoji) dobiva odštetu, ali često simboličnu s obzirom na ruševno stanje objekta.

Francuska je ovaj model razvila kao borbu protiv zapuštenih i opasnih zgrada, urbanog propadanja, negativnog utjecaja na okoliš i sigurnost te degradacije sela i manjih gradova.

Općine takvu imovinu najčešće saniraju, prenamjenjuju i prodaju ili daju u javnu, odnosno komunalnu funkciju.

Kada bi se u Hrvatskoj usvojio sličan zakon, gradovi i općine takve bi kuće mogli prodavati ili iznajmljivati mladim obiteljima i osobama bez nekretnina, ili s maksimalno jednom nekretninom, kako bi se spriječilo da javne natječaje preuzimaju već bogati pojedinci.

„Vjerujemo da bi prilagodba sličnog modela hrvatskom zakonodavstvu značajno unaprijedila demografsku revitalizaciju Istre i drugih ruralnih sredina te spriječila propadanje vrijednih naselja poput Završja. Posebno smatram važnim da, ako zakon prođe i nekretnine idu u javne dražbe, to ne bude prilika za velike investitore koji bi mogli kupovati cijela sela. Dražbe bi trebale biti usmjerene na male obiteljske i lokalne inicijative - OPG-ove, obrtnike i mlade koji žele živjeti i raditi u svom kraju, kako bi se istarska sela revitalizirala na održiv i lokalno koristan način“, predložio je naš čitatelj.