Jesmo li u maloj istarskoj općini čuli najmoderniji politički govor u Hrvatskoj?
Ne stignem pratiti sve govore istarskih političara, osobito sa svečanih sjednica povodom dana gradova i općina. Ipak, da je negdje već bio zabilježen sličan govor, sigurno bi se do sada pojavila barem neka bilješka. Zato ću se usuditi napisati (netko će me sigurno ispraviti ako griješim) da je govor načelnice Svete Nedelje Irene Franković, održan jučer na svečanoj sjednici povodom Dana Općine, drugačiji od svega što smo slušali proteklih 35 godina demokracije - ali i 45 godina prije toga.
U moru političkih govora koji se svode na podsjećanje na prošlost, samohvalu i beskrajno nabrajanje realiziranih projekata, govor Irene Franković bio je pravo osvježenje. Stoga ponavljam: ne vjerujem da je igdje u Hrvatskoj, povodom dana nekog grada ili općine, održan ovako moderan govor usmjeren isključivo prema budućnosti.
Načelnica Sv. Nedelje već je na početku jasno postavila fokus: „Ovakvi trenuci nisu samo protokol - oni su prilika da se osvrnemo na ono što smo zajedno ostvarili, ali još važnije - da govorimo o smjeru u kojem želimo ići. O budućnosti.“
Riječ „budućnost“ u njezinu govoru nije izgovorena kao izlizana fraza, već kao ključ cijelog izlaganja, u kojem je središnje mjesto dala mladima, tehnologiji, digitalnim vještinama i novim načinima života.
„Danas su se načini druženja i međusobne komunikacije znatno promijenili. Mladi se sve rjeđe okupljaju u fizičkom prostoru - sve se više susreću, razgovaraju i povezuju putem TikToka, Snapchata, Instagrama i drugih digitalnih kanala. Vrijeme se promijenilo - i s njime i način života, učenja i povezivanja. Naš je zadatak da to prepoznamo, a ne ignoriramo - i da budemo potpora mladima u svijetu koji se brzo mijenja“, rekla je Franković.
U društvu u kojem većina građana često naglašava „kako je nekad bilo bolje“, a političari se u svojim govorima, ovisno o preferencijama, stalno vraćaju u prošlost, Irene Franković kaže upravo suprotno: „Možemo žaliti za 'starim vremenima', ali naš zadatak nije da mladima govorimo kako je nekad bilo bolje - naš zadatak je da ih podržimo u onome što sada jesu i pomognemo im da iz toga izgrade nešto vrijedno, korisno i pozitivno.“
To je rijetko viđen retorički i politički zaokret.
Međutim, njezin govor nije ostao samo na emotivnoj razini. Ponudila je i konkretne politike u svojoj općini: uređenje coworking prostora, ulaganja u robotiku, programiranje i digitalne vještine u tamošnjoj školi, ali i ravnotežu sa „zdravljem, kretanjem i zajedništvom“ kroz izgradnju sportske dvorane u Nedešćini.
Posebno je zanimljiva ova rečenica: „U vremenu… kada se pojavljuju alati poput umjetne inteligencije, koji mijenjaju sve - od načina na koji učimo, radimo, pa čak i razmišljamo - mi kao lokalna zajednica moramo biti korak ispred.“
Koliko ste puta čuli lokalnog političara u Hrvatskoj da govori o umjetnoj inteligenciji - ne kao prijetnji, nego kao prilici?
Irene Franković također je naglasila da ruralnost nije prepreka, nego prednost ako se dobro iskoristi: „Zahvaljujući tehnologiji, više nije toliko važno gdje se fizički nalaziš… danas, pritiskom jedne tipke, cijeli svijet ti je na dlanu.“
To je potpuno suprotno često prevladavajućem narativu o 'selu kao hendikepu'.
„Budućnost ne dolazi sama od sebe, ona se gradi svaki dan, svjesno i odgovorno. Zato ćemo i dalje ulagati u ono što donosi vrijednost: u znanje, u infrastrukturu, u ljude.“ Nema kod Irene Franković demagogije, nema populizma, nema 'neprijatelja'. Umjesto toga - optimizam, zajedništvo i razvoj.
Zašto je to važno? Zato što je hrvatska politika desetljećima zarobljena u prošlosti - u ratovima, starim podjelama, mitovima i floskulama. I onda dođe načelnica jedne 'male' općine i pokaže kako bi trebala izgledati politika 21. stoljeća.