Jugoslavenske vojne snage u Istri uoči Tršćanske krize
Iako intuicija nalaže da sam članku površno i pogrešno priložio fotografiju njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata, nije tomu tako. Na fotografiji su pripadnici Jugoslavenske narodne armije tijekom jeseni 1953. godine, u jeku Tršćanske krize. Doista, vojnici su opremljeni prepoznatljivim Stahlhelm modelima kaciga kakve su samo osam godina ranije koristile snage Trećeg Reicha, i kakvih je ostalo u tisućama primjeraka nakon sloma Hitlerovog europskog projekta.
U trenutku mogućeg izbijanja vojnog sukoba protiv Republike Italije oko pitanja Trsta, Jugoslavenska je armija koristila miks njemačke, sovjetske i američke vojne tehnike. Egzotičnu europsku vojsku, uglavnom na području sjeverne Istre i slovenskog Krasa, krasile su prepoznatljive njemačke kacige i puškomitraljezi „Mg-42“, sovjetski tenkovi i američki kamioni na kojima je latiničnim slovima, u obliku grafita, pisalo „Trst je naš“ ili pak ćiriličnim „Pela džukela“ (aluzija na tadašnjeg talijanskog premijera Giuseppe Pellu).
Jugoslavenska armija (JA) nastaje u ožujku 1945. godine pod tim imenom, kao nasljednica partizanske Narodnooslobodilačke vojske. Njezina Četvrta armija sudjelovala je u završnim antinacističkim operacijama na krajnjem zapadu tijekom Drugoga svjetskog rata, kada su početkom svibnja 1945. oslobođeni Rijeka, istarski poluotok, Trst i područje Slovenije do rijeke Soče.
Ponekad se ističe da je Jugoslavija u tom trenutku, odnosno tijekom 1945., imala „četvrtu armiju u Europi“ – svakako najveću vojsku na Balkanu, s više od 800.000 vojnika. Oko 100.000 njih bilo je raspoređeno u Istri i Sloveniji, unutar sastava Četvrte armije (osam divizija), čije je zapovjedno središte bilo u Ljubljani.
Tijekom narednih mjeseci i godina, velik broj vojnika je demobiliziran, a brojčano stanje vojske smanjeno. Ipak, Jugoslavenska armija tada uživa tehničku podršku Sovjetskog Saveza, uglavnom u obliku tenkova T-34/85, kao i mogućnost školovanja kadrova u sovjetskim vojnim učilištima, te djelovanje sovjetskih vojnih savjetnika na teritoriju Jugoslavije – uključujući i područja blizu granice sa Zapadnim blokom.
Početkom 1948. godine, u velikoj organizacijskoj reformi, dotadašnja zapovjedništva Četvrte armije (Ljubljana) i Druge armije (Zagreb) preustrojena su u Petu vojnu oblast. Prema odredbama Pariškog mirovnog ugovora, oko 5.000 vojnika preformirano je u postrojbe JA koje su djelovale u Zoni B Slobodne teritorije Trsta.
Iste godine, nakon Rezolucije Informbiroa, dolazi do prekida odnosa sa SSSR-om i iznenadne promjene u vojno-strateškoj situaciji. Zbog opasnosti od oružanog sukoba s vojskama Istočnog bloka predvođenim SSSR-om, mnoge jedinice iz zapadnih dijelova zemlje premještene su prema sjevernim i istočnim granicama. Budući da su Sovjeti imali pristup podacima o jugoslavenskoj vojsci, provedena je renumeracija i reorganizacija vojnih jedinica.
Na području bivše Četvrte (sada Desete) armije, duž granice s Istrom, bile su raspoređene: 1. proleterska divizija, 155. artiljerijski puk (Postojna), 60. streljačka divizija, 29. proleterski streljački puk, 30. artiljerijski puk (Ilirska Bistrica), 133. streljački puk (Podgrad i Mučići) te 10. streljački puk (Klana).
Godine 1951., Jugoslavenska armija preimenovana je u Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Iste godine, sklopljen je Sporazum o vojnoj pomoći između vlada FNRJ i SAD-a, kojim je Jugoslavija uključena u program zajedničke obrane od SSSR-a, čime je omogućena opskrba zapadnom vojnom opremom. Američki tenkovi M-4 Sherman i M-47 Patton raspoređeni su i u Istri – u Bujama (Zona B STT-a) i na području Liburnije, kod Rijeke. Ipak, tijekom tršćanske krize u jesen 1953., kada je došlo do jačanja snaga JNA u Istri i Sloveniji, maršal Tito naredio je da se na granicu prema Italiji ne šalju američki tenkovi, već sovjetski T-34.
Kriza je naposljetku riješena diplomatskim putem, potpisivanjem Londonskog memoranduma i podjelom Slobodne teritorije Trsta između Jugoslavije i Italije. Ponovno približavanje Jugoslavije i SSSR-a nakon Staljinove smrti dovelo je do prekida zapadne vojne pomoći 1958. godine i jačanja domaće proizvodnje naoružanja.
Foto: B. Dimitrijević - Trieste Crisis 1953: The First Cold War Confrontation in Europe