Radolović, Paus i Miletić ispali dosadno predvidljivi, a mogli su poentirati na Danu antifašizma
Istarski političari ponekad su tako dosadno predvidljivi. Nakon što je u srijedu ujutro iz stranke DOMiNO, nastale 'cepanjem Domovinskog pokreta na proste faktore', krenula inicijativa za ukidanjem Dana antifašističke borbe, uključio sam štopericu i čekao koji će istarski političar, naročito od ovih što su sada u kampanji, prvi 'žestoko osuditi' ovaj prijedlog.
Nije trebalo puno čekati i da stvar bude zanimljivija, prve dvije 'žestoke reakcije' došle su u minutu istovjetno – u 11,42 sata na redakcijski mail stigla je 'osuda' SDP-ove saborske zastupnice i kandidatkinje za županicu Sanje Radolović, a par sekundi kasnije nad najnovijom inicijativom hrvatske desnice 'zgrozio' se predsjednik IDS-a, saborski zastupnik i kandidat za župana Dalibor Paus.
Oba maila stigla su u 11,42 sata, ali SDP-ov mail je očito stigao par sekundi ranije od IDS-ovog jer je na ulaznoj pošti kronološki bio poredan prije. Dakle, u utrci tko će prije osuditi negiranje antifašizma, omiljenom sportu istarskih političara, ovog je puta 'za stotinku' pobijedila Sanja Radolović.
Župan Boris Miletić pak se morao zadovoljiti trećim mjestom. 'Žestoka osuda' iz njegovog kabineta stigla je 'tek' u 13,14 sati.
Prije svega, mislim da je za bilo kojeg istarskog političara uopće glupo reagirati na provokacije koje dolaze iz stranaka DOMiNO ili Domovinski pokret, naročito ako to nema direktne veze s Istrom, a ova tema nema. Dan antifašističke borbe imao bi veze s Istrom, da je za njegovo obilježavanje odabran neki datum iz istarske povijesti. Okupljanje prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi na dan kada je razvrgnut savez između nacista i komunista doista nema nikakve veze s Istrom ni Istranima.
Sanja Radolović, Dalibor Paus i Boris Miletić, umjesto što su, kao i uvijek kada je riječ o ovoj temi, bili dosadno predvidljivi, mogli su poentirati i založiti se da se u Hrvatskoj i dalje obilježava Dan antifašističke borbe, ali predložiti neki drugi datum, neki događaj iz istarske antifašističke povijesti, čime bi se dodatno naglasila Istra kao najantifašističkija regija u Hrvatskoj.
Jer budimo iskreni, Hrvatska baš i nije imala sreće s odabirom svojih datuma kojim se obilježavala ili se obilježava borba protiv fašizma.
U bivšoj državi kao 'dan ustanka naroda Hrvatske' slavio se 27. srpnja, jer su tog datuma 1941. godine krajiški Srbi digli ustanak protiv netom osnovane hrvatske države. Ta država je slučajno bila fašistička, pa je ustanak formalno ispao antifašistički, ali da je Jugoslaviju 1941. kojim slučajem napao Sovjetski Savez (što je nakon sporazuma Ribentrop-Molotov čak bilo i moguće), podijelio je na tri države i osnovao Sovjetsku Hrvatsku, uvjeren sam da bi se hrvatski Srbi bili pobunili i protiv takve Hrvatske.
Toga je jako dobro bio svjestan povjesničar i bivši partizan Franjo Tuđman, pa je dolaskom na vlast ukinuo Dan ustanka i izmislio prvi Sisački partizanski odred, koji se 22. lipnja 1941. otisnuo u šumu.
Problem s tim datumom je što je istog dana Njemačka napala SSSR, svog saveznika od 23. kolovoza 1939. godine. Ne želim biti zločest, ali sisačkoj ekipi koja je 22. lipnja pobjegla u šumu, fašisti i nacisti uopće nisu smetali dok nisu napali Sovjetski Savez. Do tada su im i jedni i drugi bili saveznici u borbi protiv imperijalizma.
Jedini, pravi i istinski antifašisti bili su Istrijani između dva rata. U tom razdoblju imamo barem tri datuma, odnosno tri događaja koji bi mogli biti povod za Dan antifašističke borbe. U ostatku Hrvatske, osim u Rijeci i Zadru, tada nisu ni znali što je fašizam.
Prvi je 16. siječanj kao podsjetnik na događaj iz 1920. godine u Vodnjanu kada je u napadu fašističkih batinaša na tadašnje okupljalište radnika smrtno stradalo troje mladih Vodnjanaca. To su bile prve žrtve fašizma u Istri.
Drugi događaj je općepoznata Labinska republika, koju su Labinjani samoprozvali kao 'prvi organizirani otpor fašizmu u Europi', što su prihvatili i ostali u Hrvatskoj. To je sasvim dovoljan razlog da 2. ožujak postane Dan antifašističke borbe u čitavoj Hrvatskoj.
Ako netko pak kaže da je glupo kao Dan antifašističke borbe slaviti događaje koji su se zbili godinu ili dvije prije nego li su fašisti uopće došli na vlast, imamo 17. listopad 1929. godine kada je fašistička vlast u Puli strijeljala Vladimira Gortana. S obzirom da se Gortan, za razliku od sudionika prva dva događaja, borio za 'hrvatsku stvar', datum njegove smrti bio bi prihvatljiv i ostatku Hrvatske.
Dakle, ako je Istra kolijevka antifašizma, kako vole govoriti istarski političari, onda neka prijeđu s riječi na djela, i neka se založe da istarski antifašizam svoje mjesto nađe i među državnim blagdanima.