Fashion look by Eleonora Matković

Njoj je stil uvijek ispred mode

0
Njoj je stil uvijek ispred mode

Za nju nije dovoljno reći: prekrasna je. Više pristaje: ona je miss prirodne ljepote. Ona je ljepotica prekrasnih crta lica i lijepih obrisa tijela. Ima ono nešto… senzualno i neodoljivo. Mislim da ukrade pozornost svakoj ženi kojoj se nađe u blizini i da se za njom okreću podjednako i žene i muškarci. Sada vjerojatno više nego prije dvadesetak godina kada sam ju prvi put upoznala kao prekrasnu mladu novinarku Glasa Istre, jer danas ona ima onu zrelu ljepotu i zamamnost.

Netko će reći, super je lijepo izgledati, ali bez lijepe duše nema ništa. Istina, ali ona uistinu  ima sve. I dušu i ljepotu. Zapravo ljudi koji ju poznaju, vole je i cijene zbog onoga iznutra. Uvijek vesela, vedra, draga i pozitivna. Njena srdačnost se vidi i u ovim zeznutim vremenima, kada ljudi skrivaju svoje srce, osjećaje i riječi. Priznaje da je njoj to došlo spontano, nakon 40-te svima kaže ono što osjeća i misli i dodaje da su joj to utkali i prenijeli roditelji kojima je beskrajno zahvalna na tome. Inače je vrlo tradicionalna i obitelj joj je uvijek na prvom mjestu.

Ona je Sanda Rojnić Sinković. Kako se voli šaliti na svoj račun, ova prelijepa 45-godišnja Puležanka na početku našeg razgovora ističe kako te brojke vidi samo na osobnoj iskaznici. Vodi se motom „la vita e bella“, budi prema svima onakav kakav želiš da su drugi prema tebi, ukratko, budi dobar, čini dobro i furaj svoj film.

Sanda je po mami Labinjanka, po tati Barbanka, no rođena je Puležanka gdje živi sa suprugom i dvoje djece.

U 22. godini diplomirala je financije na pulskom FET-u, a onda je doslovno bilo „s faksa na posao“, budući da se odmah zaposlila u redakciji Glasa Istre. Punih 16 godina radila je kao novinarka u ovom dnevnom listu i kaže kako joj je to bilo neprocjenjivo životno iskustvo.

Novinarsko iskustvo puno joj pomoglo pri novom zaposlenju prije šest godina na mjestu voditeljice Zajedničkih službi u Upravi Studentskog centra Pula gdje su joj komunikacija i koordinacija najvažnije u poslu.

Jednostavan, ali upečatljiv odjevni stil

U njezinim odjevnim kombinacijama prednost uvijek imaju svjetliji tonovi. Bijele košulje već su joj pomalo i zaštitni znak, zatim hlače u nekoj pastelnoj boji, pojas živih boja, kao i ogrlica ili marama. Nema greške, svi već znaju da će na sebi imati komad bijelog. Pa čak ju neke kolegice zbog situacije/anegdote od prije dvadeset godina u šali zovu 'bele pantalone'. Zatim je tu kožna jakna i to ne nužno crna, koja je zamijenila raznobojne sakoe. Zimi su joj omiljeni kaputi veselih boja, kratke bundice, crna i bijela, svijetli ili zlatni piumino i pletenina, veliki šalovi, pašmine, kape i rukavice. U ljetnim kombinacijama uglavnom su suknjice raznih dezena, svijetla majica ili košulja, naravno lepršave haljine i šljokičaste sandale.

Prepoznatljivost njezinog stila, koji bi se mogao definirati kao sportska elegancija, zasigurno su detalji, odnosno njihovo usklađivanje. Prije će, kaže, kupiti maramu, kapu, naočale nego recimo majicu. A skupa odjeća nikad nije imala prednost nad stilom, upravo suprotno.

Marama, u svima veličinama, uzorcima i bojama, dakle bandana, šalova, pašmina ima dovoljno za otvoriti butik. Kaže da su joj to i predlagali, odnijeti ih na sajam i zaraditi, no nema nikakvih izgleda za to. Nema šanse, kaže sve ih voli, i da, ima faza kad ih ne nosi, ali im se ponovno vraća.

„Nisam rob mode, čak štoviše, imam taj neki svoj stil, koji naginje sportskoj eleganciji i uvijek ga se rado držim jer se tako najbolje osjećam. Preferiram bijelu boju, zatim bež i žutu, a onda ide meni nezaobilazna antique roza kakva mi je bila i vjenčanica. Ipak, najdraže su mi kombinacije kompletno bijele odjeće s detaljima poput ogrlice ili cipela u kontrastnim, živim bojama. I da, zlatna je uvijek bingo! Ukratko, u ormaru prevladavaju bijele košulje, zatim jeans (hlače, suknjice, košulje, jakne), marame, pojasevi i 'đinđe'“, reći će Sanda.

Kad uspije izdvojiti vrijeme za sebe, a malo ga je, voli izrađivati nakit. To onda radi po svom guštu i to ju relaksira. Uglavnom je riječ o ogrlicama od prirodnih materijala. Tijekom prve trudnoće je dosta 'pekla' budući da je onda bila u modi fimo masa, pa na svim slikama s bebom ima te prilično teške čondole (balotice) oko vrata. Kako se godinice ipak redaju, strogu usklađenost polako zamjenjuje komocijom.

Najdraži kritičari su joj uvijek njena djeca

„Najveći i najdraži kritičari uvijek su mi moja djeca. Najljepše mi je kad sami primijete neki novitet, a još više kad im se sviđa. Tu nema varke, onda znaš da je to - to. Sedamnaestogodišnja kćer, uvijek puna smisla za humor, samo onako usputno izbaci, „šta mama misliš ako si obukla haljinicu od Victorie Secret da si i ti kao njihove anđelice…“ Jooj, uvijek sve usklađuješ, pa ne mora ti sve biti u istoj boji, i s tim lakom boja breskve već si stvarno dosadna.“ Ali, onda dođe devetogodišnji sin, moj mali esteta, koji uvijek ima za mamu asa u rukavu – lijepu riječ. On je pak ogledni primjer da jabuka ne pada daleko od stabla, budući da usklađuje odjevnu kombinaciju čak i za običan trening“, kaže veselo Sanda.

Ultima moda joj nikad nije bila primarna, naglasak je uvijek bio i ostao - dobro iskombinirati. Zna da i najjeftiniji komad odjeće, ukoliko se nosi sa stilom, može zasjeniti i najskuplji.

„Daleko od toga da je lijepo imati i koji brendirani komad odjeće, no zaista nisam rob toga, na neki način kao uostalom i za sve drugo – bitno mi je da mi nešto znači, da nosim s dušom. Stoga si često neki komad kupim na putovanju, i onda ga nosim rado, s lijepim sjećanjem. S cipelama je nešto drugačija priča, jer ipak traži se udobnost prije svega, a umjetni materijali to ne pružaju. Jednostavno ne tražim, kad naletim na nešto što mi se sviđa kupujem. Gotovo da i nema više službenih odlazaka u šoping, kao nekad u Trst. Sad je to usputno, na nekom putovanju, a onda ta roba ima i veću draž“.

Uz supruga je zavoljela putovanja

Velika strast su joj putovanja. Posebno ih je zavoljela uz supruga, koji je vječiti avanturist. Upoznavanje drugih, najrazličitijih kultura, a posebno onih gastro, veliko im je zadovoljstvo. Također velika strast, no nažalost dosad ne u potpunosti ispunjena im je ljubav prema plesu.

„Za putovanja uvijek treba biti spremna i oblekica – udobna i skladna. Priznajem, ipak sam nešto ukrala od nove mode, a to su patike, u mojoj varijanti zlatne, izvezene, šljokičaste, udobne, a fensi. Nosim ih i za na posao, super idu i uz sako, kožnu jaknu, ali i suknju“, kaže Sanda s kojom se u potpunosti slažem jer je to i moja najomiljenija obuća koju nosim uz svu pa i najelegantniju odjeću i osjećam se odlično.

Što se tiče poveznice 'odjeća jednako samopouzdanje', reći će: „Uvijek biram odjeću u kojoj sam si ja – ja, i u kojoj se dobro osjećam, jer onda nema greške. Mislim da nikad nisam kupila nešto samo zato što se to nosi. Mora mi se baš sviđati, kliknuti na prvu“.

Za brzinu spremanja, koje je kod mnogih žena mana, Sandi je to vrlina. „Dinamičnost i temperament tu odrađuju svoje, nema puno filozofije. Da li za na posao ili neku svečanost, uvijek mi isto treba, a to je najviše 15 minuta. U trenutku mi sine odjevna kombinacija i to ide brzo. Slično je i sa šminkom, to je gotovo za manje od pet minuta“.

Veliki je zaljubljenik u more pa tako svaki slobodan trenutak koristi ili za kupanje ili šetnju uz obalu. „To mi pruža pravi relaks, za dušu i tijelo. Najviše volim šetati i boraviti u prirodi s članovima obitelji i omiljenim četveronožnim ljubimcem, bernsko planinskim psom – Jumpyem.“

I za kraj, Sanda je jako sentimentalna osoba i vodi se uzrečicom francuskog pisca A.M.R. de Saint – Exuperyja „Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo“.

Autor

Eleonora Matković Čakić

Eleonora Matković Čakić

eleonora@istarski.hr

Istarski Forum

Za komentiranje potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa