Dr. Ivor Ković za Jutarnji list progovorio o svim problemima pazinske Hitne pomoći

Doktor Ivor Ković obožava svoj iPhone. Zato što bi njime mogao spasiti milijune života. 31– godišnji riječki doktor hitne pomoći, je naime, izmislio dodatak za mobitel koji uz iPonev program u sekundi postaje uređaj za reanimaciju. Čovjeku se prisloni na prsa umjesto dlana i ako se reanimacija ne izvodi optimalno, mobitel zvučno upozorava da treba ubrzati ili usporiti, odnosno jače ili slabije pritisnuti, piše Nedjeljni Jutarnji.

Ovaj izum oduševio je stručnjake reanimatologije u cijelom svijetu, a pozitivni rezultati prvog znastvenog istraživanja uskoro će biti objavljeni u najeminentnijem svjetskom znanstvenom časopisu za hitnu medicinu. Ivor Ković zbog toga je neizmjerno sretan čovjek. Zbog svega ostalog u hrvatskom sustavu hitne medicinske pomoći nije sretan.

Iako je u Hrvatskoj pokrenuta godinama sanjana reorganizacija Hitne službe koja je trebala hitnu pomoć učiniti dostupnijom, učinkovitijom i kvalitetnijom i u svakom zaseoku ove zemlje, nabavlja se 128 vozila, nova oprema, ustrojavaju se dodatni timovi, njezini prvi koraci pretvorili su se skoro pa u potpunu katasrofu.

Tisuće Istrana potpisuju peticiju da ministar Milinović ne organizira više ovu ''kobnu'' reorganizaciju Hitne, već da se osigura broj timova u dežurstvu koji je bio obećan i utemeljen na stručnim kriterijama. U Pazinu i Labinu u  četri dana potisalo se gotovo 5000 ljudi, a peticija se potpisuje na http://peticija.hitna–pazin.org.

Dr. Ković u pomoć 31. listopada napisao je svoju ostavku na mjesto voditelja Hitne pomoći u Pazinu. Iz Opatije je, pak, dogradonačelnik Ernie Gigante Dešković obećao svaki dan slati u Zagreb razglednicu s potpisom: ''Ministre Milinoviću, nova reforma Hitne pomoći ugasila je ambulantu Hitne u Opatiji, najstariju u Hrvatskoj koja ima tradiciju 117 godina''.

Cijeli Krk digao se na noge nakon što je Poljičanin Kuzma Bajčić (70) umro od srčanog udara, ispred zaključanih vrata Hitne pomoći na Krku. Jedini tim liječnika Hitne na otoku bio je na terenu s drugim pacijetnom. U Umagu je umrla Marija Božić (53) kojoj su na poziv u 2.15 u noći predinfarktnom stanju pokušali pomoći medicinska sestra i vozač Hitne. Oni u Umagu po novom ustroju dežuraju noći bez liječnika (to je takozvani Tim 2, dok Tim 1 čine liječnik, sestra ili tehničar i vozač). Medicinska sestra i vozač oživljavali su Mariju ručno, a nisu mogli/znali/smjeli koristiti aparat za reanimaciju.

- Upravo da se takve stvari ne događaju, krenuli smo u reformu, koja će trajati pet godina. Do sada su u Umagu bila dva tima Hitne, a sada je uveden i tim bez liječnika koji je u pripravnosti noću. Ali županija je jedan od glavnih timova ukinula, bez znanja Ministarstva, kako bi uštedjela u proračunu. Nesretnoj je ženi pozlilo kad je T1 tim bio na terenu i bolje da je ženi pokušala pomoći medicinska sestra nego nitko - rekao je tada ministar Darko Milinović i istaknuo da se sada politizira ono što se, nažalost, već događalo i događat će se i ubuduće.

Činjenica jest da su najbolje organizirane Hitne – Zagreb,Osijek, Rijeka i Split pokrivale svega 17 posto površine Hrvatske, dok su 82 jedinice Hitne u domovima zdravlja radile sve ostalo. Varaždinska i Međimurska županija godinama su imale zajedno sedam timova, koliko ih je ukupno bilo na potezu od Zagreba do Dugopolja.

- To je točno, strašne stvari događale su se i prije. No, sada imamo priliku napraviti dobru reorganizaciju Hitne i šteta bi bilo ne napraviti je kako treba – kaže dr. Ivor Ković. Pazin, kao i mnoga druga mjesta, reformom uopće niti nemaju Tim 2.

- Hitna je zanemarivana godinama, a ljudski životi spašavaju se zahvaljujući ogromnom entuzijazmu svih ljudi koji rade u Hitnoj. Oni daju iznad svog maksimuma, jure 180 km/h u kombiju po cesti. Žrtvuju se, improvizijiraju. Radio sam na Hitnoj u Krku, Rijeci i dvije godine vodio onu u Pazinu. Kao voditelj sam više vremena provodio pišući razne dopise i molbe za donacije nego što sam imao vremena za stručno obrazovanje ili vježbu sa svojim ljudima. Kad sam došao u Pazin, na prvoj intervencijime oblio hladan znoj koliko je oprema bila u lošem stanju – kaže dr. Ković.

Objašnjava mi se s čim rade, s čim se susreću na terenu svi djelatnici jedne Hitne pomoći kao što je ona pazinska. A koja pokriva daleko najveći teren poslije Pule. Kroz Pazinštinu prolazi veliki dio Istarskog ipsilona – od čvora Žminj do tunela Učka, i to baš onaj na najopasniji na kojem se događaju teške prometne nesreće. Cijelo područje pokriva samo jedan tim. Na Cresu, Rabu, Lošinju..... je još i gore. Tamo dežura tim bez liječnika. Liječnik je u pripravnosti kod kuće. Kako mi dalje priča, meni je sve teže zamisliti kako uspjevaju spasiti ijedan ljudski život!

- Vozila za Hitnu jeftino se nabavljaju i prerađuju se. Njihovo podvozje je za prijevoz krumpira, a ne ljudi. Kako staviš imobiliziranog pacijenta na ležaj vidiš kako mu tijekom vožnje lice prelazi u strah, grč i bol. Auto se trese i drma, što čak može i dodatno naštetiti pacijentu. Da se govorimo o sigurnosti! U kolima hitne pomoći ništa ne smije biti oštrog ruba, a meni je u vozilo bilo ugrađen ormar, kuhinjski elčement Gorenja! Sve mora biti zaobljeno, od kvalitetnih materjala koji se ne lome u oštre komade i ne mogu se zapaliti. A ne da se ekipa i pacijent još unutra i ozljede. Ministarstvo se hvali da su uštedjeli kupnjom novih vozila. Pa meni je žao da su oni uštedjeli. Nova vozila, iako korektna, nisu vrhunska niti na razini onih u razvijenim zemljama, a imali smo mogućnost dobiti upravo takva – kaže dr. Ivo Ković.

S više novca, građani nisu dobili bolju uslugu. Sanitetski prijevoz je izdvojen, ljudi su opušeni, nisu educirani, nitko se nije potrudio objasniti što previđa novi model. U Zagrebu je sagrađena nova zgrada Hitne na osam etaža i 14.000 kvadratnih metara, a što su dobili građani?

- Kada je na 6. Hrvatskom kongresu hitne medinciske predavao šef Hitne iz Praga i vidio zgradu zagrebačke Hitne rekao je: „Joj, kakvo vi imate divnu zgradu, mi u Pragu možemo se samo nadati da ćemo takvu imati 2020. godine!“. A onda je pokazao kako radi njihova hitna, kako idu na intervacije ekipirani, educirani, poremljeni, u vrhunskim vozilima, na motorima, to je ulaganje u hitnu pomoć – kaže dr. Ković

- Ako u Pazinu netko doživi moždani udar ili neko drugo životno ugrožavajuće stanje, hitno se vozi u Rijeku ili Pulu. Te ekipe onda nema sat do dva nazad, ako nekom drugom u tom vremenu traba hitno pomoći, nema nikoga. Zoveš, moliš, tražiš ljude po doma, jesu slobodni, bi li mogli doći, hitno je. To je kaos! Ja sam apsolutno za uvođenje Tima 2, nemam ništa protiv da su u njemu samo sestra i vozač, pa i oni ako se educiraju mogu itekako pomoći. Mi smo u Pazinu educirali vatrogasce, koji isto izlaze hitno na teren s nama ili kad smo odsutni. U suradnji s Crvenim križem, prvi put u Hrvatskoj, educirali smo vatrogasce, donacijama im uspjeli osigurati i automatski vanjski defibrilator i dio opreme za imobilizaciju. Izimno smo svi bili ponosni na to. A onda je jednog dana stigao upit: Što vi to radite?! Ne mogu se djelatnici upuštati u takve akcije bez odobrenja Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Iz Zagreba smo dobili pljusku – razočaran je dr. Ivor Ković.

Zašto nitko ne želi slušati „male“ ljude na terenu koji imaju iskustva? Pa kako mi mislimo da oni rade? Nismo zapravo svjesni. Ispričao mi je jedan nedavni događaj:

- Imali smo strahovitu prometnu nesreću na Istarskom ipsilonu. Sudarila su se dva automobila. U nesreći je bilo pet teško ozljeđenih. Nažalost, jedna osoba je preminula, a četvero ih je završilo u šok sobi. Kad je takva nesreća trebaju najmanje četvora kola hitne pomoći. A mi imamo samo jednu ekipu. I znate što se dogodilo? Sreća! Nesreća se dogodila baš u vrijeme kada se mijenja smjena u Hitnoj. Pa smo imali dvije ekipe, onu koja je trebala kući i onu koja je došla u smjenu. A poklopilo se i da je u to vrijeme bila i hitna ekipa koja je bila plaćena za privatnost na nekoj fešti, koja je trebala početi za pola sata. Tako smo u trenu složili tri ekipe koje su odjurile na nesreću i spasile ljude kojima je život visio o koncu! Eto, tako rade.

A znate kao u većini hitnih izgleda kada se zaposli mladi liječnik?, pita me dalje dr.  Ković. Zvuči kao da će mi upravo pričati vic.  

– Dobar dan, imate lincencu?
- Da.
– Super, to su vam kola!

A ovaj nema pojima, nitko mu ništa nije pokazao, nije prošao dodatnu edukaciju, nema iskustva. Super, ako se mladi liječnik za to pobrinuo, pa je i sam platio svoju edukaciju.

Takva je priča i sa specijalizacijama liječnika iz hitne medicine. Godinama se liječnicima nije omogućilo da specijaliziraju hitnu, a onda su se preko noći, da bi se zadovoljila forma, podijelile specijalizacije doktorima koji imaju više od 15 godina staža, čak i bez ikakvih „pro–forma“ ispita. Pa nije staž zamjena za edukciju – upozorava dr. Ković.

Dodaje da su liječnici obiteljske medicine unatoč godinama staža, morali proći barem jedan dio dodatne edukcije te položiti specijalistički ispit. Skreće mi pozornost i na druge probleme.

- Hitna godinama radi ono što i nije njezin posao. Idi na hitnu jer ti se ne da čekati red kod svog doktora, dođi u 3 ujutro jer te boli prst na nozi, neka hitna ide u kućne posjete dati inekciju jer nekog bole leđa već 10. dan. I onda hitna, recimo na Krku, ima 140 pacijenata donevno u ambulanti koje boli grlo, uboli se na ježa....... – kaže dr. Ković i dodaje: Hitna je kao Ferrrari. Ferrari ne bi trebao voziti po makadamu. Njega treba pustiti na pistu.

Liječnici obiteljske medicine moraju konačno preuzeti svoj dio posla, a ne se praviti da se njih to ne tiče. Dr. Ković nije protiv reforme Hitne. Kada se počelo govoriti o tome, mi smo bili presretni: „Dobit ćete više timova, dobit ćete vozila. Opremu, edukaciju, nećete više raditi stvari koje nisu vaš posao, ustrojit će se dežurstva obiteljskih liječnika.“

Onda u 5 do 12 ups!, ma, ne baš tako. Izmjenjena je ranije dogovorena mreža. Nećete dobiti više timova, edukcija i oprema će kasniti, doktori se neće reorganizirati u obiteljskoj medicini, pa ćete i dalje raditi kao i do sada – razočaran je dr. Ković. (Tekst novinarke Suzane Ciboci objavljen je u Nedjeljnom Jutarnjem)