Kozmopolitizam austrijske Pule doveo je i prve protestante
Istovremenim razvojem grada Pule i Austrougarske mornarice u drugoj polovici 19. stoljeća, najveći istarski grad u sastavu srednjoeuropske Habsburške Monarhije dobiva sve izraženije kozmopolitske obrise. Grad se puni zaposlenicima tadašnje mornarice iz svih krajeva Monarhije, osobito iz austrijskog dijela, odnosno Cisleitanije.
Među brojnim Austrijancima u tradicionalno katoličkoj Puli pojavljuju se i prvi protestanti. Iako je Istra još od 16. stoljeća bila važno žarište protestantske reformacije, o rastu protestantizma u Puli možemo govoriti tek u doba austrougarske vlasti.
Kad govorimo o kršćanskoj denominaciji tih protestanata, ne mislimo na razne suvremene sekte, već na najstariju protestantsku zajednicu, Luterane, odnosno Evangeličku Crkvu Augsburške konfesije (Evangelische Kirche Augsburgischen Bekenntnisses). Ova je Crkva opstala u katoličkoj Austriji unatoč vjerskim ratovima 16. i 17. stoljeća i djeluje i danas. Većina njezinih vjernika tradicionalno je bila okupljena u Gornjoj Austriji, osobito u gradu Linzu, a pripadnici njemačkog govornog područja dolazili su u Pulu i služili u mornarici ili su kao civili radili u gradu.
O evangeličkoj zajednici u Puli i njihovoj crkvi piše austrijski povjesničar Thomas Zimmel, čiji sam članak o toj temi pronašao u časopisu Österreich Maritim.
Krajem 1850-ih evangelička zajednica u Puli brojala je oko 20 civila, o kojima je povremeno brinuo pastor iz Trsta. Prvo evangeličko bogoslužje zabilježeno je 1857. godine u privatnom stanu, a od ranih 1860-ih održavalo se u ispitnoj dvorani Mornaričke škole, koju je zajednici ustupilo mornaričko zapovjedništvo. U prosincu 1867. mala zajednica, tada s oko 130 članova, službeno je osnovana kao podružnica tršćanske crkvene općine. Prvi stalni pastor bio je Heinrich Freiensehner.
Prema Zimmelovim navodima, vrhovno crkveno vijeće u Beču 1872. godine odobrilo je osnivanje samostalne evangeličke općine u Puli, čime je nastala najjužnija evangelička općina unutar Habsburške Monarhije. Zajednici je dodijeljena manja parcela na adresi Via della Specola 3 za crkveni dom i propovjedaonicu. Godine 1874. car Franjo Josip I. darovao je novac za gradnju, koja je iste godine i započela. Dom je svečano otvoren 9. studenoga 1879. godine. Ubrzo potom, ispred crkve je izgrađena skalinada, danas poznata kao stube Jurine i Franine.
Godine 1886. zajednica je brojala 185 članova, od kojih je 19 bilo punopravnih, a 6 prezbitera. Kao upravitelj imenovan je pastor iz Trsta, Heinrich Medicus. Propovjedaonica se nalazila na prvom katu i bila je ukrašena stropnom slikom, koja je uz odobrenje Konzervatorskog zavoda u Puli restaurirana prije petnaestak godina. Kao zanimljivost, Zimmel navodi da je 1890. godine crkva dobila harmonium, prijenosne orgulje za potrebe bogoslužja.
Godine 1904. u Pulu dolazi pastor Kurt Holtz iz Berlina. Prema Zimmelovim riječima, bila je riječ o njemačkom nacionalistu i izvrsnom govorniku. Njegova predavanja o Nietzscheu i darvinizmu izazvala su interes i izvan evangeličke zajednice. Od 1900. godine u Pulu dolaze i biblijski kolporteri koji su čak obilazili hrvatske mornare i surađivali s talijanskim socijaldemokratima.
U jesen 1909. Holtz napušta Pulu, a u listopadu iste godine dolazi novi pastor Richard Hollerung, pripadnik pastorske obitelji iz Modre, današnje Slovačke. Početkom Prvoga svjetskog rata bio je mobiliziran na galicijsku bojišnicu, a u Puli ga je zamijenio Karl Hubatschek iz Brucka na Muri, koji je kasnije također bio mobiliziran. U to je vrijeme garnizon u Puli znatno narastao, a Hubatschek je bio zadužen za pastoralnu skrb oko tri tisuće evangeličkih vojnika, od kojih je oko 1300 bilo Nijemaca, tisuću Mađara i 700 Slovaka.
Slom Monarhije i odlazak Nijemaca iz Istre doveli su do raspada evangeličke zajednice u Puli. Na sjednici prezbiterija održanoj 1. ožujka 1919. donesena je odluka o raspuštanju župe. U razdoblju talijanske vlasti prostore nekadašnje crkve kupili su metodisti, no o njihovu radu u Puli postoji vrlo malo sačuvanih podataka.
Nakon 1951. godine, u doba Jugoslavije, prostore bivše evangeličke, odnosno metodističke crkve na stubama Jurine i Franine preuzima Kršćanska adventistička crkva sedmoga dana, porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država, koja i danas djeluje u toj zgradi. Prve poznate pulske vjernice te protestantske zajednice bile su Barica Radošević i Marija Majaski, a prvi pastor bio je Janko Poljak.