Iza kulisa Dana istarskog statuta: tko je bio ozbiljan, tko opušten, a tko povučen?

Boris Miletić je točno na Dan istarskog statuta objavio kandidaturu za župana. Prigodni spot snimio je u Istarskoj sabornici u Poreču, u kojoj je dva dana ranije održana svečana sjednica Skupštine Istarske županije kojom je obilježen Dan Istarskog statuta.

Prije desetak dana na ovom sam mjestu napisao da će svih petero kandidata za župana sigurno biti na toj svečanosti, pa da bi bilo zgodno da Miletić baš tog dana, pred Pausom, Radolovićkom, Boljunom i Klimanom, svima u lice, napokon objavi i svoju kandidaturu za župana.

Kao da me je poslušao, Miletić je kandidaturu doista objavio na tom mjestu, doduše ne pred ostalim kandidatima. To i da je htio, nije mogao, jer u sabornici nisu bili svi. Naime, Anton Kliman je morao biti u Saboru, jer kako HDZ-ova većina ovisi doslovno o svakom glasu, niti jedan zastupnik vladajućih ne može si dozvoliti luksuz da u petak, kada se obično izglasavaju zakoni, umjesto u Saboru bude na nekoj svečanoj sjednici.  

U IDS-u su, doduše ne javno, već po nekim WApp grupama, gunđali da si je objavom na taj dan, Miletić 'prisvojio Dan statuta'. Iako i sam Dan Istarskog statuta nije ništa drugo nego slavljenje jedne IDS-ove političke pobjede. Isto kao kada smo u bivšoj državi obilježavali neke posebne datume iz povijesti KPJ-a. Ili HDZ-ov Dan državnosti, koji se doslovno slavi povodom dana kada je HDZ došao na vlast.

Najzaslužniji za Dan istarskog statuta je Ivan Nino Jakovčić, ali njega tamo nitko nije spomenuo, čak ni naveo među svečanim gostima, pa je Milanovićeva savjetnica Melita Mulić u protokolu dobila veći značaj od Jakovčića.

Nino je sjedio u trećem redu, koliko sam primijetio ni s kim posebno nije pričao, a do njega su bili Valter Drandić, Dino Kozlevac, Damir Kajin i Anteo Milos.

Drandića nisam dugo susreo pa sam se, vidjevši ga, našalio da su IDS-ovi političari koji se zovu Valter uvijek bili 'netko i nešto' (Drandić, Poropat, Flego, Glavičić…), što bi se sigurno dopalo Valteru Boljunčiću, kandidatu za gradonačelnika Pule, iako je on već bio saborski zastupnik, pa je već ostvario to 'nešto'. Doduše, Valter Drandić je bio i saborski zastupnik i gradonačelnik i predsjednik Skupštine Istarske županije i dožupan i još puno toga.

Dino Kozlevac jedini u dvorani nije bio u odijelu. On je na svečanost došao 'u punoj ratnoj opremi', u uniformi vatrogasnog zapovjednika, u kojoj ga je u svibnju 2023. godine predsjednik Zoran Milanović, zbog kojeg je 2012. godine napustio SDP, odlikovao Redom hrvatskog trolista, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku u iznimnim okolnostima u miru.

S Damirom Kajinom kratko sam razgovarao nakon sjednice, pričali smo o tome tko ima veće izglede za pobjedu na izborima za župana, Paus ili Miletić. Osjetio sam da će mu biti teško odabrati jer je u dobrim odnosima s obojicom.

Anteo Milos je na svečanosti bio u dvojakoj ulozi, kao gradonačelnik Novigrada i u pratnji svoje djevojke Aleksandre Krebel, direktorice pazinskog Kamena, poduzeća kojemu je povodom Dana istarskog statuta uručeno priznanje Istarske županije.

Jakovčić je nakon završetka svečanog djela odmah napustio Sabornicu i otišao, ni nakratko se ne zadržavši na domjenku, koji je nama novinarima zanimljiviji. Naime, kroz opuštene razgovore s političarima možemo doznati puno novosti i političkih pikanterija.

Na domjenku nije ostao ni žminjski načelnik Željko Plavčić, neformalni inicijator nezavisne liste nezavisnih gradonačelnika i načelnika za Županijsku skupštinu. Prije odlaska samo mi je stigao reći da neće biti na županijskoj listi Borisa Miletića, jer „da aktualni župan već ionako ima 42 osobe za listu, a treba mu ih samo 37.“

Na moju malu provokaciju kako mu žminjski gospodarstvenici rade o glavi, aludirajući na kandidaturu nezavisnog Tomislava Galanta za načelnika Općine Žminj, čiju listu navodno podržavaju mnogi tamošnji poduzetnici, Plavčić je rekao da nije riječ o gospodarstvenicima već samo o direktoru jedne firme, očito misleći na Danijela Benčića, direktora Rudana i predsjednika HGK – Županijske komore Pule.

Benčić je također bio na svečanosti u Istarskoj sabornici i, za razliku od Plavčića, ostao je i na domjenku. Inače, Danijel Benčić je iz Cera, a Željko Plavčić iz Žminja, što je još jedan razlog njihovog neslaganja. Kažu mi upućeni, da je žiteljima Cera najtragičniji dan u povijesti bio kada su 1992. godine doznali da će prema novom teritorijalnom ustroju pripasti Općini Žminj. 

Na neformalnom druženju ostali su svi kandidati za župana, osim naravno Klimana, koji je bio u Zagrebu. Dalibor Paus je ostao samo kratko. I on i Boris Miletić su mi bili preozbiljni. Miletić mi je čak malo djelovao umorno, a Paus je, nakon što je na Saboru IDS-a 'iscipelario' sve svoje unutarstranačke protivnike, nabio neki državnički gard, kao da je u kampanji za predsjednika države a ne župana.

Sanja Radolović je bila puno opuštenija od njih, ali takva je i čitava njezina kampanja, što se, s obzirom na trenutne ankete, očito dopada velikom broju birača.

Slaven Boljun iz Možemo je najpovučeniji od svih kandidata za župana. On u anketama trenutno stoji najlošije, što je pomalo nepravedno jer je riječ o jednoj vrlo pametnoj i obrazovanoj osobi. Na domjenku sam se najviše zadržao s njim i njegovom stranačkom kolegicom, saborskom zastupnicom Dušicom Radojčić. Ona je bila odlično raspoložena i (nadam se da me aktivistica Nataša Vajagić iz Poreča zbog ovoga neće ponovo prijaviti HND-u zbog seksizma) jako je dobro izgledala, što sam joj uostalom i rekao.