Na događaje iz Novog Mesta i Podgorice trebamo gledati kao na pouku
Nedavni događaji u susjedstvu - tragični incident u slovenskom Novom Mestu i napadi na turske radnike u Crnoj Gori - snažan su podsjetnik na to koliko je krhko povjerenje među zajednicama i kako brzo sigurnost može postati upitna kada društvo zaboravi što znači suživot.
U Novom Mestu je 25. listopada 48-godišnji Aleš Šutar izgubio život nakon što je pokušao pomoći svome sinu u sukobu ispred noćnog kluba. Napadač, 21-godišnjak iz obližnjeg romskog naselja, uhićen je i osumnjičen za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnim ishodom. Naizgled “obična” vijest iz rubrike crne kronike politički je uzdrmala „uljudbenu i tolerantnu“ Sloveniju: tisuće građana izašle su na prosvjede tražeći veću sigurnost i „red u susjedstvu“, a dvojica ministara - unutarnjih poslova i pravosuđa - podnijela su ostavke.
Slučaj je u Sloveniji otvorio pitanje koje se godinama gura pod tepih - odnos prema romskoj manjini. U jugoistočnim regijama zemlje Romi žive u lošim uvjetima, često bez pristupa osnovnoj infrastrukturi, dok su stopa nezaposlenosti i neuključenost u obrazovni sustav višestruko viši od državnog prosjeka. U takvom okruženju i najmanji sukob lako poprima etničku dimenziju.
Sličan obrazac vidljiv je i u Crnoj Gori, gdje je krajem listopada izbilo više incidenata u Podgorici i okolici - fizički napadi i prijetnje upućene turskim radnicima i poduzetnicima. Automobili s turskim registracijama bili su oštećeni, a na društvenim mrežama širili su se slogani „Turci van“. Crnogorska vlada privremeno je suspendirala bezvizni režim za turske državljane i uvela pojačane kontrole.
Oba slučaja pokazuju koliko su u malim i osjetljivim društvima - bilo da je riječ o Romima u Sloveniji ili stranim radnicima u Crnoj Gori - etničke i socijalne napetosti često tik ispod površine. Dovoljna je iskra da planu strah, nepovjerenje i kolektivno etiketiranje.
Naša se županija često navodi kao primjer skladnog suživota - regije u kojoj se različite zajednice, jezici i kulture prepliću bez sukoba. Hrvati, Talijani, Albanci, Bošnjaci, Srbi i druge zajednice dijele isti prostor bez napetosti koje često obilježavaju druge dijelove jugoistočne Europe, ali i čitave Europske unije.
Još važnije, u posljednjih je nekoliko godina u Istru došlo na tisuće stranih radnika iz Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Turske. Rade u turizmu, ugostiteljstvu, građevini i industriji - i unatoč kulturnim razlikama, ozbiljnih incidenata nema.
No upravo zato valja biti svjestan koliko je važno svakodnevno ulagati u očuvanje tog povjerenja. Ako institucije popuste, ako političari i mediji dopuste da stereotipi prevladaju, tada ni Istra neće biti imuna na ono što gledamo u našem zapadnom i istočnom susjedstvu.
Zato na događaje iz Novog Mesta i Podgorice trebamo gledati kao pouku: da su suživot, tolerancija i sigurnost svakodnevna obveza društva koje želi biti civilizirano.