Koje tajne krije povijest vodnjanskih postolara – calighéra?
Prije nego što je postao poznat kao grad maslinovog ulja, Vodnjan je tradicionalno bio središte brojnih postolarskih i obućarskih obrtnika. Pojam calighér, talijanski istromletački izraz koji potječe od latinske riječi caliga (kožna sandala), u Vodnjanu je označavao obrtnike koji su izrađivali ili popravljali obuću. O povijesti vodnjanskih calighéra saznajemo iz znanstvenog rada vodnjanske povjesničarke Paole Delton, objavljenog u sklopu Centra za povijesna istraživanja u Rovinju.
Kako piše Delton, danas je u Vodnjanu stara postolarska tradicija ostala tek u pučkom sjećanju, koje svjedoči o brojnim postolarskim radnjama u svim dijelovima gradskog središta, osobito oko središnjeg trga i duž Trgovačke ulice. Vodnjanski su postolari u prošlosti učili zanat kao šegrti kod raznih majstora, nakon čega bi otvorili vlastitu radnju ili se udruživali s drugim obrtnicima. Uz postolare, u Vodnjanu su od srednjeg vijeka djelovali i majstori kožari - obitelj Sansa, primjerice, vodila je tvrtku za preradu kože sve do 20. stoljeća.
S porastom važnosti Pule u drugoj polovici 19. stoljeća, mnogi su vodnjanski postolari tražili klijentelu i prodavali proizvode u rastućem istarskom gradu. Pad potražnje za postolarskim proizvodima osobito se osjetio tridesetih godina 20. stoljeća zbog ekonomske krize i sve šire industrijske proizvodnje obuće. Konačni udarac ovom zanatu, kao simbolu Vodnjana, dogodio se nakon Drugog svjetskog rata, egzodusom većine autohtonog talijanskog stanovništva, koje je tradiciju calighéra prenosilo s koljena na koljeno.
O staroj postolarskoj povijesti svjedoči i jedan grb iz 16. stoljeća, smješten na drugom katu kuće u ulici Forno Grande, na malom Trgu sv. Eufemije. Nekada se mislilo da pripada zemljoposjedničkoj obitelji, no detalji jasno upućuju na obućarski zanat.
Na grbu je prikazan alat - nož za rezanje kože s oblim sječivom - kakav su srednjovjekovni obućari koristili na širem području sjevernog Jadrana, piše Delton. Takav alat navodno nestaje iz povijesnih izvora tijekom 18. stoljeća. Iznad alata nalazi se figura goveda, vjerojatno simbol izvora sirovine za izradu obuće.
Godina uklesana iznad prikaza je 1559., a na dnu grba stoji: M. MARTIN F.M.L.C. Prvo slovo M označava "majstora" (maestro), a ime Martin je često muško ime. Kratica F.M.L.C. odnosi se na isklesani potpis: fece maestro Lorenzo Cinei - majstor klesar Lorenzo Cinei, poznat iz zapisa inkvizicijskog suda u Veneciji iz 1580., u kojem se navodi kao jedan od optuženih za krivovjerje (odnosno, navodni protestanti) među vodnjanskim obrtnicima i uglednicima.
Jedan od optuženih, Andrea Callegaro, osuđen je na smrt utapanjem u venecijanskoj laguni, a kazna je izvršena 13. ožujka 1584. godine. Podrijetlom s Cipra, Callegaro je prešao na katoličku vjeru, a prezime mu je, u skladu s tadašnjim običajem, označavalo zanat kojim se bavio. Prema inkvizicijskom zapisu, Andrea Callegaro je „viđen u crkvi u Galižani više puta prigodom blagdana kako prodaje cipele“.