Ona ne podnosi jeans i najradije oblači retro odjeću iz ormara
Iako sam o njoj znala puno, Paolu Orlić osobno sam upoznala tek nedavno, kao moderatoricu na otvorenju Rock galerije u Puli. Osvojila me na prvu ponajprije svojim izgledom. Visoka, tanka, podignute kose u repić i sva u crnom. Crne uske hlače, ljetna dolčevita, moj najseksipilniji odjevni komad i zimi i ljeti, te gležnjače na petu. Jednostavno, nonšalantno i chic. U takvoj ili sličnoj kombinaciji najradije odlazim na neke ležerne večernje izlaske i osjećam se jako ženstveno. A 'punto di belleza' na njenom licu, točka je na 'i' njenog lijepog izgleda.
Paola Orlić producentica je Svjetskog festivala animiranog filma Animafest - Zagreb, povjesničarka umjetnosti i kustosica. Autorica eseja, stručnih studija i urednica umjetničkih monografija. Članica je žirija međunarodnih filmskih festivala, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, umjetnička savjetnica Galerije Makina u Puli...
Ova rođena Puležanka koja, iako živi i radi u Zagrebu, vikende i svaku slobodnu priliku redovito provodi u Istri gdje sa svojim najdražima i psom Lottom neprestano pohodi i istražuje prostor omiljenog joj poluotoka.
Retro stil
Kako s njom nisam razgovarala o kulturi nego o modi, moje prvo pitanje bilo je kako bi ona opisala svoj odjevni stil.
„Premda o vlastitom odijevanju posebno ne razmišljam jer nemam za to baš ni vremena moglo bi se reći tek da inkliniram svojevrsnom retru mada redovito nosim i 'novije' komade. Svejedno, nije tajna da izričito ne volim jeans (posebno kombinaciju „traperice i bijele tenisice“) a da oduvijek volim i nosim odjeću koja je krojena baš za mene ili koju sam pronašla negdje u nekom starom ormaru. Dakle, obožavam stare ormare, antikvarijate i second hand shopove a to znači odjeću sa slojevima 'povijesti' koja se ne čita samo kroz specifičan kroj, tkaninu i uzorak nego i prigodu za koju je odjevni predmet bio šivan onda, katkad i neku 'osobnost' koja je to trebala odjenuti. Tu prije svega mislim na razne svečane haljine, kapute i sakoe te poneki asesoar koji bi izašao iz noninog ormara a onda i raznih dućana sa starinama koji su me oduvijek veselili kao riznica modnih kurioziteta. Budući da sam još kao studentica otkrila čari zagrebačkog Hrelića (sajam) na kojem sam redovito srijedom i nedjeljom pronalazila najdivnije odjevne predmete za nevjerojatno male novce, radost je bila još i veća kada sam počela putovati po svijetu a živeći neko vrijeme i izvan Hrvatske na poslijediplomskom studiju i pohodit razne antikvarijate i second hand shopove u kojima sam pak znala pronaći iznimno vrijedne komade koji su odskakali od svega onoga što se nudilo po dućanima koje ionako, iskreno, nikad nisam ni voljela. I dan danas u svojoj kolekciji modnih 'evergreena' imam razne komade s Hrelića od brokata, svile, s rijetkim uzorcima iz nekih drugih vremena koje čuvam kao vrlo vrijedne i koje nosim u posebnim prigodama“, kaže Paola.
No, nije da samo inklinira starini i retro chicu. Voli itekako suvremeni dizajn i odjevne predmete smjelih krojeva. Nađe se kod nje i poneki ekscentrični ali super sjajni komad domaćih dizajnera. Među njima ističe jednu posebno dragu joj 'polivalentnu' sivu haljinu - rad na žalost, prerano preminule umjetnice Ivane Popović, kojoj je prije par godina priređena retrospektiva u zagrebačkom MSU.
Mala crna haljina
„Ipak, u svakodnevnom životu najčešće nosim nekoliko verzija jedne 'male crne haljine' koja se redovito kroji po meni i nekoliko crnih sakoa koji su postali gotovo radna uniforma dok od obuće tu su uvijek neke čizme, a u svečanim prigodama potpetice. U slobodno vrijeme kad odlazim lutati s Lottom po divljni, uskačem u nešto nalik na vojnički outfit“.
Paola, naravno, može bez bilo kojeg komada odjeće i obuće, bez svega, ali ako bi baš trebala nešto izabrati bez čega ne može bila bi to spomenuta mala crna haljina u kojoj može odraditi svečane protokole ali u kojoj se, kaže, „mogu poslije slobodno ispružit se i zaspat“.
Od obuće crne 'Petar Pan' cipele koje se lako navlače i isto tako, „kada se odradi posao skidaju lako u jednom potezu vraćajući me u udobnost slobodnog bivanja na zemlji“.
Paola nema neku omiljenu boju, ali svi koji ju poznaju, mogli bi sasvim sigurno ustvrditi da je njena omiljena (ne)boja crna jer je većinu vremena, pogotovo tijekom jeseni i zime, gotovo uvijek odjevena u crnu odjeću s ponekim crvenim ili bijelim detaljem, dok se tek ljeti dogode neke bijele i šarenije kombinacije.
Može se reći da ne posvećuje posebnu pažnju modnim dodacima ili reći - kako kada i kako za koju priliku. „Generalno, ne gajim sklonost prema recimo torbama, valjda jer cijeli život živim na 'iks' relacija, pa uvijek negdje nešto teglim od kofera do torbi u koje uvijek guram knjige i laptope i puno previše stvari pa torba za mene oduvijek ostaje u sferi 'tereta'“, kaže Paola i dodaje da zato voli lijepe cipele, rukavice, marame, šalove i nakit: naušnice i narukvice (ima malu kolekciju nakita s motivom zmija).
„Posebno volim svoju narukvicu od srebrnih perli s početka 20 stoljeća. Riječ je o poklonu jedne stare Agramerice koju je ona nosila u specijalnim prilikama kao ogrlicu a koju ja pak omatajući ju osam puta oko ruke pretvaram u narukvicu. A svašta su te srebrne perle prošle i doživjele. Na sličan način jedan starinski filigranski opasač ispleten od srebrnih niti s lijepom kopčom dvostruko omotan oko vrata nosim pak kao ogrlicu. Imam zapravo puno raznih detalja od kojih svaki ima neku svoju povijest koja ga čini posebnim. Tu je i jedna iznimno draga crna marama s ušivenim perlama koju sam prije nekoliko godina dobila na poklon u Kurdistanu na sjeveru Iraka i s kojom sam svašta prošla i proživjela. Ukratko, nađe se svašta u ormaru kunsthistoričarke“.
Dugi topli crni zimski kaputi
Kao istinski zimogroz najviše voli sve svoje duge tople crne zimske kapute-skafandere i tzv. dodatna topla 'čupava pokrivala' i gomilu šalova i marama kojima se omota i učahuri sve dok ne zaiskri prvo proljetno sunce kada polako ispuže iz te zimske čahure i odjene lakše proljetno-ljetne kombinacije. Ljeti najviše nosi duge pamučne i lanene tunike i haljine i jednu maramu kojom se u svakom trenutku može prekrit od glave do pete i koja ju je već nebrojeno puta spasila od sunca koje ljeti zna nemilice pržiti.
Dojmljiva Paola preferira kvalitetno krojenu i udobnu odjeću u svakom pogledu. Ako je pritom još i unikatna tj. šivana samo za nju, još i bolje. Voli odjeću od prirodnih materijala pamuka, lana, svile, za svečane prilike - brokata, baršuna, šifona, lijepe čipke, ali ne baš i vunu jer ju oduvijek nezgodno 'bocka' .
Paola je jedna od uistinu vrlo rijetkih žena koja ne voli traperice. „Odjevni predmet koji istinski ne podnosim su traperice odnosno 'blue jeans' i to u svim svojim inačicama, kao i sve vrste odjevnih predmeta i obuće s kojih se daju iščitati logotipovi modnih brandova ili svakojake poruke koje držim neukusnima“, kaže nam ova osebujna dama, koja bira isključivo onu odjeću u kojoj se osjeća ugodno i to u svim prilikama. U toj nekoj 'drugoj', onoj koja bi krojem mogla negdje nešto istaknut 'utezanjem' ili 'stiskanjem' ili čiji bi materijal 'grebao' i 'bockao' poput vune, teško da bi se moglo govoriti o samopouzdanju, pa čak i da ističe neke prednosti. Dakle, nikakvo isticanje 'prednosti' na uštrb opuštenosti i udobnosti, jer „samo opuštenost donosi samopouzdanje“.
A na pitanje koliko pažnje posvećuje odijevanju, kaže: onoliko koliko je dovoljno da izgleda dobro i osjeća se tako, a da sve zajedno ne traje dulje od 10-15 minuta, uključujući i make-up i frizuru. „Sve više od toga ne dolazi u obzir i potpuni je gubitak vremena. Nikad nisam namjenski i sezonski kupovala odjevne predmete za pojedine prilike. Kupujem isključivo kada mi se nešto svidi i zapne za oko. Zapravo, osim cipela, a i njih znam kupovati 'od oka', ono što kupujem zapravo rijetko probavam jer ne volim gužve po dućanima, a posebno presvlačenja u garderobama za probavanje (to mi je čisti napor). Za sad sam uvijek dobro procjenjivala pa je sve bilo u redu. Nadam se da će tako i ostati“, kaže karizmatična Paola.
Autor
